EU uručena Nobelova nagrada za mir

Čelnicima Evropske unije (EU) uručena je u ponedjeljak u Gradskoj vijećnici u Oslu Nobelova nagrada za mir, u znak priznanja za historijsku ulogu EU-a u promoviranu mira, pomirenja i ujedinjenja kontinenta, te za ulogu u širenju stabilnosti, javlja Hina.

Nagradu su u ime EU-a primili predsjednici triju evropskih institucija, Evropskog vijeća, Evropske komisije (EK) i Evropskog parlamenta (EP), Herman Van Rompuy, Jose Manuel Barroso i Martin Schulz.

"EU je uvijek bila glavna snaga u procesu pomirenja. Nobelova nagrada za mir stoga je zaslužena i potrebna. Upućujemo naše čestitke", rekao je u obraćanju čelnik norveškog Odbora za Nobelovu nagradu Thorbjorn Jagland, koji je uručio nagradu, javlja Aljazeera.

Evropski čelnici podsjetili na balkanske ratove 90-tih i nagradni ček od 926.000 eura donirali djeci u zonama sukoba.

"Naša Unija je više od udruženja država. Ona je novi pravni poredak, koji se ne temelji na ravnoteži moći među državama, nego na slobodnom pristanku država da dijele suverenost. Od udruživanja u Zajednicu za ugalj i čelik do ukidanja unutarnjih granica, od šest do uskoro 28 članica, kada se Hrvatska pridruži porodici, pređen je izvanredan put koji nas vodi u Uniju koja se više zbližava. I danas jedan od najvidljivijih simbola našeg jedinstva nalazi se u rukama svih. To je euro, valuta naše EU, i mi ćemo je zadržati", rekao je Jose Manuel Barroso.

Van Rompuy je prilikom dodjele nagrade izjavio:

„U vremenu nesigurnosti, ovaj dan podsjeća ljude širom Evrope i svijeta na osnovnu svrhu Unije: da unapređuje bratstvo između evropskih nacija, sada i ubuduće. Tajno oružje Evropske unije ovdje stupa na scenu: nerivalski način da uvežemo naše interese tako snažno da rat postane materijalno nemoguć. Unija je usavršila umjetnost kompromisa. Bez dramatičnih pobjeda ili poraza. Zbog ovoga, dosadna politika je mala cijena koju moramo platiti.

Dakle, tamo gdje je bio rat, sada je mir. Ali, drugi istorijski zadatak se nalazi pred nama: očuvanje mira tamo gdje je već mir. Na kraju krajeva, istorija nije roman, knjiga koju možemo zatvoriti nakon sretnog kraja - mi smo potpuno odgovorni za ono što dolazi. Naš kontinent, koji se uzdigao iz pepela nakon 1945. godine i ujedinio 1989. godine, posjeduje ogroman kapacitet da se preporodi i napreduje. Na generacijama koje dolaze je da idu još dalje u ovoj zajedničkoj avanturi. Nadam se da će sa ponosom prigrabiti tu odgovornost.“