Šta nam film Top Gun govori o trenutnoj američkoj vojnoj moći?

Najnoviji blockbuster Toma Cruisea, Top Gun: Maverick, stigao je u kina ove sedmice u vrlo specifičnom geopolitičkom momentu.

Predsjednik SAD Joe Biden, susreo se u utorak u Tokiju sa liderima Australije, Japana i Indije, nakon što je ranije posjetio Južnu Koreju. Američki predsjednik želio je uvjeriti partnere u posvećenost svoje nacije njihovom regionu, iako je pažnja SAD-a sve više privučena krvavim ratom u Ukrajini kojem se ne nazire kraj.

Koji je bolji trenutak, dakle, da se demonstracija vulgarne američke meke moći uđe u globalne multiplekse, nudeći jasnu viziju dugovječnosti i vitalnosti američke vojne snage?

Trending

Slučaj zaintrigirao policiju: Inspektori i forenzičari istražuju uzrok smrti Emira Cura

Originalni Top Gun, objavljen 1986. godine, bio je ujedno i hit na kino blagajnama i himna iz Reaganovog doba američkoj zračnoj i pomorskoj moći.

U režiji Tonyja Skota, postao je i film sa najvećom zaradom te godine i u to vrijeme među najboljim u historiji. Njegove poznate fraze ukorijenile su se u filmskoj kulturi. To je Cruisea dovelo u red najpoznatijih hollywoodskih zvijezda, kojom se smatra i danas.

Top Gun je također stigao u trenutku rastuće američke globalne moći, dajući mu posebnu geopolitičku oštrinu. Film je zauzeo vrh filmskih ljestvica godinu dana nakon što je Mihail Gorbačov postao generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza, i kako se ravnoteža između dvije supersile presudno pomjerila u korist Amerike.

Sa modricama poraza u Vijetnamu koje su bile gotovo zacijeljene, sredina 1980-ih označila je početak dugog perioda dominacije SAD-a, sve zajedno držane vrstom trajne vojne moći koju je Cruiseov filmski alter ego samouvjereno predstavljao.

Film je imao poseban odjek u Aziji, odmah od prvog kadra nosača aviona USS Enterprise koji je plovio Indijskim okeanom. Njegov zaključak je vidio kako se Cruiseov lik, Pete "Maverick" Mitchell, borio sa MiG-ovima 28 od neimenovanog neprijatelja, ali čije su farbanje izgledale vrlo "sjevernokorejski".

Sada, 36 godina kasnije, dok se SAD spremaju za novu eru vojnog nadmetanja s Kinom, bilo bi razumno očekivati da će Cruiseov nastavak obilovati uporedivim, "džingoističkim" samopouzdanjem. Zanimljivo je, dakle, da je Top Gun: Maverick zapravo prilično anksiozan blockbuster, ispunjen sumnjama u izdržljivost američke moći, i koji na mnogo načina funkcioniše kao elegija za relativni američki pad.

Sumnja u sebe nije ono što gledaoci očekuju od Cruisea. I zaista, na površini, njegov nastavak pokazuje u velikoj mjeri istu oholu muškost kao i njegov prethodnik. Ponovo spojen sa svojom jaknom bombom, avijatičarskim naočalama i motociklom Kawasaki Ninja, Cruise je pozvan da predaje u ovom filmu, formalnije poznatom kao program instruktora taktike američkih mornarica, elitnoj pilotskoj školi u Miramaru u Californiji.

Uprkos njegovim nesumnjivim pilotskim vještinama, čini se da Maverickov čin to ne odražava, što je činjenica koju je rano u filmu žalio jedan ogorčeni nadređeni, kojeg glumi Ed Harris.

Najbolje je ne razmišljati previše o zapletu filma, koji uključuje Cruisea i njegovo obučavanje nove generacije avijatičara kako bi porazili bezimenu odmetničku državu sklonu nuklearnom oružju.

Kao što je Maverick napomenuo u prvom filmu: "Nemate vremena za razmišljanje. Ti misliš . . . Mrtav si." Za većinu filmskih gledalaca važnije su sekvence letenja, koje su zaista uzbudljive.

