Suzama i molitvama iz Visokog ispraćeni tabuti 127 žrtava genocida

Preživjeli Srebreničani kažu da je svake godine sve teže i teže, te da kako vrijeme prolazi rane na srcu i duši ne zacjeljuju. Većina njih ističe da ih najviše boli što se o srebreničkoj tragediji svake godine govori tri ili četiri dana, a potom na njih i njihove najmilije koji su nevini izgubili živote gotovo svi zaborave.

Srebreničanin Azmir Hodžić kaže da svake godine dolazi u Visoko na ispraćaj posmrtnih ostataka njegovi najbližih, sugrađana, prijatelja, poznanika. On je golgotu u julu 1995. godine preživio bježeći kroz šumu 12 dana, nakon čega se uspio domoći Nezuka i slobodne teritorije.

„Evo 21 godinu nakon genocida ispraćam dvojicu šurjaka iz Bratunca kod Srebrenice i jednog prijatelja. Teško mi je. Ovo što se desilo nikoga previše ne interesuje iz vlasti. Niko nije došao da se obrati majkama Srebrenice i djeci porodica šehida. Ne žele ni da vide kako oni žive, imaju li kakvog posla, da im nešto priušte. Jedini su novinari ti koji dođu i pitaju nas o tim događajima. Želio bih da se to nikada ne zaboravi, a svi mi preživjeli nikada to nećemo zaboraviti. Mnogi to negiraju i žele zataškati, kako bi se zaboravilo. Dok god smo živi nikada genocid nećemo zaboraviti“, kazao je Hodžić za Anadolu Agency (AA).

Osim dvojice šurjaka, koje je danas došao ispratiti, Hodžić je u genocidu izgubio oca, djeda, trojicu daidža, te dodaje da mu je svake godine sve teže i teže.

Među okupljenim Srebreničanima na Gradskom groblju Visoko bila je i Ziba Alić, koja među 127 žrtava koje su danas konvojem krenule ka Potočarima nema nikoga od bliže familije. Međutim, kaže da su među njima njeni prijatelji i komšije, te da s obzirom da živi u Visokom svake godine dolazi na ispraćaj.

„Od bližnjih sam izgubila oca i brata. Nažalost brata još uvijek nismo pronašli, a oca jesmo, i ukopali smo ga. Izgubila sam i amidžu. čije su kosti pet godina bile u Tuzli, jer nisu sve kosti pronađene. Čekali smo da se pronađu i ostale, ali pošto nisu pretprošle godine smo ga ukopali. U genocidu sam ostala bez majkinog brata i njegova četiri sina, sva četvorica mladi ljudi, najstariji je imao 21 godinu, a najmlađi 15. Izgubila sam i daidžu, a da ne spominjem rođake, prijatelje i komšije ne znam ni nabrojati ih sve“, ispričala je Alić podsjećajući kako je "kako vrijeme odmiče sve teže i teže." 

„Sve je manje posla i rada, a sve je veća žalost i tuga. Najgore je onim ženama koje su od srca izgubile, ali boli svakoga. Mene boli ovo danas, moraš zaplakati da si od kamena. Ne mogu da shvatim da postoje ljudi sa takvim srcem da mogu to učiniti, ali nisu svi isti“, dodala je. 

Po 14. put posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici krenuli su iz Visokog za Potočare. Tabuti 127 žrtava, koje su identifikovane, spremni su za kolektivnu dženazu 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima. Najviše žrtava je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

Među njima se nalazi 12 maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana 11. jula ove godine u Potočarima je 14-godišnji Avdija (Emin) Memić. On će biti ukopan zajedno sa svojim amidžom Abdurahmanom i njegovim maloljetnim sinom Halilom, koji je imao 16 godina kada je ubijen. Najstarija žrtva Mustafa Hadžović imao je u trenutku smrti 77 godina. Posmrtni ostaci su pronađeni uglavnom u sekundarnim masovnim grobnicama.

Konvoj u kojem je kamion sa tabutima, koji je iza deset sati krenuo iz Visokog, na putu ka Potočarima, zaustavio se i u centru Visokog kod Trga žrtava genocida u Srebrenici, zatim će se zaustaviti i u Ilijašu. Potom će doći  u Sarajevo gdje će se kao i svake godine zaustaviti ispred zgrade Predsjedništva BiH, kako bi građani bh. prijestonice odali počast žrtvama genocida. Potom će nastaviti put prema Potočarima. Pred polazak kamiona sa tabutima okupljenima se obratila Amra Babić, načelnica Općine Visoko i Elvir Špiodić ispred udruženja preživjelih Srebreničana.

Do sada je u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari ukopano 6.377 žrtava genocida. U genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine, koji je izvršila tadašnja Vojska Republie Srpske (VRS) potpomognuta vojno-logistički jedinicama sa prostora Srbije ubijeno je više od osam hiljada ljudi, uglavnom muškaraca i dječaka. Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je u martu 2016. godine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Presuda Ratku Mladiću, vrhovnom komadantu VRS najavljena je za novembar 2017.

Karadžić i Mladić su u odvojenim procesima optuženi za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine, ali i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na prostoru BiH od 1992. do 1995. godine, kao i za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom pothvatu.

Genocid u Srebrenici najveći je masovni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Holokausta u Drugom svjetskom ratu.