Kina masovno gradi podzemne silose, stručnjaci otkrili o čemu je riječ

Kina ubrzano radi na razvoju svojih kapaciteta za preživljavanje nuklearnog napada i osiguranje kapaciteta za lansiranje uzvratnih udara, upozorava dansko-američki stručnjak Hans Kristensen, nakon analize satelitskih fotografija poligona za obuku jedinica za raketne sistema.

Fotografije možete pogledati OVDJE.

Čelnik Projekta za nuklearne informacije, u sklopu globalnog think tanka Federacije američkih naučnika, vjeruje kako fotografije novogradnje na kineskim poligonima ukazuju da Kina pokušava odgovoriti na potencijalnu prijetnju američkog nuklearnog napada, prenosi Jutarnji list.

Kako piše Associated Press, Kina i SAD počinju se upuštati u utrku u nuklearnom naoružanju, u kojoj je kineska modernizacija svojeg arsenala nagnala Sjedinjene Države da ponovno počne ulagati stotine milijardi dolara u narednim dekadama kako bi iznova izgradile svoj nuklearni arsenal.

Kristensenove procjene podržava i zadnji izvještaj Pentagona o razvoju kineskih vojnih kapaciteta, u kojem stoji kako Peking namjerava povećati spremnost svojih nuklearnih snaga tako što će veći broj postrojbi i interkontinentalnih projektila smjestiti u podzemne silose, te da će djelovati pod većim stupnjem budnosti u kojem bi mogli lansirati projektile čim dobiju upozorenje da su pod napadom.

“Plan korištenja nuklearnog oružja NRK u prvi plan stavlja održavanje nuklearnih snaga sposobnih preživjeti prvi udar, te odgovoriti s dovoljnom snagom kako bi neprijatelju nanijeli neprihvatljivu štetu,” navodi se u izvještaju Pentagona, objavljenom prošle godine.

Gradnja podzemnih silosa

Satelitske fotografije koje je dobavio Projekt za nuklearne informacije pokazuju kako je Kina krajem prošle godine započela izgradnju 11 podzemnih silosa pored poligona za obuku kraj Jilantaija, u sjevernom dijelu središnje Kine. Na istoj je lokaciji još ranije započeta izgradnja novih pet silosa.

Poligon pored Jilantaija služio je za obuku nuklearnih postrojbi, izvođenje vježbi lansiranja projektila s mobilnih lansirnih platformi, kao i za njihovu pripremu i održavanje, no prije par godina tamo je započela i izgradnja prvih silosa. Sada se tamo nalazi već 18-20 silosa sa starijim interkontinentalnim balističkim projektilima DF-5, uz 16 novih koji su u izgradnji.

Novi silosi su nešto manjih dimenzija, a američko Ministarstvo obrane vjeruje kako će se koristiti za pohranu novijih projektila tipa DF-41. Radi se o najmodernijoj seriji kineskih balističkih projektila, koji s dometom od oko 15.000 kilometara mogu dosegnuti gotovo bilo koji dio Sjedinjenih Država, gdje bi teoretski mogli otpustiti od šest do deset nuklearnih bojevih glava.

Službena politika Kine za sada je kako nikad neće prva lansirati nuklearno oružje, na što se SAD do sada nije obvezao, a njezin arsenal nuklearnih bojevih glava procjenjuje se na oko 320 - kap u moru spram američkih 3800. No, kineski nuklearni arsenal prvenstveno služi sprječavanju eskalacije u slučaju konvencionalnog sukoba oko kineskih regionalnih interesa.

Deklasificiranje memoranduma

Krajem januara ove godine, neposredno pred odlazak predsjednika Donalda Trumpa s vlasti, skinuta je oznaka tajnosti s vladinog memoranduma o strateškom okviru za Indo-pacifičko područje. U tom je memorandumu - dakle službenoj vladinoj politici - jasno navedeno kako bi Sjedinjene Države oružjem branile Tajvan od moguće invazije iz Kine.

Memorandum je deklasificiran preventivno, vjerojatno kako bi se poslalo upozorenje Kini da ništa ne pokušava dok novi predsjednik Joe Biden ne uspostavi vlastitu stratešku politiku u regiji, no i otkriva da su Sjedinjene Države znatno spremnije na neizravni vojni sukob s Kinom nego što su to javno davale do znanja.

SAD je javno obećao logističku podršku Tajvanu u slučaju napada, dakle slanje oružja i zaliha, no memorandum je otkrio i kako bi u slučaju izvanredne situacije Sjedinjene Države surađivale s Japanom u obrani japanskog otočja Senkaku, koje Kina smatra svojim teritorijem, te u blokadi pomorskog i zračnog prostora oko Tajvana.

U takvom hipotetskom scenariju, u kojem bi se američki brodovi i zrakoplovi našli pored ratne zone i u kojem bi lako moglo doći do nenamjerne razmjene vatre s kineskim snagama, lako bi moglo doći do eskalacije sukoba.

Kineska vojska nije zamišljena za svjetsku dominaciju, no usmjerena je na dugoročni cilj zauzimanja regionalnih strateških interesa koje smatra svojim legitimnim teritorijem - Južno kinesko more, otok Tajvan i otočje Senkaku, za početak. Održavanje minimalnog, ali kredibilnog sustava nuklearnog oružja spremnog odgovoriti na prvi udar Kini bi osiguralo održavanje bilo kakvog sukoba na konvencionalnoj razini, te odvraćanje SAD-a od izravnog uplitanja u strahu od nuklearne eskalacije.

Modernizacija raketnih sistema

Kristensen u svojem blogu ističe kako su silosi izgrađeni pored Jilantaija tek početak - izgledaju kao da kineska vojska testira nekoliko vrsti silosa, te da će tek odlučiti kakve će silose graditi na lokacijama drugih baza svojih raketnih snaga.

Za Kinu je bitna i modernizacija raketnih sistema, jer postojeći DF-5 projektili na tekuće gorivo trebaju dugo vremena da se pripreme za lansiranje. Novi DF-41 razvijeni su s pogonom na kruto gorivo, koje je moguće znatno brže pripremiti za lansiranje, te su time manje ranjivi na prvi udar.

Pentagon vjeruje i kako novi silosi ukazuju da Kina polako prelazi na sustav u kojem će projektili biti unaprijed naoružani nuklearnim bojevim glavama - prakse koju je Kina do sada izbjegavala, za razliku od Rusije i SAD-a. Kineski sustavi bili su, vjeruje se, postavljani bez ugrađenih bojevih glava, koje bi se mogle u relativno kratkom roku instalirati prije lansiranja. Čini se da kineski stratezi odnedavno strahuju da bi i taj, kratki rok, mogao biti predug za učinkovit odgovor na nuklearni napad.

Koji god bio izravni povod za izgradnju novih kineskih silosa - prirodna evolucija rastućeg nuklearnog arsenala, osjećaj povećane ugroženosti ili nova strategija brzog odgovora - njihova pojava jasno ukazuje da je svijet ušao u novu etapu utrke u nuklearnom naoružanju.