Izrabljivanje radnika u Srbiji: Žalite se Nijemcima

3
Radio Sarajevo
Izrabljivanje radnika u Srbiji: Žalite se Nijemcima
Radio Sarajevo / Lidl u Nišu

Kad se požale, kažu, trpe odmazdu. Ali, Njemačka ima zakon prema kojem ove žene mogu da se požale u samoj Njemačkoj.

Milica* radi u Lidlu dvije godine. Jelena je dvije godine u Leoniju, također njemačkoj firmi koja pravi kablove. Obje rade na jugu Srbije, obje su u srednjim godinama, imaju porodice. I obje su vrlo nezadovoljne poslom.

Lorkowski: 'Ukoliko ne provede reforme, BiH će platiti dva puta'

Lorkowski: 'Ukoliko ne provede reforme, BiH će platiti dva puta'

„Posljednje je da su nam smanjili broj slobodnih dana u sedmici, pa sad imamo samo jedan slobodan dan", kaže Milica o radu u prodavnici Lidla u Srbiji. Kaže, neke kolege po dvije godine nisu išle na odmor jer se „nisu stekli uslovi“.

„Veliki je pritisak od strane rukovodioca, jurimo normu da se što više za što kraće vrijeme završi. Daju gomilu zadataka da uradiš i onda se za 15 minuta čude što nije završeno nešto što je za 15 minuta nemoguće uraditi“, priča ona.

„Traže da ostaneš poslije radnog vremena, pitaju 'molim te, možeš li', i onog momenta kada više nemaš snage jer je svaki dan tako, onda trpiš posljedice“, dodaje ova žena u razgovoru za Deutsche Welle.

Milica radi za 60.000 dinara. Kada bi dobila sve bonuse i radila svaku subotu ili nedjelju, opet ne bi imala više od 70.000.

Lidl u Nišu
Foto: DW: Lidl u Nišu

Kaže da postoje zaposleni čija je uloga da budu „podrška radnicima“. Ali, kada se njima požali, oni moraju da prenesu ime i prezime radnika koji se žali i na šta se žali. „Tada kreće novi krug pakla i osveta, otvoreno neprijateljski kažu da znaju za tvoje žalbe, gube se bonusi i slično“, priča ona.

Sindikat u Lidlu ne postoji.

„Djeca imaju umornu majku"

Ni Jeleni nije drugačije. Ona stoji na traci i mora da je prati, nema usporavanja. Ne može da sjedne i odmori, ne smije da pogriješi, jer to nekoga može da košta života. Leoni svoje kablove prodaje kompaniji BMW.

„Za dvije godine sam isjekla bar dva miliona žica. Samo se štanca. Logično je da nekad padne koncentracija, nekad niste fizički u stanju, radite bolesni – kišem, kašljem, ništa ne vidim, a radim“, priča nam Jelena.

„Do sada sam imala tek par nađenih grešaka. Ali ima ljudi koji imaju mnogo više, i onda se i ugovor mijenja, na lošiji status“, priča ona i kaže da još uvijek nije primljena u stalni radni odnos.

„Morate da pazite, velika je odgovornost, neke žice se ugrađuju u sjedišta, u klimu, neke u airbag, tek tu ne smijete da pogriješite, zamislite, životi ljudi zavise od toga da li ste vi to dobro proizveli. I onda za taj svoj rad primite 500 eura“, kaže naša sagovornica.

„Sa tih 500 eura mogu da živim sedam dana, a kući sam dobila haos. Pošto radim u tri smjene, moja djeca su uskraćena za sva tri obroka, dobili su majku koja je stalno umorna, nezadovoljna, nenaspavana.“

Radnici u niškom Leoniju
Foto: DW: Radnici u niškom Leoniju


„Dobila sam i to da oni mene ne razumiju, ne mogu da napredujem u firmi, ne mogu da dobijem odmor kad želim, nikada ne znate kada ćete ga dobiti, kažu vam par dana prije odmora da vam je odmor odobren, radite preko mogućnosti kada poslodavac traži od vas, a kada nema potražnju, on vas pošalje kući i skida vam bonuse zbog tih dana kada on nema posla“, ogorčena je naša sagovornica.

Ni u Leoniju ne postoji sindikat. Radnicima je dozvoljeno da se sindikalno udruže, kaže ona, ali ako to urade, također im je izokola rečeno da će ostati bez posla.

