Šta bi situacija u Siriji mogla značiti za ravnotežu snaga na Bliskom istoku?

Sirijski pobunjenici su munjevito napredovali na sjeveru zemlje, zauzevši dva velika grada: Alep, drugi po veličini grad, i Hamu, strateški važan grad koji leži na vitalnoj ruti snabdijevanja, te u nedjelju ujutro, 8. decembra 2024. godine i sami Damask.

"Kada govorimo o ciljevima, cilj revolucije ostaje rušenje ovog režima. Naše je pravo da iskoristimo sva raspoloživa sredstva za postizanje tog cilja", rekao je Abu Mohammad al-Jolani , bivši borac Al Kaide koji sada predvodi pobunu, u intervjuu za CNN u četvrtak.

Iako Assad ima mnogo neprijatelja u regionu i šire, njegov pad ne bi svi pozdravili.

Trending

Oglasilo se Tužilaštvo HNK o poplavama u Jablanici i Konjicu: Evo šta je dosad urađeno u istrazi

Zapadne i arapske države, kao i Izrael, željele bi da se smanji utjecaj Irana u Siriji, ali niko ne želi da radikalni islamistički režim zamijeni Asada. Za Rusiju bi pad Sirije mogao značiti gubitak svog najbližeg bliskoistočnog saveznika i potkopavanje njene sposobnosti da projektuje moć dok vodi rat u Ukrajini. Za Iran, to bi moglo razbiti njegovu takozvanu Osovinu otpora , koja se sastoji od savezničkih država i milicija.

Evo kako bi događaji u Siriji mogli utjecati na ključne igrače na Bliskom istoku:

Arapske države

Napredovanje pobunjenika u Siriji označava prvi pravi test posvećenosti moćnih arapskih država pomirenju s Asadom. Na vrhuncu sirijskog građanskog rata, sunitske arapske države, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, prekinule su veze sa Assadovim režimom koji je saveznik Irana, krenule u izolaciju i bacile svoju težinu iza opozicionih grupa koje su pokušavale da ga sruše, videći to kao priliku za suzbijanje regionalnog uticaja Teherana.

Ali Assad je, uz pomoć Rusije, Irana i libanonskog Hezbolaha, preživio i povratio teritoriju izgubljenu od pobunjenika. Nova stvarnost Sirije potaknula je arapske nacije da pruže ruku Assadovom režimu, a u posljednjih nekoliko godina, Saudijska Arabija i UAE su predvodili napore ka njegovoj regionalnoj i međunarodnoj rehabilitaciji. Sirijski režim je 2023. ponovo primljen u Arapsku ligu.

Više od decenije nakon što su podržale sirijsku opoziciju, arapske države Persijskog zaljeva, uključujući Saudijsku Arabiju i UAE, sada su na strani Assada jer se on ponovo suočava s pobunom.

"U 2011. godini, veliki broj zemalja je prilično brzo došao do stava da bi im bilo bolje da Assad padne i žele da ga se otarase… ali Saudijci, Emiraćani i drugi u regionu to sada vide kao izazov i destabilizirajuća situacija za njih ako Assad padne u ovom trenutku", rekla je Trita Parsi, izvršna potpredsjednica Instituta Quincy sa sjedištem u Washingtonu DC, piše CNN.

Na svom godišnjem samitu Zaljevskog vijeća za saradnju (GCC) prošlog vikenda, čelnici Zaljevskih arapskih zemalja pozvali su na očuvanje teritorijalnog integriteta Sirije, proglasili poštovanje njenog suvereniteta i odbacili regionalno miješanje u njene unutrašnje stvari. Nasuprot tome, izjava nakon samita GCC-a 2011. godine pozvala je Assada da "odmah zaustavi mašinu za ubijanje, zaustavi krvoproliće i pusti zatvorenike".

