Zemlji prijeti pojava Kesslerov sindrom: Može ostaviti velike posljedice na Zemlju

Milioni ljudi gledali su popularni film Gravitation, u kojem Sandra Bullock i George Clooney igraju astronaute koji se suočavaju s katastrofom u svemiru.

Iako je radnja filma izuzetno dramatična, scenarij u kojem satelitski otpad izaziva domino-efekt uništenja nije daleko od stvarnosti. Taj koncept, poznat kao Kesslerov sindrom, već godinama zabrinjava naučnike, a posljedice bi mogle biti pogubne za moderni način života.

Šta je Kesslerov sindrom?

Teoriju o Kesslerovom sindromu prvi su put iznijeli NASA-ini znanstvenici Donald Kessler i Burton Cour-Palais još 1978. godine. Njihova teorija upozorava da će sve veći broj svemirskih letjelica i satelita u orbiti povećati šanse za sudare, što bi moglo izazvati lančanu reakciju.

Trending

Mještani zabrinuti: Stijena i kamenje se ponovo odronili na putu u BiH. Saobraćaj blokiran

Svaki sudar stvara još više svemirskog otpada, čime se povećava rizik od novih sudara, stvarajući začarani krug koji bi mogao pretvoriti svemirsku orbitu u opasnu zonu.

Prema NASA-i, "potrošene rakete, sateliti i drugi svemirski otpad nakupljaju se u orbiti, povećavajući vjerovatnost sudara.

Ti sudari stvaraju još više otpada, pokrećući lančanu reakciju poznatu kao Kesslerov sindrom".

Taj scenarij, prema mnogim stručnjacima, nije samo teoretski – vjeruju da je samo pitanje vremena kada će postati stvarnost.

Svemirski otpad i opasnosti

Trenutno se više od 10.000 satelita nalazi u Zemljinoj orbiti, dok je procijenjeno da više od 100 triliona komadića starih satelita i drugih ostataka još uvijek kruži oko našeg planeta. Kessler je predvidio da bi, kada količina otpada u orbiti dosegne "kritičnu masu", sudari mogli započeti čak i bez daljnjeg lansiranja novih objekata.

Jedan od značajnih incidenata koji su potvrdili teoretske rizike dogodio se 2009. godine, kada je neaktivni ruski satelit sudario s američkim satelitom. Također, 2021. godine, ruski je projektil uništio jedan od vlastitih satelita, što je natjeralo astronaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) na hitne mjere opreza.

Ako Kesslerov sindrom postane stvarnost, posljedice bi bile dalekosežne. Sateliti koji nam omogućuju komunikaciju, navigaciju i praćenje vremenskih prilika mogli bi biti uništeni. To bi moglo značiti prestanak rada interneta, mobilne telefonije, GPS-a, pa čak i satelitske televizije. Uz to, gubitak vremenskih satelita ozbiljno bi ugrozio našu sposobnost predviđanja vremenskih uslova, što bi imalo ogroman utjecaj na industrije poput poljoprivrede, ribarstva i prijevoza.

Kako spriječiti katastrofu?

Stručnjaci, poput profesora Johna L. Crassidisa sa Univerziteta Buffalo u New Yorku, vjeruju da je Kesslerov sindrom neizbježan ako se ne poduzmu hitne mjere. "Ako je vjerovatnost sudara toliko velika da više ne možemo postaviti satelit u svemir, onda smo u ozbiljnom problemu", upozorio je Crassidis.

Jedno od mogućih rješenja koje stručnjaci predlažu jest recikliranje svemirskog otpada. Prema Crassidisu i naučniku Amrithu Mariappanu, "recikliranje svemirskog otpada predstavlja dugoročno održivo rješenje". Njihova ideja je pretvoriti stare satelite i druge komade otpada u korisne materijale za buduće svemirske misije, čime bi se smanjio otpad, a povećala učinkovitost resursa.

Kratkoročno rješenje koje se također istražuje jest de-orbitiranje otpada, što znači spuštanje otpada u Zemljinu atmosferu kako bi sagorio. Međutim, ovo rješenje nosi određene ekološke rizike, uključujući potencijalno oštećenje ozonskog omotača.

Europski planovi za budućnost

Europska svemirska agencija (ESA) postavila je ambiciozne ciljeve kako bi se suočila s ovim problemom. ESA planira postati "neutralna u pogledu otpada" do 2030. godine, što znači da ne želi dodavati novi otpad u orbitu. Nadalje, do 2050. godine agencija namjerava ponovo koristiti dijelove svemirskih misija, smanjujući stvaranje otpada i povećavajući održivost.

Iako su napori da se spriječi Kesslerov sindrom već započeli, ostaje pitanje hoće li te mjere biti dovoljne da spriječe katastrofu. Sve što možemo učiniti je nadati se da će se ove inicijative pokazati uspješnima i da ćemo moći nastaviti koristiti prednosti satelitske tehnologije bez suočavanja s prijetnjom svemirskog otpada, piše Klik.hr.