Da li njemački zakon može da pomogne?

Ove probleme mogao bi da riješi njemački Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdijevanja koji je na snazi punih godinu dana.

Prema ovom Zakonu, obje naše sagovornice mogu da se žale direktno firmama u Njemačkoj. I više od toga, Jelena može na uslove rada da se žali kompaniji BMW kao dobavljaču koji ugrađuje kablove koje Leoni napravi u Srbiji.

Ovo treba da bude alarm za BMW, jer posluje sa onima koji ne poštuju ljudska i radnička prava.

Prema novom zakonu, u obavezi je da radi na poboljšanju uslova rada u kompanijama u kojima dobavlja svoje proizvode, u suprotnom može da plati penale.

Sanela Bahtijarević
Foto: DW: Sanela Bahtijarević


„Kompanije registrovane u Njemačkoj koje posluju sa srpskim kompanijama moraju u svom lancu snabdijevanja da analiziraju društvene i ekonomske rizike, da oni imaju adekvatne preventivne mjere i da prate kako se one sprovode“, kaže Sanela Bahtijarević iz njemačkog Društva za međunarodnu saradnju (GIZ) koje, opskrbljeno novcem iz njemačkog budžeta, i u Srbiji radi na povezivanju dvije zemlje.

Bahtijarević je savjetnica u Inicijativi za globalnu solidarnost, projektu koji bi trebalo da pojasni Zakon o lancima snabdijevanja i poveže firme, civilno društvo i sindikate, da obavijesti radnike i u Srbiji o njihovim pravima.

Prema nezvaničnim procjenama Regionalne privredne komore u Srbiji, oko sto firmi direktno je pogođeno njemačkim zakonom.

„Rizici podrazumijevaju dječiji rad, prisilni rad, sigurnost zdravlja na radu, poštovanje radnog vremena, prekovremenog rada, isplaćivanje adekvatnih zarada, pa sve do sindikalnog udruživanja i diskriminacije“, objašnjava Sanela Bahtijarević.

„Ako radnik pravi dijelove za Mercedes, sada može da ode na sajt Mercedesa i pošalje žalbu i da bude konstantno obaviješten o tome šta se sa njegovom žalbom dešava. Mercedes je u obavezi da adekvatno reaguje“, kaže naša sagovornica.

Ipak se i poslodavac pita

Osim direktne žalbe firmi kupcu, postoji i Savezna agencija za kontrolu izvoza koja je zadužena da prati primjenu zakona. Na sajtu te agencije također radnik može da podnese pritužbu i bude obaviješten o postupanju.

Fondacija Centar za demokratiju ovaj zakon vidi kao dodatni način zaštite prava radnika, posebno jer se srpski zakoni nedovoljno sprovode, radni sporovi traju i do pet godina, a odnose se samo na radnike koji su zaposleni na osnovu ugovora o radu.

„Najviše zavisi od toga koliko su radnici obaviješteni o prilikama i mehanizmima koje im njemački zakon ovdje daje, zavisi mnogo i od sindikata koji treba da bude na dodatni način angažovan, u obavještavanju radnika i u prijavi povreda radnih prava, neposredno i njemačkog sindikata“, kaže Nataša Vučković, generalna sekretarka Fondacije Centar za demokratiju.

Čedanka Andrić, predsjednica Ujedinjenog granskog sindikata „Nezavisnost
Foto: DW: Čedanka Andrić, predsjednica Ujedinjenog granskog sindikata „Nezavisnost"


Ipak, predsjednica Ujedinjenog granskog sindikata „Nezavisnost" Čedanka Andrić misli nešto drugačije.

„Da li će da zaživi ovaj zakon u Srbiji? Ne prebacujem lopticu, ali to najviše zavisi od poslodavca, koliko će on razviti mehanizme i koliko će konsultovati zaposlene“, smatra ona.

Jer, kako kaže Andrić, u Srbiji „malo gdje“ postoje sindikati. Kao što ih nema u Lidlu ili Leoniju.

To znači da Milici i Jeleni, sa početka priče, koje nemaju sindikat u kompanijama u kojima rade, ne preostaje ništa drugo nego da se žale direktno Nijemcima.

I da se nadaju da zbog toga, na kraju, neće trpjeti posljedice.

*Prava imena radnica su poznata redakciji DW. Tražile su da u tekstu  imena budu promijenjena jer se boje konsekvenci.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (3)

/ Najnovije