Zaboravljeni heroji Večića: Šest mjeseci pružali otpor u potpunom okruženju

U proljeće 1992. snage bosanskih Srba su započele etničko čišćenje u cijeloj Bosanskoj krajini. Bošnjaci i Hrvati su masovno ubijani, a preostali su prognani. Njihova naselja su do temelja devastirana, a tako je bilo i u ostalim dijelovima vrbanjske doline, od Kruševa Brda do ušća rijeke u Vrbas.

Zahvaljujući zaštićenosti nepristupačnog klanca Cvrcke, Većići i okolna naselja u općini Kotor-Varoš najduže su odolijevali neravnopravnim napadima, a zatim su se, uz ogromne žrtve, povukli prema travničkoj teritoriji.

Iako u potpunom okruženju, Većićani i pridošli prognanici iz okolnih sela, organizirali su snažan otpor suprotstavljajući se višestruko nadmoćnijem neprijatelju.

Avioni Ratnog vazduhoplovstva bivše JNA su višekratno nadlijetali i bombardirali područje sela bombama velike razorne moći i projektile sa bojnim otrovima.
Ipak, heroji Večića odoljevali su, iako ih je od najbliže slobodne teritorije u Jajcu dijelilo oko 50 kilometara, a borci Večića znali su pješke ići kroz neprijateljske linije do Jajca kako bi došli do barem nešto municije.

Nakon pada Jajca, krajem oktobra 1992. godine, situacija je za stanovništvo i branioce Večića postala bezizlazna.

Nakon šest mjeseci teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika i civila, s minimalnim kolicinama hrane i municije, oko 500 boraca iz Večića, uz koje je bio i jedan dio civila, krenuo je 1. novembra 1992. godine u proboj. 

Pred njima je bio put dug preko 80 kilometara. 

Ubrzo nailaze na prvu zasjedu. U haosu koji nastaje, kolona boraca se dijeli u dvije grupe. Veći dio boraca uspijeva se probiti kroz srpske linije i minska polja do slobodne teritorija.

No, na području MZ Grabovica snage VRS-a su zarobile grupu od 161 Bošnjaka nakon što su upali u minsko polje.

Ova grupa je odvedena u zgradu Osnovne škole u Grabovici, gdje joj se gubi svaki trag. Prema do sada dostupnim podacima (sa svjedočenja u ICTY sudu u Hagu), većina njih brutalno je pogubljena.

Ukupno je tokom proboja nestalo 175 osoba čija sudbina ni do danas nije utvrđena.

Sva okolna hrvatska i bošnjačka sela su devastirana, a lokalno stanovništvo ubijano ili protjerano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, usprkos brojnim dokazima.

I ove godine, kao i prethodnih, organiziran je Marš mira "Tihi hod za veliku bol",  u znak sjećanja na stradanja Bošnjaka i Hrvata iz Kotor Varoši. Kolona je 1. novembra krenula  iz travničkog naselja Karaula, a danas se očekuje njihov dolazak u Večiće u Kotor-Varoši.

Na centralnoj manifestaciji u naselju Večići se očekuje obraćanje organizatora, odnosno udruženja porodica nestalih.