Simončič: Ne treba odustajati od termoelektrana ako su nacionalni interes

Fena
Simončič: Ne treba odustajati od termoelektrana ako su nacionalni interes
Foto: Elektroprivreda BiH / Termoelektrana Kakanj

Za razliku od većine evropskih zemalja, gotovo sve zemlje zapadnog Balkana planiraju izgraditi nove termoelektrane na ugalj, a prema najnovijoj analizi CEE Bankwatcha, niti jedan od projekata, uključujući i projekte iz BiH, nisu dokazali da će biti u skladu s novim standardima Evropske unije koji se odnose na zagađenje zraka, upozoravaju iz ekoloških udruženja. 

Europska unija je krajem aprila usvojila nove tehničke standarde (LCP BREF) za velika postrojenja za sagorijevanje koji su zasnovani na najboljim raspoloživim tehnikama za kontrolu zagađenja zraka, vode i tla, kao i za limitiranje štetnih emisija plinova, koje se mora dostići primjenom tih tehnika.

Analiza mreže Bankwatch Network obuhvatila je osam postrojenja na ugalj ukupnog planiranog kapaciteta 2,6 GW u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori, plus postrojenje Stanari u BiH koje je počelo s radom u septembru 2016.

O toj tematici, izdavanju okolinskih dozvola, ispunjavanju EU standarda i direktiva iz oblasti okoliša, u razgovoru za Fenu govori međunarodni stručnjak za okoliš i razvoj dr. Viktor Simončič.

Simončič je sudjelovao u izradi zakonskih rješenja i dokumenata iz oblasti okoliša u gotovo svim zemljama regiona, a poznat je i po svome angažiranju u brojnim međunarodnim organizacijama i u zemljama širom svijeta.

Ističe da evropske države više ne grade termoelektrane na ugalj jer su izgradile sve što su mogle i trebale poodavno, termoelektrane na ugalj koriste godinama, koriste ih i danas.

Tek posljednjih mjeseci u Njemačkoj je počela rasprava kako bi trebali planirati zatvaranje  nekih od termoelektrana na ugalj. Otpor je veliki, jer dio stanovništva još „živi“ na eksploataciji uglja – navodi.

Podsjeća da od uglja i novih termoelektrana ne odustaju ni SAD, ni Kina, ali ni mnoge druge razvijene države. Kina je u zadnjih nekoliko godina povećala potrošnju uglja za nekih 30 posto.

"Ne vidim zašto bi se toga trebalo odreći ovdje. Ovim ne zastupam da je mudro i dalje koristiti ugalj na sadašnji način. Ozbiljno sam zabrinut za problem klimatskih promjena. Ali, kako god to čudno izgledalo, za njih su gotovo u cijelosti krivi najrazvijeniji na što  možda najslikovitije upozorava profesor Aleksandar Knežević iz Sarajeva", podsjeća Simončič.  

Dodaje da koliko mu je poznato analiza CEE Bankwatcha spominje da ulaskom u EU novo planirane termoelektrane neće poštivati neke od standarda koji se tek planiraju uvesti, a to se prije svega odnosi na količine emitiranog CO2.

"Spominje se vezivanje CO2 koji nastaje spaljivanjem uglja. To nije ni najmanje jeftino, a ni tehnički jednostavno. Nije mi poznato da ijedna termoelektrana na ugalj u Njemačkoj, kao najrazvijenoj državi EU smanjuje emisije  CO2 na način da emitirani CO2, kao produkt spaljivanja veže i neutralizira, naprimjer kako je to slučaj s emisijama SO2 i dušikovih spojeva.  Sve je to u dalekim planovima. Smatram gotovo pa perverzijom, kada se u Bosni i Hercegovini prijeti s obavezom ispunjavanja nekih budućih obaveza, koje još ne ispunjavaju niti najbogatiji. Posebno ne razumijem kako netko ima čak i minimum moralnosti tražeći tako nešto u istom trenutku kada američki predsjednik Donald Trump hladno otkazuje ispunjavanje obaveza iz Pariskog sporazum", naglašava.

Također tvrdi što se tiče izgradnje tremoelektrana na ugalj i u Bosni i Hercegovini, a i u regiji ne vidi razlog zašto bi se od toga odustalo ako postoje jasni ekonomski nacionalni i lokalni interesi.

