S bihaćkim bendom zapjevala četiri migranta: Poznato i kakvu želju imaju

Migrantska kriza jedna je od gorućih tema današnjice, a u svjetlu toga nastala je i "migrantska internacionala", odnosno novi singl bihaćkog benda Jall aux yeux. Njihov "Adieu" uglazbljena je pjesma Francuza Alfreda de Musseta, a, kako kažu, osim univerzalne poruke o odlasku dotiče se i migrantske krize koja je zadesila i njihov grad.

Jall Aux Yeux u samo tri godine djelovanja prometnuo se u jedno od prepoznatljivijih imena na sceni. Jure Petrović (gitara), Jasmin Hadžisadiković (gitara i mandolina), Adnan Suljanović (bubanj), Marko Ivaniš (bas), Sanel Kabiljagić (truba), Elvedin Malkoč (saksofon) i Sanel Jušić (vokal) rade pjesme na francuskom, iako ga samo jedan od njih zaista i poznaje (Petrović, inače profesor francuskog jezika). U najnovnijem uratku pridružili su im se Saša Antić iz TBF-a, Mirzah Piralić iz Toulona, ali i sami migranti koji se trenutačno nalaze u Bihaću, piše Slobodna Dalmacija.

Iako je jasno koji je bio motiv za nastanak ove pjesme, postoji li nešto što je vas osobno potaknulo da opjevate migrantsku krizu? 

Adnan: Motivacija je bila svuda oko nas, u svakom trenutku... Ljudi su tu, oko nas, a opet živimo u paralelnim svjetovima koji se isprepliću i dodiruju uglavnom kad imamo ekstremne situacije, kriminalne činove ili, sa druge, strane djela visokog dobročinstva i plemenitosti. Ideja je bila da uravnotežimo taj pogled, da ga vratimo u granice stvarnog, uobičajnog života i nas, a i ljudi koji su u pokretu.

Na najnovijem singlu okupili ste šaroliku ekipu. Kako je došlo do saradnje sa Sašom Antićem i Mirzahom Piralićem?

Jure: Bend je počeo raditi na aranžmanu pjesme početkom septembra 2018. kad je migrantska kriza u našem gradu već bila u punom jeku. Kako refren pjesme ima malo istočnjačkog prizvuka došli smo na ideju da nam u pjesmi gostuju migranti iz zemalja Magreba.

U to se vrijeme u Bihaću zadesio i Mirzah koji je došao s nama na probu, a nama se svidjela njegova interpretacija Mussetovih riječi. Ubrzo smo snimili demo pjesme i poslali je Saši na slušanje koji je prihvatio suradnju. Iako mu nismo spominjali tematiku spota, Saša je odlučio dati ljudski glas jednom od migranata (...Pa čovječe nisam ja tamo neki tat, ko da ću ne daj Bože krast il djecu klat, pa nisam ja zvijer, od zvjeri bježim da preživim i samo tražim mir) pa je pjesma pored svoje univerzalne teme o odlasku dobila i tu dimenziju.

Ideja spota je bila, i prije Sašinog teksta, zabilježiti jedan historijski trenutak u kojem se našao naš grad dolaskom velikog broja migranata iz potpuno neutralne pozicije promatrača.

Iako pjevate na francuskom, Antić je svoju dionicu izveo na hrvatskom. Je li možda postojala opcija da i njega čujemo na francuskom ili ste otpočetka htjeli kombinirati dva jezika?

Jure: Nismo razgovarali o toj opciji i ne znam kako bi se Saša snašao u toj ulozi. Vjerujem da se najkomfornije osjeća kad se izražava na hrvatskom jeziku. Već smo prije imali jednu francusko-hrvatsku kombinaciju s našim Johnom iz sinjske grupe M.O.R.T. u pjesmi "Je te cherche". Jezični pluralizam je za nas pozitivna stvar. Možda sljedeća suradnja bude na prekrasnom, pjevnom njemačkom jeziku.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama na "Adieu"? Možete li izdvojiti par komentara koji su ostavili poseban dojam na vas?

