Prije 50 godina: Otkriven Opel GT, poznat po sloganu "samo je letjeti ljepše"

Pri kreiranju poslijeratnih modela Kapitän i Rekord Olympia u Rüsselsheimu su se držali popularne krilatice tadašnjeg njemačkog kancelara Konrada Adenauera - "Keine Experimente" (Bez eksperimenata).

Stvari se mijenjaju 1962. godine, baš u vrijeme kada je kompanija predstavila novi Kadett A. Dotadašnji uposlenik Chevroleta Clare McKichan, po naredbi šefova koncerna GM, postavljen je za prvog direktora Opelovog styling studija.

Ono što je zatekao na novom radnom mjestu nije bilo impresivno: Malo dizajnersko odjeljenje radilo je sa starim alatima i po klasičnim metodama što je prilično gušilo kreativne misli njemačkih stilista.

Najbolji način za proširenje kapaciteta i jačanje kreativnosti bilo je pokretanje novog projekta. U jesen 1962. godine McKichan inicira "projekt 1484", razvoj sportskog coupéa u formi 2+2-sjeda i kabrioleta, a prvi prijedlog Coup4 stiže iz pera Erharda Schnella, budućeg slavnog Opelovog dizajnera.

Iako je postojala velika sličnost između studije Coup4 i prve generacije Mante (predstavljena 1970. godine), zapravo je to bio početni korak ka Opelovom GT-u, nakon čega se u projekt uključuju i inženjeri jer je na osnovu dimenzija koncepta trebalo definirati sve tehničke pojedinosti (motor, mjenjač, ovjes…).

Nakon nekoliko dorada, na sajmu u Frankfurtu 1965. godine predstavljen je prototip Opel Experimental GT, dvosjed koji je karakterističnom dizajnerskom linijom "Coke Bottle Shape" ("boca Coca Cole") predstavljao neku vrstu "male Corvette".

Reakcija publike bila je više nego pozitivna što je predstavnike Opela potaklo da ubrzaju rad na serijskoj verziji.

Uslijedilo je nekoliko korekcija izgleda, definiranje tehničkog paketa, testne vožnje na tek otvorenoj Opelovoj pisti Dudenhofen te Nürburgringu gdje se za volanom prototipa našao i čuveni Porscheov pilot Hans Hermann.

Valjalo je još samo organizirati serijsku proizvodnju što '60-ih godina prošlog stoljeća nije bila laka zadaća pogotovo kada je riječ o kupeu sa planiranom godišnjom produkcijom 30-ak hiljada vozila. Poređenja radi, Kadett je tada imao godišnji "tiraž" 300.000 vozila u prebukiranim pogonima u Rüsselsheimu i Bochumu.

Opel se za pomoć obratio francuskim karoserijskim radionicama Chausson i Brissoneau & Lotz koje su preuzele presovanje i zavarivanje limenih dijelova (Chausson) te lakiranje i unutrašnje opremanje (Brissoneau & Lotz), dok je fabrici u Bochumu ostala samo montaža šasije i motora.

Najzad, 24. septembra 1968. godine u Frankfurtu je podignut zastor sa novog coupea. Rođen je Opel GT, najuzbudljiviji dotadašnji automobil iz Rüsselsheima, najavljen sloganom "samo je letjeti ljepše" ("nur Fliegen ist schöner") koji je vremenom stekao kultni status.

Iako manjih dimenzija GT nije skrivao bliskost sa studijom Mako Shark II Concept od koje je nastala treća generacija Corvette (Stingray).

Najveća razlika bio je koncept prednjih svjetala: Za razliku od klasičnih pop-up "lampi" na uvlačenje na Corvetti, GT je prvi u svijetu imao farove koji rotiraju oko svoje uzdužne ose.

Farovima se manuelno upravljalo putem velike poluge na centralnoj konzoli pa je u to doba automobilskim svijetom kružila šala da je vozače Opela GT lako prepoznati po žuljevima na desnoj ruci.

Poseban šmek unutrašnjosti davali su sportska sjedišta, trokraki sportski upravljač, moderni instrumenti, također nalik na američkog "uzora".

