"Bili smo žrtve torture devedesetih, danas smo žrtve torture sistema"

Posebno se to odnosi na bivše logoraše kao jedinu kategoriju proistekloj iz rata koja nije obuhvaćena niti jednim zakonskim rješenjem.

U okviru obilježavanja Međunarodnog dana podrške žrtvama torture, Savez logoraša u BiH zajedno sa svojim članovima, članovima Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva i građanima Sarajeva polaskom ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci Sarajeva i mirnom šetnjom do Latinske ćuprije dao je svoj doprinos obilježavanju ovog dana.

Noseći transparente poput "1992-2017 Žrtve torture\sistema - Oslobodite nas", "Ne zaboravimo našu prošlost", "Donesimo zakon za žrtve torture", učesnici su izrazili nezadovoljstvo položajem bivših logoraša u bh. društvu. 

"Bili smo žrtve terora devedesetih, danas smo također žrtve terora ovog sistema. Nažalost, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ništa ne radi na donošenju zakona o pravima žrtava torture. Mislim da to nigdje nema u svijetu da su one žrtve koje su imale priliku da prežive torturu, da danas entitetima, državi plaćaju troškove suda koji su izuzetno veliki i opterećenje. Umjesto da se država, odnosno nadležno ministarstvo uključi na donošenju zakona o pravima žrtve torture, država ne poduzima ništa", rekao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH. 

Kako je kazao, ovo je glas i poruka ugnjetavane grupe i populacije da je krajnje vrijeme da institucije BiH posvete pažnju populaciji logoraša i donošenju zakona o pravima žrtava torture. 

Mešković je istakao da Savez logoraša BiH u kontinuitetu preko vladinih i nevladinih institucija i nadležnih ministarstava poduzimaju mjere na donošenju zakona o pravima žrtava torture koji bi bio jedinstven za sve logoraše i sve žrtve na prostoru BiH. 

Almin Dželilović, koji je proveo pet mjeseci u logorima u Lukavici i na Ilidži, poručio je da je populacija logoraša proisteklih iz prošlog rata u BiH na marginama života i prepuštena je samoj sebi. 

"Nažalost, institucije koje su nadležne za nas apsolutno ne vode brigu niti imaju snage da se uhvate u koštac sa rješavanjem logoraške problematike. Nažalost, živimo u truhlom vremenu kada jednostavno možete vidjeti da pojedini ratni zločinci, koji su formirali logore u proteklom ratu slave, a oni koji su ispaštali i patili i koji su ostali jedna crna mrlja u spisima i međunarodne zajednice i države BiH danas žive u jako teškom stanju", kazao je Dželilović. 

Istakao je da su logoraši za vrijeme rata imali sreću u nesreći da prežive, ali da poslije rata preživljavaju "veću torturu nego onu koju su doživljavali u logorima".

"Zašto? Jednostavno. Nismo shvaćeni i prihvaćeni od društva. Radi se o populaciji koja je teškog zdravstvenog stanja, populacija o kojoj se apsolutno ne vodi nikakva briga, tako da možemo reći da smo danas prepušteni sami sebi, što je žalosno. Jednostavno nije dobra poruka za buduće generacije...", kazao je Dželilović. 

"Ne vidim, apsolutno, svijetlu budućnost po pitanju budućih generacija u odnosu na ovo što mi danas preživljavamo", poručio je bivši logoraš.

Međunarodni dan podrške žrtvama torture utemeljen je Konvencijom protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka koju je, na ovaj dan 1987. godine, usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, a čijim su odredbama utvrđene obaveze potpisnica konvencije i prava pojedinaca te određene mjere za nadzor nad njihovim poštivanjem.

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini već duži period kontinuirano naglašava važnost ostvarivanja prava žrtava torture u BiH i potrebu da im se pruži adekvatna pravna i psiho-socijalna pomoć i podrška, kao i svaki drugi vid podrške u skladu sa međunarodno usvojenim standardima.