Sjećanje na pismo hrvatskih intelektualaca protiv Tuđmanove politike i podjele BiH
Danas se navršava tačno 28 godina od čuvenog Otvorenog pisma grupe hrvatskih intelektualaca protiv politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i težnji za podjelom Bosne i Hercegovine.
Pismo objavljeno 20. septembra u kultom Feral Tribuneu, a u kojem je zatražena i ostavka Tuđmana, potpisali su Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vesna Pusić i Ozren Žunec.
Ovo pismo predstavlja čin iznimne intelektualne hrabrosti u okolnostima rata, zbog kojeg su potpisnici, na ovaj ili onaj način, ovi ljudi trpjeli i tada, a i godinama kasnije.
Apel za spas Nacionalne biblioteke: Znate li da se u FBiH trenutno ne može izdati niti jedna knjiga?
Ima neke simbolike u tome da će upravo na godišnjicu objavljivanja čuvenog pisma novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović, i to pred tijelima Ujedinjenih nacija (UN) otvoriti pitanje Bosne i Hercegovine, direktno se miješajući u unutrašnja pitanja naše zemlje.
Ne samo to, ovakvi potezi Milanovića su samo vrh ledenog brijega politike koja je, zapravo, nastavak one Tuđmanove. Nije zato slučajno da i u intelektualnim krugovima u Zagrebu ovih dana primijećeno da je "hrvatska vanjska politika prema Bosni zapala na pozicijama iz ratova ".
Upravo zbog svega toga, odajući priznanje intelektualnoj hrabrosti potpisnika, objavljujemo pismo hrvatskih intelektualaca od 20. septembra 1993. godine, primjećujući da su i danas aktuelne određene tendencije koje su izvorom problema i konfliktnog potencijala u Bosni i Hercegovini:
Poštovani gospodine predsjedniče,
Obraćamo Vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hrvatske politike, osobito u posljednjoj godini. Očekivanja i nade, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje.
To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do rubova nacionalne tragedije i katastrofe. Sve je to posljednjih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervjuima i u drugim javnim istupima u zemlji i u inozemstvu, pa evo sada i u nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa. Ukratko ćemo rezimirati najbitnije:
1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturne zajednice i poželjne državne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske. Time Hrvatska postaje strateški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjedstvu i opasnostima od novih stradavanja i patnji na najdužoj mogućoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do samoga srca Hrvatske.
2. Zbog Vašeg patronata nad sadašnjim vodstvom Hrvatske zajednice Herceg- Bosne i HVO, Hrvatska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci uskogrudne politike trenutne hercegovačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvatske komponente multikulturnog identiteta Bosne.
3. Vaša koncepcija da se traumatski problem otrgnutih područja Hrvatske razriješi taktikom povremenih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzastopno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski gradovi ponovno stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teritorij biti integriran i da će se prognanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodarstvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.
4. Korijeni navedenih nevolja bar djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Srba u Hrvatskoj rješavate u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i najzloćudniji partner, s kojim se ništa dobra ne može riješiti.
5. Vašim autoritarnim stilom upravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim začecima, osakaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opozicije i višestranačkog sistema.
6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanje povijesti, šovinističke istupe i postupke, koji mijenjaju ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje, pa Vaše povremene antifašističke izjave djeluju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvatske države.
7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostranačka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezočnog bogaćenja privilegirane oligarhije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičkom eksproprijacijom od strane vladajuće stranke.
8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve vise sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.
U takvim okolnostima nužno je mijenjali politiku i ljude koji je vode. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet u svijetu i kod kuće. Nedvojbeno jasnom mirotvornom politikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi postepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većinskim srpskim stanovništvom.
Hrvatska država mora uspostaviti kontakt i dati podršku onom dijelu srpskog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju najmučnijeg problema države Hrvatske – bez novoga velikog rata ili malih ratovanja.
Veliko je umijeće državnika i drugih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dostojan način. Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokratskom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da lakvu politiku samostalno provodi.
Preduvjet je da se kompetencije predsjednika države svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim zemljama razvijene parlamentarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i ozdravljenja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za budućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.
Objavili smo ovo pismo s nadom da će i današnjem vremenu biti dovoljno hrabrih i razumnih ljudi, na svim stranama, koji znaju da politike koje su zapele na ratnim pozicijama ne mogu voditi ničemu dobrome, ma ko bio njihov protagonista.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.