Pakao radijacije: 5 najezivijih fotki iz Černobila

Najveća nuklearna katastrofa rezultirala je scenama iz noćne more.

1. Pokolj

Otkrivena u ruševinama grada Pripyata, ova jeziva lešina životinje sve je što je ostalo nakon eksplozije reaktora broj 4 na sjeveru Ukrajine nešto prije pola dva ujutro 26. aprila 1986. Broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. Cijelo je područje bilo preplavljeno radioaktivnim izotopima iz požara koji je bjesnio deset dana, na način da se tamo posve izbrisao život, a ono što nije napravila eksplozija trebali su napraviti ljudi - prekrivanjem sa zemljom i špricanjem kemikalijama kako bi se zarobio radioaktivni materijal. Da bi dovršili tzv. sterilizaciju, pozvani su lokalni lovci koji su trebali ubiti sve životinje, pa i kućne ljubimce koji su ostali u gradu nakon katastrofe.

2. Igle i pribadače

U trenutnom zbrajanju štete i evidentiranju nakon katastrofe, Igor Kostin bio je jedan od pet fotografa kojima su dopustili da uđu u zabranjeno područje. Tamo je uspio snimiti ovu uznemirujuću fotografiju koja prikazuje čovjeka koji je bio dio ekipe spasitelja koji su prvi odgovorili na katastrofu te su time bili osuđeni na smrt. Ljudima koji su prvi stigli na mjesto nesreće nije rečeno da je reaktor kontaminiran te da je radijacija procurila, do tog su shvaćanja došli sami kad su pronašli dijelove gorećeg grafita koji je bio izbačen iz jezgre. Kasnije su rekli da zračenje ima „metalni okus“ te kako su osjećali da im se igle i pribadače zabijaju u lice.

3. Likvidatori: Kopaj, kopaj, bježi...

Oko 600.000 ljudi, koje će poslije nazvati „likvidatorima“, a uglavnom su to bili vojnici, policajci, vatrogasci i državni zaposlenici, poslani su po naredbi Moskve da pomognu u gašenju požara, postavljanju prvog betonskog sarkofaga iznad uništenog reaktora te u sanaciji terena. „Još se sjećam metalnog okusa u ustima dok sam prilazio Černobilu“, kaže jedan od „likvidatora“ Igor Magala. „Na početku nismo imali nikakvih informacija, sve je bilo strogo povjerljivo. Mislio sam da dolazim na sedmicu, a ostao sam godinu“. No, najgore su svakako prošli oni prvi likvidatori koji su poslani da počiste krov reaktora broj 3. Robote koje su vlasti prvo poslali na lokaciju nisu mogli ispravno raditi zbog prevelike radijacije pa su ih nakon dva dana zamijenili ljudi. Termin „bioroboti“ osmislila je vojska, a ti su radnici bili ograničeni na 40 sekundi izlaganja radijaciji. No, radioaktivnost je tamo bila 100 puta jača od doza koje se smatraju sigurnim, pa ih je velik broj umro u brzo vrijeme nakon izlaganja. Ova Kostinova fotografija prikazuje upravo njih.

4. Napušteni

Velik broj stanovnika koji je živio u blizini Černobila nisu uopće bili obaviješteni o katastrofi danima nakon što se dogodila. I dok su se na mjestu nesreće počeli razabirati razmjeri užasa, sovjetske vlasti javno su šutjele u skladu s tradicijom da se ne govori o nesrećama koje bi mogle okaljati ugled sovjetske supersile u doba Hladnog rata. Tek su idućeg popodneva evakuirali 48 hiljada stanovnika Pripjata, grada izgrađenog za zaposlenike nuklearke i njihove obitelji tri kilometra od elektrane. Svjetsku su javnost uzbunili Šveđani 28. aprila detektiravši neobjašnjiv porast radijacije iznad svoje zemlje. Tek kad se saznalo za nesreću, Sovjeti su premjestili 116.000 ljudi iz zone 30 kilometara oko nuklearke. U idućim godinama ista će sudbina zadesiti još 230.000 stanovnika. Ova Kostinova fotografija prikazuje „likvidatora“ kako gura kolica s napuštenim djetetom u selu Tatsenki, čiji su roditelji umrli, a ono je ostavljeno. Stanovnicima (njih 120 hiljada) je rečeno da se hitno evakuiraju te da ih neće biti samo tri dana, pa nema potrebe da ništa nose sa sobom.

5. Otpad

Smeće i paljevina iz Černobila raširila se na hiljade kilometara izvan Ukrajine, a na ovoj fotografiji je otpad dokumentirao Robert Del Tredici koji je svjedočio punjenju ogromnog zamrzivača izmesarenim ostacima sobova iz švedskog Laplanda. Procijenjeno kako su jeleni primili previše radioaktivnosti te su eutanizirani. Procijenjeno je kako je Černobil otpustio preko 400 puta više fizijskih ostataka u atmosferu od atomske bombe bačene na Hirošimu. Čak 80 posto populacije švedskih sobova otrovao je radioaktivni oblak. Radioaktivno meso je zakopano u velike spremnike za nuklearni otpad u nenaseljena područja.