Zašto se u RS djeca ratnih zločinaca ponose svojim očevima? 'Vlast i crkva kreiraju lažni narativ'

Tema Most Radija Slobodna Evropa bila je kakav je značaj javnog priznanja krivice i pokajanja ratnih zločinaca. Sagovornici su Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora sa sjedištem u Bijeljini u Bosni i Hercegovini.

Povod je bio nedavno objavljeno pismo Radislava Krstića, bivšeg generala VRS, osuđenog za genocid u Srebrenici, u kome on preuzima odgovornost za svoju ulogu u genocidu.

Bilo je riječi o tome zašto je u Srbiji i RS to pismo prešućeno, a od žrtava genocida u Srebrenici okarakterisano kao neiskreno, zašto su gotovo svi haški osuđenici, koji su priznali ratne zločine, nakon izlaska iz zatvora povukli ta priznanja u strahu da će u svojim nacionalnim zajednicama biti proglašeni izdajnicima, zašto ogromna većina u Srbiji negira genocid u Srebrenici, kako su ljudi u RS, koji su javno priznali genocid, bili izloženi tolikim pritiscima da su morali da se isele iz tog entiteta, kao i o tome da li će mlade generaciji u Srbiji i RS, koje odrastaju u atmosferi negiranja genocida, biti još dalje od istine o Srebrenici nego njihovi očevi.

Trending

Majstor ostaje majstor: Džeko ušao s klupe i golčinom potvrdio novu pobjedu Fenerbahcea

Objašnjavajući fenomen slavljenja ratnih zločinaca, Sonja Biserko je objasnila da je razlog tome narativ kreiran od strane vlasti, intelektualne i akademske elite, te crkve.

"Ovdje je stvoren narativ da su Srbi bili napadnuti, da su nevini, da nisu učestvovali u ratovima. Tvrdi se da su Srbi u Bosni i Hercegovini vodili oslobodilački, da je RS prva srpska država preko Drine i da će Srbi vrlo teško odustati od te svoje države.

13.11.24. 19:14

IGK: Pokajanje ratnog zločinca Radislava Krstića nakon 30 godina ne znači mnogo

Zbog toga se ratni zločinci, koji su vratili nakon izdržavanja kazne, tretiraju kao junaci, dobijaju prostor u medijima, predaju na vojnim akademijama ukoliko su vojna lica. Objavljuju knjige u kojima daju svoju interpretaciju ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Oni su nacionalni heroji - to je vrlo široko prihvaćeno i to niko ne osporava.

U tome učestvuju ne samo aktuelna vlast, nego i intelektualne i akademske elite, Srpska pravoslavna crkva, policija i vojska. Sve to zajedno učvršćuje taj narativ koji je postao dominantan. Srbija, kao i sve novonastale države na teritoriji bivše Jugoslavije, gradi svoj novi identitet koji negira svaku odgovornost Srbije u ratovima devedesetih", kazala je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Branko Todorović bojašnjava da poslije rata nije dovoljno urađeno na izgradnju mira i suočavanju s istinom, te da rukovodstvo RS koristi mržnju da zamijeni svoj nerad.

"Sigurno je da se djeca ratnih zločinaca ponose svojim očevima. I ne samo djeca onih koji su osuđeni, nego i onih koji nisu kažnjeni za svoje zločine. Ti ljudi se u lokalnim zajednicama doživljavaju kao neka vrsta uzora i neupitnog autoriteta i imaju veliki uticaj na sve što se tamo dešava. To ne treba da nas iznenadi. Ko je nakon rata u Bosni i Hercegovini radio na izgradnji mira, povjerenja, lustraciji, suočavanju sa istinom, preuzimanju odgovornosti? Skoro niko.

Rukovodstvo u RS ne mora da gradi ekonomiju i da vodi računa o školstvu i zdravstvu. Dovoljno je da podstiče mržnju prvenstveno prema Bošnjacima, zatim prema Hrvatima i prema Zapadu, prije svega Amerikancima, Englezima i Nijemcima, pa će imati odriješene ruke da pljačka milijarde. To vlast RS radi već 25 godina.

Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE.