Suad Kurtćehajić podsjetio na historijsku važnost 1. marta za BiH

Akademski diskurs o temi "Jugoslovenska kriza, raspad SFRJ i put Bosne i Hercegovine u nezavisnost“, održan je u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti "Kulin ban“ povodom Prvog marta kada je na referendumu prije trideset godina izražena volja većine građana BiH da žive u suverenoj i nezavisnoj BiH.

Predsjednik te akademije Suad Kurtćehajić kazao je da je BiH svoju državnost obnovila u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji voljom predstavnika tri njena najbrojnija i ravnopravna naroda na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine te da su građani i svi narodi BiH svoj najveći prosperitet, sreću i sklad imali, kako je ocijenio, za vrijeme života predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Kurtćehajić podsjeća da nakon Titove smrti pojedini srbijanski intelektualci, nezadovoljni transformacijama Jugoslavije prema ustavnosti od 1974. godine, izražavaju svoje nezadovoljstvo dokumentom poznat kao Memorandum SANU-a od septembra 1986. godine.

Trending

Jedna američka država usvojila zakon koji dopušta učiteljima oružje u školama

Nekoliko mjeseci prije obznane Memoranduma, navodi Kurtćehajić, na čelo Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije dolazi Slobodan Milošević koji je najprije napao taj dokument, ali vrlo brzo nakon toga postaje njegov najizrazitiji izvršitelj.

Kako dalje napominje Kurtćehajić, BiH se našla u teškoj situaciji u kojoj je predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović zajedno sa predsjednikom Makedonije Kirom Gligorovim 5. juna 1991. godine u Stojčevcu kod Sarajeva ponudio ideju asimetrične federacije kako bi se pomirili srpskocrnogorski zahtjevi za jakom Jugoslavijom i hrvatski za konfederacijom.

"Ali, ta ideja je propala jer srbijansko rukovodstvo nije vjerovalo Hrvatima da za nekoliko godina kad ojačaju i stvore svoje stabilne institucije ne kažu da oni ipak ne žele život u Jugoslaviji i hrvatsko rukovodstvo koje je smatralo da je ta ideja zakašnjela", dodao je.

Kurtćehajić između ostalog također podsjeća da je o odluka o budućnosti BiH definitivno pala na sjednici Skupštine Bosne i Hercegovine u noći 14. na 15. oktobar da se nikakva Jugoslavija ne može prihvatiti bez Slovenije i Hrvatske te da je put u nezavisnost BiH jedina solucija.

U BiH 29. februara i 1. marta 1992. godine održan referendum na kojem su pozvani svi građani BiH da se izjasne na referendumsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive".

Prema podacima, na referendum je izašlo 64,31 posto građana a za nezavisnu BiH je glasalo 99,44 posto.

Na osnovu rezultata referenduma Evropska zajednica je priznala Bosnu i Hercegovinu 6. aprila s tim da priznanje počinje teći dan kasnije, kada su i SAD priznale Bosnu i Hercegovinu kao i Sloveniju i Hrvatsku.

"Republika BiH je priznata bez ikakvih unutrašnjih tvorevina i kao takva primljena u Ujedinjene nacije 22. maja 1992. godine te je Dejtonskim sporazumom u članu 1. stav 1. potvrđen njen međunarodni kontinuitet, a unutrašnja modifikacija je tek utvrđena Ustavom koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma parafiranim 21. novembra u Dejtonu i potpisanim 14. decembra 1995. godine u Parizu", zaključuje Kurtćehajić.

Kako naglašava, Skupština BiH je 28. februara 1995. godine donijela Odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti BiH, a u Ustavu BiH potpisanom u Dejtonu u amandmanu 2.st.2 na taj ustav u odredbi o kontinuitetu potpisa stoji da svi zakoni, propisi i drugi akti koji nisu u suprotnosti sa ovim ustavom ostaju na snazi dok se ne donesu drugi propisi.