Cruise je poznat u Hollywoodu po svojoj posvećenosti realističnoj akciji, snimanju scena koje bi drugi glumci predali kaskaderskim dvojnicima. U franšizi Mission: Impossible skače sa zgrada i visi sa aviona. Ovdje je, po svemu sudeći, trenirao svoje kolege kroz kaznene letove u mlaznjacima kojima su upravljali vojni piloti, ostavljajući lica glumaca zgrčena od g-sile.

"Radimo s mornaricom", rekao je Cruise u San Diegu na nedavnoj premijeri filma na nosaču aviona USS Midway. "Letenje koje u filmu možete vidjeti je stvarno", rekao je.

Ipak, stvarnost koju vidite u filmu Top Gun: Maverick je manje poznata po svojoj fantaziji o snazi SAD, a više po svojim temama anksioznosti. Dio ovoga uključuje i samog Cruisea.

U originalu ove franšize je imao 24 godine, a sada ima 59. Pažljivo postavljeni uglovi kamere omogućavaju mu da se održi u igri američkog fudbala sa muškarcima koji su upola mlađi od njega - u poznatoj sceni odbojke na pijesku bez majica u originalnom filmu, smatra se homoerotskim klasikom.

Slično važi i za Vala Kilmera, koji ponavlja svoju ulogu Toma "Iceman" Kazanskog, osim što ovaj put igra bolesnog admirala u posljednjim danima svog života. Film je prilično čedna afera, ali njegove povremene ljubavne scene imaju veze sa reklamom Viagre. Cruise je ikona američke muškosti i njegovo opadanje sposobnosti neizbježno podsjeća na vrijeme kada su i on i njegova zemlja bili mlađi i vitalniji.

Film Top Gun: Maverick nedavno je prikazan u Singapuru, u prepunom pozorištu prepunom entuzijastičnih uniformisanih američkih vojnika, koji su navijali dok su se uvodne špice kotrljale.

Govoreći neposredno prije filma i noseći svoje avijatičarske sunčane naočale u stilu Top Gun-a, Jonathan Kaplan, američki ambasador u Singapuru, direktno je povezao s ulogom koju SAD i njihova vojska imaju kao čuvari "poretka zasnovanog na pravilima".

Sugerisao je Kaplan, kako bi "osigurali mir, sigurnost i slobodan i otvoren Indo-Pacifik". Cruiseov lik je uvijek bio radoznalo plovilo za ovu vrstu američke moći koja se pridržava pravila, ne samo s obzirom na njegovu nespremnost da slijedi naređenja. Ipak, premisa prvog filma ostala je da ljudi poput Mavericka dozvoljavaju SAD-u i njihovoj vojsci da patroliraju i kontrolišu svijet.

U nastavku, sve ovo izgleda manje izvjesno, kako zbog brige o opadanju američke tehnološke sposobnosti, tako i zbog zastarjelosti pilota poput Mavericka. U uvodnoj sekvenci filma pojavljuje se kontraadmiral Chester "Hammer" Cain, kojeg je Harris igrao sa šljunkovitim elanom. Nazvan "rendžer drona", Cain želi zamijeniti pilote sa mogućnostima autonomnog zračnog udara koje pokreće umjetna inteligencija. "Budućnost dolazi", oštro je rekao Mavericku.

Ovo nije sasvim tačno, s obzirom na to da će tradicionalna zračna snaga i dalje imati važnu ulogu u svakom mogućem sukobu koji uključuje američke snage u Aziji. Samo ove sedmice i Kina i Rusija su letjele strateškim nuklearnim bombarderima blizu Japana, naizgled u demonstraciji snage dizajnirane da odgovori na Bidenov dolazak u Tokio, što su Peking i Moskva vidjeli kao provokaciju.

Zaista, Harrisov lik odražava ambicije mnogih u američkom odbrambenom establišmentu, koji na brzo ulaganje u vojne tehnologije gledaju kao na najbolji put SAD-a za održavanje svoje trenutne vojne dominacije.

