Mustafa Šaćirović: Dođe vrijeme kada osjetite potrebu da progovorite

Mustafa Šaćirović sve do ove godine nije želio govoriti o ubistvima koje je vidio u izbegličkoj koloni iz koje je 11. jula 1995. godine uspio da pobjegne i spasi se iz Srebrenice koju je zauzela Vojska RS.

Sada je odlučio da to uradi govoreći javno, pred više od hiljadu učesnika Marša mira, koji su i ove godine, prepješačivši više od 100 kilometara, odali počast ubijenima u Srebrenici u julu 1995, piše BBC.

Njegov govor dio je „historijskih časova" koje su ove godine na Maršu mira održali oni koji su 1995. godine preživjeli genocid.

„Nisam želio da pričam o onome što sam vidio. Ali, dođe vrijeme kada osjetite potrebu da kažete istinu i sve ono što se skupljalo u vama", kaže.

Ove godine u Srebrenicu, u kojoj više nema nikoga, stigao je iz Portlanda u Sjedinjenim Državama. Nije jedini. Marš mira i ove godine okupio je oko 6 hiljada ljudi iz svih krajeva svijeta.

Šaćirović se u američku državu Oregon preselio još 2000. godine, jer u gradu u kome je uspio da osnuje porodicu više nije vidio nikakve šanse.

Staze kojima je izbeglička kolona krenula pre 23 godine, do ovog jula nisu bile dostupne za pješačenje.Otklanjanje mina završeno je tek dve decenije i tri godine nakon rata i prokrčilo je put za Šaćirovića i još 6 hiljada učesnika marša.

Šaćirović se spremao da „historijski čas" održi na ozloglašenoj Bukvi, dijelu izbjegličke rute na kojem se dogodio jedan od najsvirepijih napada. U tome nije uspio jer su jaka kiša i magla brda iznad Srebrenice i ove godine ostavile nedostupnim za učesnike marša.

Više od 8 hiljada ljudi ubijeno je u Srebrenici 1995. godine u genocidu kakav nije zabilježen od Drugog svjetskog rata. Šaćirović je neke uspio da spasi.

„Najteže mi je bilo kada sam se probudio jutro poslije napada i vidio utrobe ljudi kako vise sa krošnji", kaže. S preživelima je i bilo najteže, prisjeća se. „S mrtvima je bilo lako. Vidiš da ne možeš ništa, a ranjenima ne znaš kako da pomogneš".

Slike ranjenika kojima je pomogao kako je mogao, a koje kasnije više nikada nije sreo, sa sobom nosi svuda.

„Mene je sada strah, tada me nije bilo strah. Tada nije bilo vremena za strah, borili smo se za goli život". 

Magla, blato i kiša otežali su svaki korak prvih šezdesetak kilometara koje su učesnici marša prešli, no pred Srebrenicom dočekalo ih je sunce. Kompletnu priču pročitajte na portalu BBC News.