Značajna pažnja posvećena je sigurnosti pa je GT dobio sigirnosne pojase u tri tačke, a interni "crash" testovi pokazali su da putnička ćelija može podnijeti prevrtanje i udar u prepreku brzinom od 50 km/h.

Opel GT bio je fastback sa ekstremno zakošenim zadnjim staklom, ali nije imao poklopac prtljažnika. Iza sjedala bila je polica kojoj se moglo prići samo kroz vrata i obaranjem naslona, dok je pregrada iza police skrivala rezervni točak i dizalicu.

Opel GT mogao se pohvaliti i osebujnom tehnikom iako je koristio osnovnu platformu i dosta komponenti od 1965. predstavljenog Kadetta B.

Tako je motor pomjeren iza prednje osovine što je, uz zadnji pogon, vozačima GT-a dalo ugođaj upravljanja supersportskog automobila sa centralnom smještenim agregatom.

Ovjes je bio standardan, direktno preuzet od Kadetta: Lisnata osovina dole i trokutasta ramena gore (prednja osovina); kruta osovina na spiralnim oprugama (nazad). Kočnice (naprijed diskovi, nazad doboši) i upravljački mehanizam također su preuzeti od boljih verzija Kadetta B.

Kada je riječ o motorima, dostupni prostor nije dopustio ugradnju bilo čega većeg od Opelovih rednih 4-cilindričnih benzinaca. Baznu verziju pokretao je 1,1 litarski OHV motor snage 60 "konja" poznat iz Kadetta koji će već 1970. godine, nakon samo 3.573 izrađena primjerka, biti povučen iz ponude.

Od samog početka mnogo popularnija bila je verzija GT 1900 (90 KS), pogonjena 1,9 litarskim CIH motorom koji je osiguravao respektabilnu maksimalnu brzinu 185 km/h te ubrzanje do "stotke" u 10,8 sekundi.

CIH je Opelova interpretacija bregaste u glavi Cam-in-Head, gdje bregasta ne pogoni direktno ventile već preko klackalica. Ovaj agregat je jedan od najpopularnijih Oplovih motora, počeo se ugrađivati u Opel C, Kadet B i luksuzniji Kadettov model Olympia, a završit će karijeru tek sa umirovljenjem prve Omege u 2,4 litarskoj inkarnaciji 1993. godine.

Na zadnju osovinu GT-a montiran je standardni 4-stepeni manuelni mjenjač, dok je uz jači motor kao opcija ponuđen 3-brzinski automatik.

Najprije su kupci mogli birati između dva paketa opreme (GT-A; GT-AL) da bi 1973. stigao slabije opremljeni i jeftiniji "junior" GT/J.

Za neka tržišta (prvenstveno nordijske zemlje), vozila su standardno opremljena šper-diferencijalom, stabilizatorima na obje osovine, grijačem zadnjeg stakla, dok su se ostali morali zadovoljiti siromašnijim paketom.

Mada je ponuđen njemačkim kupcima po atraktivnoj početnoj cijeni od 10.767 maraka, Opel GT je znatno veći uspjeh ostvario u SAD gdje je stigao kroz prodajnu mrežu Buicka.

Od 103.463 izrađena primjerka, skoro 70 procenata završilo je "preko bare", gdje je 1,9 litarski motor "prigušen" na 83 KS zbog ispunjavanja emisionih normi.

Niti je prodaja bila spektakularno dobra niti posebno loša, ali je GT svejedno vrlo brzo, već 1973. godine, otišao u mirovinu.

Nekoliko je razloga za brzi kraj: Na američkom tržištu debitirala je nova generacija sportskih automobila predvođena Datsunom 240Z, pri čemu Opel nije imao volje da značajnije modernizira GT, pogotovo nakon ogromnog uspjeha u međuvremenu predstavljene Mante A.

Svemu treba dodati i prekid suradnje sa francuskom firmom Brissoneau & Lotz. Svejedno, GT je za kratko vrijeme stekao i do danas održao kultni status jednog od najosebujnih Opela svih vremena.