Tu je i šira poenta. Elbridge Colby je radio u Pentagonu kao zamjenik pomoćnika ministra odbrane, pomažući u pisanju utjecajne strategije nacionalne odbrane za 2018., koja je pomaknula američku strategiju s fokusa na terorizam prema novoj eri nadmetanja velikih sila.

"Trebali bismo pozdraviti povratak Top Guna, jer je to vizija onoga što nam je zapravo potrebno u američkoj odbrani", objašnjava on. "Ratni filmovi 2010-ih su se odvijali na avganistanskim brdima i ulicama Bagdada. Ali sada smo u eri u kojoj SAD moraju ulagati u novu tehnologiju, ali u kojoj također moramo slati više nosača aviona i aviona u Indo-Pacifik kako bismo pomogli u odvraćanju Kine u usponu", poručeno je.

Mnogi američki stratezi se nadaju da njihova zemlja može ponoviti svoje uspjehe iz 1980-ih, koje Colby opisuje kao "najuspješniju deceniju u američkoj vojnoj historiji". Ta decenija je uključivala velika ulaganja u vojnu snagu, a završila se kolapsom njegovog sovjetskog rivala. "Privlačnost Top Guna je u tome što želimo da budemo jaki – ne zbog sebe, već radi obezbjeđenja dobrog mira", kaže on i dodaje: "Dakle, trebaju nam novi dronovi, ali moramo ulagati i u mnoge druge stvari."

Neizgovorena u filmu je činjenica da bi Kina, vodeći svjetski proizvođač dronova, mogla prevladati u svakom predstojećem tehnološkom nadmetanju za budućnost zračnih snaga. Ipak, slične teme tehnološke anksioznosti i početnog vojnog pada pojavljuju se na drugim mjestima.

Tamo gdje je originalni Top Gun predstavljao Cruisea koji leti na sada ostarjelim avionima naziva F-14 Tomcat, njegov nastavak uglavnom uključuje F/A-18 Super Hornets, noviji model mlaznjaka koji je predstavljen kasnih 1990-ih. Ipak, od samog početka Cruise i njegovi učenici su upozoreni da će njihov neimenovani neprijatelj vjerovatno imati avione "pete generacije", što znači napredne avione razvijene u posljednjih desetak godina. Iako film ne prikazuje kineske avione, Zračne snage Narodnooslobodilačke armije jedna su od rijetkih globalnih vojski koje prave takve avione - izvan, naravno, SAD-a. Najnapredniji takav avion u Kini, J-20 stelt lovac, poznat kao "Moćni zmaj", često patrolira nebom iznad Južnog kineskog mora, uključujući Tajvanski moreuz, važnog potencijalnog žarišta za budući sukob između supersila.

Naravno, Top Gun: Maverick se ne usuđuje da suprotstavi Cruisea stvarnim kineskim protivnicima. Umjesto toga, film je napravljen s kineskom osjetljivošću čvrsto na umu.

Tencent Pictures, filmski distributer i produkcijska grupa u vlasništvu tehnološkog giganta sa sjedištem u Shenzhenu, objavila je da ulaže u Top Gun: Maverick 2019.; povukao se kasnije te godine, prema izvještaju u Wall Street Journalu ove sedmice.

Oštri posmatrači brzo su primijetili da je čak i trailer filma izgleda skrojen kako bi se izbjeglo izazivanje uvrede u Pekingu. Prvi snimci pojavili su se 2019. godine - datum izlaska filma je bio odgođen zbog pandemije COVID-a 19 na kojima se vidi kako Cruise oblači istu jaknu koju je nosio u originalu. Ovaj put, na poleđini njegove jakne koje prikazuju japansku i tajvansku zastavu zamijenjene su dvosmislenim simbolima slične boje, za koju se široko pretpostavlja da je uvedena kako bi se izbjegla čak i mogućnost da nerviraju budni kineski cenzori.

