Zašto se u RS djeca ratnih zločinaca ponose svojim očevima? 'Vlast i crkva kreiraju lažni narativ'
Tema Most Radija Slobodna Evropa bila je kakav je značaj javnog priznanja krivice i pokajanja ratnih zločinaca. Sagovornici su Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora sa sjedištem u Bijeljini u Bosni i Hercegovini.
Povod je bio nedavno objavljeno pismo Radislava Krstića, bivšeg generala VRS, osuđenog za genocid u Srebrenici, u kome on preuzima odgovornost za svoju ulogu u genocidu.
Bilo je riječi o tome zašto je u Srbiji i RS to pismo prešućeno, a od žrtava genocida u Srebrenici okarakterisano kao neiskreno, zašto su gotovo svi haški osuđenici, koji su priznali ratne zločine, nakon izlaska iz zatvora povukli ta priznanja u strahu da će u svojim nacionalnim zajednicama biti proglašeni izdajnicima, zašto ogromna većina u Srbiji negira genocid u Srebrenici, kako su ljudi u RS, koji su javno priznali genocid, bili izloženi tolikim pritiscima da su morali da se isele iz tog entiteta, kao i o tome da li će mlade generaciji u Srbiji i RS, koje odrastaju u atmosferi negiranja genocida, biti još dalje od istine o Srebrenici nego njihovi očevi.
Putnici na udaru: Poskupjele cijene taxi usluga sa Aerodroma Sarajevo, do Mostara čak 370 KM
Objašnjavajući fenomen slavljenja ratnih zločinaca, Sonja Biserko je objasnila da je razlog tome narativ kreiran od strane vlasti, intelektualne i akademske elite, te crkve.
"Ovdje je stvoren narativ da su Srbi bili napadnuti, da su nevini, da nisu učestvovali u ratovima. Tvrdi se da su Srbi u Bosni i Hercegovini vodili oslobodilački, da je RS prva srpska država preko Drine i da će Srbi vrlo teško odustati od te svoje države.
IGK: Pokajanje ratnog zločinca Radislava Krstića nakon 30 godina ne znači mnogo
Zbog toga se ratni zločinci, koji su vratili nakon izdržavanja kazne, tretiraju kao junaci, dobijaju prostor u medijima, predaju na vojnim akademijama ukoliko su vojna lica. Objavljuju knjige u kojima daju svoju interpretaciju ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Oni su nacionalni heroji - to je vrlo široko prihvaćeno i to niko ne osporava.
U tome učestvuju ne samo aktuelna vlast, nego i intelektualne i akademske elite, Srpska pravoslavna crkva, policija i vojska. Sve to zajedno učvršćuje taj narativ koji je postao dominantan. Srbija, kao i sve novonastale države na teritoriji bivše Jugoslavije, gradi svoj novi identitet koji negira svaku odgovornost Srbije u ratovima devedesetih", kazala je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Branko Todorović bojašnjava da poslije rata nije dovoljno urađeno na izgradnju mira i suočavanju s istinom, te da rukovodstvo RS koristi mržnju da zamijeni svoj nerad.
"Sigurno je da se djeca ratnih zločinaca ponose svojim očevima. I ne samo djeca onih koji su osuđeni, nego i onih koji nisu kažnjeni za svoje zločine. Ti ljudi se u lokalnim zajednicama doživljavaju kao neka vrsta uzora i neupitnog autoriteta i imaju veliki uticaj na sve što se tamo dešava. To ne treba da nas iznenadi. Ko je nakon rata u Bosni i Hercegovini radio na izgradnji mira, povjerenja, lustraciji, suočavanju sa istinom, preuzimanju odgovornosti? Skoro niko.
Rukovodstvo u RS ne mora da gradi ekonomiju i da vodi računa o školstvu i zdravstvu. Dovoljno je da podstiče mržnju prvenstveno prema Bošnjacima, zatim prema Hrvatima i prema Zapadu, prije svega Amerikancima, Englezima i Nijemcima, pa će imati odriješene ruke da pljačka milijarde. To vlast RS radi već 25 godina.
Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
