Zaključak analize: Javni servisi najmanje su davali informacija o Izborima

Monitoring medija tokom predizborne kampanje u BiH pokazao je da je najviše sadržaja na osnovu kojih su građani mogli dobiti informacije o Općim izborima 2018 objavljeno na web portalima.

Istovremeno, najmanje prostora kandidati na izborima dobijali su na javnim servisima. 

U periodu predizborne kampanje, od 7. septembra do predizborne šutnje, o izborima se u ukupnom broju informativnih sadržaja u medijimau izvještavalo u  23% slučajeva. Istovremeno, ovaj procenat na javnim servisima iznosio je 1 - 3%, pokazali su rezultati monitoringa. 

Koalicija za slobodne i poštene izbore Pod Lupom, i Udruženje Bh. novinari, podržani od USAID-a i Evropske unije, stoje iza opsežnog monitoringa koji je pratio izvještavanje u vezi sa Općim izborima 2018 u ukupno 30 medija iz BiH. Od toga je 5 štampanih medija, 15 RTV stanica i 10 web portala. Konačni i detaljni rezultati monitoringa bit će predstavljeni u novembru, a danas su novinarima predstavljeni zbirni rezultati vezani uz period predizborne kampanje.  

Voditeljica istraživanja Lejla Turčilo istaknula je da cilj istraživanja nije bio praviti liste neprofesionalnih i profesionalnih medija i izvora, već dati odgovor na pitanje da li su bh. građani iz medija mogli dobiti adekvatne informaciju o izborima.

"Prema pokazateljima monitoringa, ne možemo trditi da su mediji, a posebno javni servisi, dali dovoljno informacija građanima, a koje bi im omogućile informisan izbor", rečeno je. 

Analiziranio je preko 22,000 informativnih sadžaja, od čega je nešto manje od četvrtine bilo posvećeno izborima.

"Mediji su se zadržali uglavnom na prenošenju aktivnosti političkih subjekata, dok je zabilježen značajno manji broj intervjua. U skoro 23% sadržaja nautorstvo sadržaja ili izvor nisu naznačeni. Takođe, u 47% slučajeva, medijski sadržaj bazira se samo na jednom izvoru", izdvojila je Turčilo.

Blaga i otvorena pristrasnost 

Direktor koalicije Pod lupom Dario Jovanović govorio je o pristrasnosti medija.

Uveden je pojam "blaga pristrasnost" koji se odnosi na korištenje određenih fraza ili postupaka koji direktno ne moraju značiti otvorenu pristrasnost. Kao primjer naveo je naslov "Gromoglasan aplauz za XY stranku" ili korištenje termina tzv. za određene kvalifikacije. 

Kao primjere za otvorenu pristrasnost medija naveo je promotivne priloge za aktivizam Sebije Izetbegović, izvještavanje o slučaju Davida Dragičevića u svjetlu političkih partija, slučajeve maskiranja kandidatske funkcije kada se govori o izabranim zvaničnicima koji obnašaju funkcije u vlasti a ponovo su bili kandidirani, te promocija određenih analitičara koji su pripadali članstvu određenih stranaka. 

Zabilježeno je smanjenje prisustva neprikladnog govora u odnosu na prethodne kampanje. Ako ga je bilo, obično su ga koristili kandidati, no treba reći da novinari najčešće na to nisu reagirali. 

Neprikladan govor podijeljen je na uvrede, prijetnje i aluzije.

Za primjer, navedene su uvrede koje je kandidat Vukota Govedarica uputio na račun Željke Cvijanović, zatim kada je Građanski savez o kampanji za Dragana Čovića govorio kao o udruženom zločinačkom projektu, te kada je Željka Cvijanović odgovorila Govedarici da je kukavica.

Prijetnja o kojoj se najviše pisalo je ona kada je Milorad Dodik u Gacku zaprijetio radnicima koji ne budu glasali za njega da će izgubiti posao.

Kao neprikladno korištenje aluzije zabilježeno je izvještavanje o napadu zoljom u Banja Luci kada su određeni mediji umejsto individualnog počinitelja govorili o cijeloj političkoj partiji SDS.

Klasični primjer govora mržnje je kada je Nebojša Vukanović otvoreno vrijeđao Željku Cvijanović te generalizirao na cijelu žensku populaciju. 

Podzastupljenost kandidatkinja 

Kad je riječ o kandidatkinjama, ženski spol je i dalje podzastupljen, a među izbornim sadržajima samo 15% bilo je posvećeno kandidatkinjama. U ovom segmentu je većinom vladao kvalitativno fer pristup, u kojem su se isticali politički programi kandidatkinja a ne karakteristike koje bi trivijalizirale činjenicu da se radi o ženi. Rečeno je da monitori nisu mogli ulaziti u hijerarhiju stranaka s obzirom da su neke i same uskraćivale prisustvo žena u svojim obraćanjima prema medijima.  

Tri dominantne političke partije koje su imale najviše prostora u medijima su SDA, SNSD i HDZ. 

Ovo je, u neku ruku, i razumljivo s obzirom da se radi o partijama koje su na vlasti i čiji su izabrani zvaničnici prisutni u medijskim sadržajima. Kada su u pitanju ove tri partije, zabilježeno je značajno medijsko pojavljivanje izabranih zvaničnika umjesto kandidata, odnosno, često se nije isticalo da je određeni zvaničnik ujedno i kandidat na izborima. Ovo je pogotovo bilo prisutno na javnim servisima.  

Od pojedinačnih kandidata, najviše medijskog prostora imao je Milorad Dodik.