Pitanje je kako će film Top Gun: Maverick proći u Kini. Slična sudbina zadesila je ostvarenje "James Bond: Nema vremena za umiranje" kao i svaki film u kojem bi kineski negativac mogao dodati potres geopolitičkog realizma. Hollywoodski rukovodioci dugo su odbijali prikazivati kineske likove kao neprijatelje, s obzirom na rizik da se uklone iz ovog filmskog tržišta.

Moramo se vratiti više od dvije decenije unazad, do Špijunske igre iz 2001. (takođe u režiji Tonyja Skota), da biste pronašli veliko hollywoodsko izdanje koje čak nagovještava prikazivanje kineske vlade u lošem svjetlu. Gledano s više strana, ova odluka se mogla vidjeti kako bi se izbjeglo nepotrebno raspirivanje plamena budućeg sukoba. Ipak, rezultat ostavlja Top Gun: Maverick sa realističnim akcionim sekvencama i potpuno lažnim međunarodnim odnosima. Filmu koji se toliko boji čak i imenovanja svog najvjerovatnijeg neprijatelja očigledno nedostaje ona vrsta samopouzdanja koju je Cruise trebao utjeloviti.

Top Gun: Maverick također nije usamljen u strahu od američkog tehnološkog pomračenja suočenog s brzim kineskim napretkom. Slične teme bile su istaknute u ostvarenju "2034.", nedavnom romanu koji su napisali vojni veteran Elliott Ackerman i James Stavridis, penzionisani američki admiral sa četiri zvjezdice. Bez holivudske autocenzure, autori su barem mogli zamisliti šta bi se moglo dogoditi tokom budućeg potencijalnog kinesko-američkog sukoba oko Tajvana.

Na samom početku predviđaju da će napredni američki avion F-35 "pete generacije" biti otet i zauzet od strane cyber-uljeza, dok elitni kineski hakeri na kraju paraliziraju cijelu američku vladu. U cijeloj knjizi, pretjerano oslanjanje SAD na tehnologiju otkriva se kao slabost koju su njeni još tehnološki pronicljiviji rivali u stanju da iskoriste.

Slične teme ostavljaju Top Gun: Maverick uglavnom kao vježbu nostalgije, u kojoj staromodni piloti koji lete tradicionalnim avionima na kraju dokazuju svoju vrijednost uprkos izgledima. Takva nostalgija je nešto što će njena publika vjerovatno pozdraviti, ne samo zato što je većina onih koji su se zagrijali za prvi film u tinejdžerskim godinama sada, poput Cruisea, uveliko u pedesetim godinama.

Ipak, u vojnom smislu, takva vizija je sve više anahronizam. Zračne borbe između vojnih aviona gotovo se nikada ne dešavaju u modernoj borbi. Većina vojnih planera koji gledaju na sukobe u Aziji su mrtvi u viziji budućeg ratovanja prepunom nove tehnologije. Budućnost zaista dolazi, a sigurni da će mornarički avijatičari koji spuštaju brze mlaznice na nosače aviona igrati daleko manje važnu ulogu nego nekada.

Film se vraća i na jednostavnije geopolitičko doba, kada su SAD bile dominantna sila bez ikakvih vršnjaka. Danas se, umjesto sa Sovjetskim Savezom u opadanju, suočava s dva odlučna protivnika u Kini i Rusiji. Kao što je navedeno u Strategiji nacionalne odbrane Pentagona iz 2018.: "Glavni izazov za prosperitet i sigurnost SAD-a je ponovno pojavljivanje dugoročne, strateške konkurencije od - revizionističke moći.”

Suočene s takvim izazovom, SAD postaju sve anksioznija vrsta supersile, zabrinute zbog svoje vlastite relativno slabe snage. I u svojoj ostarjeloj muškoj glavnoj ulozi i staromodnom kompletu, Top Gun: Maverick daje neobično precizan osjećaj ove ranjivosti SAD-a. Cruise je i dalje šarmantna i gledljiva figura, i onaj koji se trudi pokazati da i on i njegova zemlja ostaju snaga kakva su bili nekada. Malo onih koji gledaju filmove — bilo da su u Pekingu ili Washingtonu — vjerovatno će biti uvjereni u tu tvrdnju, piše Financial Times.