Iran

Iran je koristio Siriju da proširi svoj regionalni uticaj preko proxy grupa stacioniranih u zemlji. Islamska Republika, zajedno sa svojim zastupnikom Hezbolahom, pokazala se ključnom u održavanju Assada na vlasti, pomažući snagama sirijske vlade da povrate izgubljenu teritoriju, dok je poslala vlastite komandante Islamske revolucionarne garde (IRGC) da savjetuju Assadovu vojsku.

Nakon što je palestinska militantna grupa Hamas pokrenula napad na Izrael u oktobru prošle godine, Hezbolah je počeo razmjenjivati ​​vatru s Izraelom, što je dovelo do izraelske odmazde koja je dovela do atentata na vrhu grupe i značajno oslabila njene sposobnosti. Kao rezultat toga, Hezbolah je povukao svoje snage iz Sirije kako bi se fokusirao na svoj rat s Izraelom, ostavljajući Assada izloženim, kažu stručnjaci.

U Siriji, Izrael je ciljao iransko osoblje i rute snabdijevanja koje se koriste za prijenos oružja njegovim opunomoćenicima. Pad Alepa i potencijalno drugih gradova koji graniče s Libanom mogao bi dodatno poremetiti te rute, dovodeći Iran u tešku poziciju. Prošle sedmice, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je za katarski list Al Araby Al Jadeed da će Teheran razmotriti slanje trupa u Siriju ako to zatraži Assadov režim. Međutim, eskalacija rata u Siriji mogla bi potkopati napore Irana da nastavi diplomatiju sa Zapadom i arapskim državama.

Gubitak Sirije bio bi "veliki udarac" za Iran, rekao je Parsi. "Investicija koju su Iranci uložili u Siriju je veoma značajna, to je važan kopneni most prema Libanu, ali i savez koji Iranci imaju sa Assadovim režimom trajao je kroz historiju Islamske Republike."

[twitter]https://x.com/ThomasVLinge/status/1865628629893325143[/twitter]

Iran bi također mogao koristiti svoje zastupnike u regiji kao polugu u potencijalnim pregovorima s dolazećom Trumpovom administracijom, rekao je Parsi.

"Ako Iran izgubi previše svoje pozicije u regionu, hoće li biti preslab za pregovore? Ali ako se suprotstave kako bi pokušali zadržati što je više moguće te pozicije, rizikuju li da eskaliraju rat do te mjere da diplomatija više neće biti moguća?" rekao je. "Oni dobro drže ravnotežu,"

Izrael

Izrael je takođe uhvaćen u teškoj poziciji. Assad, koji vidi Izrael kao neprijatelja, nije predstavljao direktnu prijetnju zemlji, odlučio je da ne odgovara na redovne izraelske napade u Siriji u protekloj godini. Ali režim je dozvolio da Iran koristi njegovu teritoriju za snabdijevanje Hezbolaha u Libanu.

Hadi al-Bahra, sirijski opozicioni lider koji predstavlja anti-Asadove grupe, uključujući Sirijsku nacionalnu armiju (SNA), koju podržava Turska, rekao je da su se pobunjenici osjećali ohrabrenim da napreduju prema Alepu prošle sedmice nakon što je Izrael oslabio Hezbolah i oslabio Iran u regiji.

"Zbog libanonskog rata i smanjenja snaga Hezbolaha, režim ima manju podršku", rekao je Al Bahra u intervjuu Reutersu, dodajući da milicije koje podržava Iran također imaju manje resursa, a Rusija pruža manje zračne zaštite Assadovim snagama zbog svog “problema Ukrajine” .

Grupa koja vodi pobunu je, međutim, Hayat Tahrir Al Sham (HTS) čiji je vođa Abu Muhammad Al Jolani bivši borac Al Kaide s islamističkom ideologijom koja se suprotstavlja Izraelu.

"Izrael je između Irana, njegovih opunomoćenika i sirijskih islamskih pobunjenika", rekao je Avi Melamed, bivši izraelski obavještajni službenik. "Nijedan od izbora nije dobar što se Izraela tiče, ali za sada su Iran i njegovi zastupnici oslabljeni, što je dobro."