"Što se tiče mogućeg zagađenja zraka, onog dijela koji može izravno djelovati na zdravlje ljudi i na neposredni okoliš, termoelektrane će se graditi, a i grade se (primjer Stanari) po strogim standardima. U tome ne vidim problem. Dapače, u Bosni i Hercegovini vidim čak problem da se kod novih objekata na neki način pretjeruje sa smanjenjem emisija na primjer SO2, iako bi se veći ekonomski i okolišni efekt postigao kada bi se planiralo smanjenje emisija na državnom nivou, gdje bi se za uloženu KM postiglo veće smanjenje emisija, a ne da se inzistira na najvišim standardima (samo) kod novih postrojenje", kaže Simončič.

Smatra također da je ugalj jedan od mogućih resursa za razvoj BiH jer su razvoj i nova radna mjesta nužni.

"Budete li pretjerivali u standardima i ne budete prilagodili razvoj svojim mogućnostima, budete li slijepo slušali diktat iz EU i iz nekih sličnih asocijacija, kao što je i energetska zajednica, uvjeren sam da ćete sačuvati okoliš, ali sam i više nego siguran da ćete izgubiti mladost. Bez radnih mjesta nastavit će se iseljavanje, koje je, ako su moje informacije točne, poprimile još veće razmjere nego, naprimjer, u Hrvatskoj. Gubitak humanog kapitala može postati pogubno. Zato bi, kao kod primjera „poštivanja najstrožih standarda“ trebala velika mudrost, posebno političara. Prema EU treba nastupiti braneći nacionalni interes i ne prihvaćati standarde koje ne mogu ispuniti još niti najbogatiji", ističe Simončič te dodaje da za to treba puno znanja i političke odgovornosti.

Navodi i da je iskorištavanje hidropotencijala  jedan od važnijih razvojnih mogućnosti.

 "U BiH iskorištavanje hidropotencijala je  čak i nužnost imaju li se u vidu posljedice poplava otprije nekoliko godina. Pri korištenju hidropotencijala potreban je poseban oprez. Investitori će htjeti što više vode za sebe, a zeleni će htjeti da vode i rijeke postanu džungla. Istina je negdje između, uz pravilno razumijevanje načela  biodiverziteta", navodi te smatra da poseban oprez zaslužuju male hidrocentrale, kod kojih se čini se dozvole daju čak i olako.

Upozorava i da je izdavanje okolinskih dozvola jedan od najvažnijih instrumenata koji stoje na raspolaganju za planiranje.

"No, nažalost, kod nas u Hrvatskoj, a koliko znam i u Bosni i Hercegovini svodi se na puki administrativni postupak. Za svaki objekt se propisuju ili bolje rečeno prepisuju 'najstroži standardi' bez razumijevanja poente okolinske dozvole. Okolinska dozvola je nešto što ne znači da je jednako za sve. Naprimjer za odlagališta otpada nije i ne bi trebalo biti isto da li se odlagalište nalazi na kršu ili na 50 metara debelim naslagama gline", ističe Simončič.

Navodi da će BiH u proces priključenja ući spremna ako sagleda vlastite mogućnosti i prilagodi ih zahtjevima koje će moći prihvatiti.

"Budete li prihvaćali sve samo da vas prime u EU učinit ćete sebi veliku, čak nepovratnu štetu  za okoliš te za ukupni razvoj i dati dodatni impuls iseljavanju", upozorava međunarodni ekspert za okoliš i razvoj dr. Viktor Simončič te naglašava da se ono što se obeća u procesu ulaska u EU, mora i ispuniti ili slijede sankcije, mada se nitko neće prisiljavati na nešto, ako se imaju znanje i argumenti protiv toga.

Viktor Simončič je stručnjak iz oblasti zaštite okoliša s više od trideset godina radnog iskustva. Sudjelovao je i organizirao aktivnosti na stvaranju prvih okolišnih zakona, strateških dokumenata u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Albaniji.... Radio je za mnogobrojne međunarodne organizacije u raznim državama regiona i svijeta (OECD, Svjetska banka, REC, organizacije UN-a itd..). Profesionalno je uključen u pitanja upravljanja kvalitetom zraka, voda i gospodarenja otpadom, a osim znanstvenih i strategijskih aktivnosti, razvio je dosta praktičnih rješenja uključujući tehnologiju za obradu otpadom.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije