Stanovanje u Minhenu poskupjelo zbog Applea?

U Minhenu se nalazi najveća Appleova lokacija za razvoj.

Taj američki koncern namjerava tu uložiti dodatnih milijardu eura. Dok jedni tu investiciju pozdravljaju, drugi strahuju od rastućih stanarina.

Tehnološki koncern Apple namjerava u bavarskoj metropoli Minhenu uložiti dodatnih milijardu eura u svoju tamošnju lokaciju kako bi stavio težište na razvoju čipova. Za taj milionski grad to znači ne samo dodatna porezna ubiranja, već je za stanovništvo to ujedno izazov, piše DW.

Trending

Intervju | Adelisa Saračević, mezzosopranistica: "Lik Grubače je bio motivacija za pripremu opere"

Tilman Schaich se već godinama bori za stanarine u Minhenu koje je normalan građanin u mogućnosti podmiriti te je pokrenuo jednu inicijativu na tu temu. Tek protekle sedmice je objavljeno kako je prosječna stanarina u tom gradu porasla za 21 posto – u roku od dvije godine. Novi stanari tako sada po kvadratnom metru u Minhenu plaćaju u prosjeku 16,07 eura.

Minhen se već naziva "Isarskom dolinom"

Tehnološki koncerni poput Applea traže najbolje ljude i u skladu s tim ih i plaćaju adekvatno, što je samo po sebi logično, kaže Schaich. No ti ljudi ne dolaze u Minhen kako bi se ovdje skrasili, dodaje on. Većina njih, uvjeren je Schaich, "ovdje su samo nekoliko godina, plaćaju visoke stanarine i onda odu". Stanove koji ostanu iza njih, međutim, ljudi s uobičajenim plaćama srednje klase sebi više ne mogu priuštiti.

Ovaj aktivist strahuje da bi se i u Minhenu stanje po pitanju stanarina moglo razviti kao što je to slučaj na izvornim lokacijama mnogih tehnoloških poduzeća, na primjer u Silicijskoj dolini u blizini San Francisca. Tamo su stanarine enormno visoke.

U Minhenu su se proteklih godina skrasili mnogi tehnološki koncerni: Amazon, Yahoo, Microsoft i Google te brojni veliki i mali start-upovi. Apple je u ovaj grad došao još 90-ih godina. 2022. godine je, prema navodima jedne studije, najviše start-upova u Njemačkoj osnovano u Minhenu – a ne više u Berlinu. Stoga se Minhen tu i tamo u medijima već naziva "Isarskom dolinom" aludirajući time i na rijeku Isar koja protječe kroz Minhen.

"München je atraktivna lokacija, i to je predivno", kaže Schaich i dodaje:

"Ali ne može biti da nastavnice i nastavnici, policajke i policajci – dakle srednja klasa – napuštaju grad i da on time više nije mjesto za dobar život."

Političar u Bavarskoj jakog CSU-a Clemens Baumgärtner smatra da nisu na mjestu usporedbe sa Silicijskom dolinom. U SAD-u postoji sasvim drukčija socijalna struktura nego u Njemačkoj, kaže on. Taj političar je nešto poput gradskog ministra za privredu. Kao gradski referent za privredu je, između ostalog, odgovoran za to da grad Minhen učini što atraktivnijom lokacijom. On smatra da diskusija o tome ko sad smije doći u Minhen, a ko ne, dijeli društvo.

Baumgärtner podsjeća na to da su i u "dobra stara vremena” velika poduzeća otvarala lokacije u Minhenu. Od 1960-ih godina je Siemens bio vodeće tehnološko poduzeće u Minhenu i mnogim ljudima u gradu ponudio dobro plaćene poslove, ističe on, ali ujedno i priznaje da je Siemens proteklih desetljeća mnoge dijelove svoga poslovanja napustio u ovom gradu. Time su otpala mnoga radna mjesta u Minhenu, objašnjava Baumgärtner.

Isto slučaj je trenutačno s, doduše, još uvijek velikom automobilskom industrijom, ali i ona postaje manja, kaže ovaj političar. Stoga poduzeća poput Applea nude mogućnost da minhensko poduzetničko okruženje ponesu u budućnost, smatra Baumgärtner, ali ujedno i ističe kako ne žele svi uposlenici tehnoloških poduzeća stanovati u gradu, već da je rad od kuće i njima omogućio stanovanje u okolici.

Kvartovi se mijenjaju

Moses Wolff, međutim, kaže da "ljudi koji rade u Appleu, u pravilu ne zarađuju 'male pare', već više". Wolff je poznati minhenski kabaretist. On stanuje u četvrti Gärnterplatz, kvartu u kojemu su nekad stanovali poznati poput redatelja Rainera Wernera Fassbindera ili pjevača britanskog benda Queen, Freddyja Mercuryja. Sve to je, međutim, daleka prošlost. Nekadašnji umjetnički kvart s propalim zgradama se pretvorio u vrlo traženu lokaciju za stanovanje.

Razvojem na tržištu nekretnina proteklih godina i korona-pandemijom su se strukturne promjene u Minhenu dodatno ubrzale. Usto dolazi inflacija. Protekle sedmice je jedna gostionica dospjela u medije zbog cijene od šest eura za pola litre piva. Mnogi umjetnici su proteklih godina odselili iz Minhena, kaže Wolff. A mnoge studentice i studenti traže fakultete u manjim gradovima.

Problem sve skupljih gradova u Njemačkoj je fenomen koji Minhen dijeli s brojnim drugim gradovima na svijetu, kaže Baumgärtner. To nema nikakve veze sa samim preduzećima, ističe on. Naprotiv, kaže ovaj političar, tehnološki koncerni poput Applea i Googlea su potrebni kako se ne bi zaostalo u međunarodnoj usporedbi. Od otprilike 7,5 milijardi eura gradskog proračuna, tri milijarde se ubire kroz porez na obrt, navodi Baumgärtner.

"Tome velikim dijelom pridonose tehnološka preduzeća locirana u Minhenu".

Od toga novca, dodaje on, profitiraju kako kultura, tako i socijalna i javna infrastruktura.

Wolff i Schaich u biti nisu protiv dolaska takvih preduzeća u Minhen.

"Želio bih od Applea i Googlea da dio svoje dobiti ulože u slobodnu kulturnu scenu kad se skrase ovdje", kaže Wolff.

A i Schaich smatra dobrom idejom to kad poduzeća ulažu u grad. Pitanje, međutim, ostaje, hoće li se investirati i u stambeni prostor kojega je moguće plaćati? U zlatnim vremenima Siemensa u Minhenu je taj koncern imao vlastitih oko 2.300 stanova u gradu.