[twitter]https://x.com/GlobeEyeNews/status/1865638299848642757[/twitter]

Izrael mora osigurati da ofanziva neće evoluirati u "novi izazov" koji predstavljaju HTS i sunitski pobunjenici koji vode ofanzivu u Siriji, dodao je.

Rusija

Assad je bio u nizu gubitaka u Siriji sve dok ruski predsjednik Vladimir Putin nije intervenirao 2015. godine . Bez ruske zračne podrške, ponovno zauzimanje Alepa 2016. godine, što je bila prekretnica za sirijskog predsjednika u sukobu, bilo bi teško, ako ne i nemoguće.

Kremlj je ove sedmice rekao da će "sigurno nastaviti podržavati" Assada dok su ruski avioni pojačali napade na opozicione snage u sjevernoj Siriji. Nicole Grajewski, saradnica u Programu nuklearne politike u Carnegie Endowment for International Peace sa fokusom na Rusiju, rekla je da je Asadov režim zatečen nespreman tokom najnovije ofanzive pobunjenika.

Moskva nije angažovala veliki broj snaga u Siriji i možda je i dalje sposobna da je podrži, dodala je, ali bi sposobnost Rusije da mobiliše snage bila teška s obzirom na to koliko brzo pobunjenici napreduju širom sjeverne Sirije. Sve u svemu, napredovanje pobunjenika uz pomoć Turske predstavlja "prilično veliku prijetnju Rusiji", rekao je Grajewski za CNN. "Rusija je uložila previše kapitala u Assada i gubitak Sirije bi bio još veći gubitak kao što je njen širi status velike sile i njena sposobnost manevrisanja na Bliskom istoku."

Turska

Turska je pokušala da se distancira od akcija pobunjenika u sjevernoj Siriji, ali je glavni podržavalac Sirijske nacionalne armije, jedne od grupa koje guraju ofanzivu. Ankara je također predstavljala opoziciju u pregovorima s Rusijom tokom nekoliko godina u protekloj deceniji, što je na kraju dovelo do sporazuma o prekidu vatre 2020. između strana u Siriji koje svaka od njih podržava.

Uprkos podršci opozicionim snagama, Turska nije isključila približavanje Siriji. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan pozvao je na sastanak s Asadom, čovjekom kojeg je jednom nazvao teroristom, kako bi se resetirali odnosi. Assad je odbijao da se sastane s njim sve dok Turska nastavlja da okupira dijelove njegove zemlje.

Turska je također tražila rješenje za oko 3,1 milion sirijskih izbjeglica koje ugošćuje – više nego bilo koja druga zemlja. Izbjeglice su postale glavna tačka spora u Turskoj, što je često dovelo do anti-sirijskih nereda i poziva na masovnu deportaciju od strane opozicionih stranaka.

Donedavno se situacija u Siriji u Turskoj doživljavala kao "režim pobjeđuje, opozicija gubi" s iransko-ruskom osovinom koja definira razvoj događaja na terenu, rekao je Galip Dalay, viši konsultant u Chatham Houseu, think tanku u Londonu . Ali nedavni pritisak pobunjenika promijenio je tu dinamiku moći.

[twitter]https://x.com/clashreport/status/1865638773784015298[/twitter]

"Sada je jasno da Turci žele da se uključe u pregovore, ali pokazuju Asadu da ulazi u pregovore sa tačke slabosti. Ako se pregovori sada održe, jedini način na koji će to dovesti do bilo čega je ako Assad pruži stvarne ustupke, a ne kozmetičke ustupke", rekao je Dalay za CNN.

Drugi cilj Turske je potiskivanje kurdskih pobunjeničkih grupa koje se nalaze duž tursko-sirijske granice i stvaranje tampon zone. Erdogan se dugo protivio kurdskom nacionalizmu i jasno je stavio do znanja da je njegov krajnji cilj eliminacija Kurdistanske radničke partije (PKK), kurdske krajnje lijeve militantne i političke grupe sa sjedištem u Turskoj i Iraku koja se bori protiv turske države više od tri decenijama.

Više o trenutnim dešavanjima u Siriji, možete pročitati OVDJE.