Adnan: Radim u srednjoj školi, pa sam imao priliku da pjesmu pustim mladim ljudima, mojim učenicima i dok smo je slušali i gledali pratio sam njihove reakcije. Primjetio sam da su se umirili i pažljivo poslušali i pogledali video. Nakon toga su, bez da sam od njih to tražio, počeli pričati o ljudima koji su tema pjesme. Bitno mi je bilo da su koristili termin ljudi, a ne migrati, koji je uobičajen u našoj sredini.

Mislim da smo uspjeli nanovo personalizirati te ljude, da smo uspjeli obrnuti taj proces dehumanizacije koji je vrlo primjetan. Također, kad smo puštali demo snimak pjesme nekim prijateljima, svi su bili spremni da se na neki način angažiraju oko realizicije. Mislim da je to na tragu onog što kažu: "Good music make you listen, great music makes you do something".

Jasmin: "Ne razumijem ni riječ francuskog. Al nešto ovaj spot kida u meni. Vidim svoj Bihać, vidim izbjeglice, vidim Graz u kojem živim. Vidim svoj život u ovom spotu... Vidim sebe kako '92. napuštam Bihać i kao prognanik dolazim u Graz". Izdvojio bih ovaj komentar. Prije svega, dosta ljudi se poistovjećuje s onima koji sigurno ne bježe od dobra i sigurnosti, a kroz istu situaciju su prolazili na ovaj ili onaj način. Cilj svake umjetnosti jeste da pobudi neku vrstu emocija kod ljudi. Mislim da smo to i uspjeli s ovom pjesmom, što proizilazi iz jako pozitivnih komentara koja smo dobili.

U "Adieu" su zapjevali i sami migranti. Kakva je bila njihova reakcija kada ste im predložili ovaj angažman? Koliko ih je tačno sudjelovalo?

Jure: Prvo bi nas čudno gledali, kao šta ovi sad hoće od nas. Nakon što bi im pustili pjesmu i objasnili ideju i poruku pjesme prihvatili bi odmah. Jedini problem je bila tehnička realizacija budući da su zatvoreni u prihvatnim centrima i da nije jednostavno dobiti dozvolu za pristup. Sudjelovala su četiri migranta.

Objavili ste i zanimljiv prateći videospot. Koje sve kadrove možemo vidjeti, gdje su i kada snimljeni?

Jure: Većinu spota čine kadrovi migranata koji su snimljeni u Bihaću i Velikoj Kladuši u razdoblju svibanj - studeni 2018. Cjelokupan materijal nam je ustupio naš prijatelj, kamerman Džemal Ćatić-Đema. Dio spota je snimljen u Grazu (snimatelj: Adnan Rekić), a Sašin dio je snimljen u Splitu (simatelj: Ante Puljiz). Montaža spota je djelo Elvira Hadžića koji je radio i naš drugi spot za pjesmu "Je m'en lave les mains".

Možete li nam malo prokomentirati trenutačno stanje u društvu, što vas najviše ljuti/rastužuje i koje biste promjene voljeli vidjeti u 2019. godini?

Adnan: Ljudi prelako odustaju od ideala, ideja vodilja. Odaju se konformizmu, oportunizmu. To je razumljivo, ali mislim da je tužno živjeti bez ideala, mislim da su oni pokretačka snaga društva, umjetnosti, života. Nadam se da meni dragi ljudi, prijatelji, porodica i na kraju i ja sam nećemo odustati od ideala ni u 2019. godini.

Jure: Društvo oduvijek pati od istih ili sličnih bolesti koje se ciklično ponavljaju i ozdravljenje je stvar samo jednog trenutka, budući da se bolest prije ili kasnije vraća. Bez obzira što te bolesti često ne ostavljaju prostor iluzijama valja se boriti. Revolt, borba protiv zla svakom pojedinačnom životu daje viši smisao. Želje u 2019.: da se smanji emisija zla, mržnje, gluposti i stakleničkih plinova u atmosferu, da Bore Lee snimi novi film, da puno sviramo, da Sanel ne emigrira iz Bosne, da mojoj majci uredno zaraste lakatna kost i da nam Babuša iz klana Mandaca bude živ i zdrav.