Sjećanje na pismo hrvatskih intelektualaca protiv Tuđmanove politike i podjele BiH

Danas se navršava tačno 28 godina od čuvenog Otvorenog pisma grupe hrvatskih intelektualaca protiv politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i težnji za podjelom Bosne i Hercegovine. 

Pismo objavljeno 20. septembra u kultom Feral Tribuneu, a u kojem je zatražena i ostavka Tuđmana, potpisali su Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vesna Pusić i Ozren Žunec. 

Ovo pismo predstavlja čin iznimne intelektualne hrabrosti u okolnostima rata, zbog kojeg su potpisnici, na ovaj ili onaj način, ovi ljudi trpjeli i tada, a i godinama kasnije. 

Trending

WSJ: SAD priprema novu vojnu podršku Izraelu od 1,3 milijarde dolara

Ima neke simbolike u tome da će upravo na godišnjicu objavljivanja čuvenog pisma novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović, i to pred tijelima Ujedinjenih nacija (UN) otvoriti pitanje Bosne i Hercegovine, direktno se miješajući u unutrašnja pitanja naše zemlje. 

Ne samo to, ovakvi potezi Milanovića su samo vrh ledenog brijega politike koja je, zapravo, nastavak one Tuđmanove. Nije zato slučajno da i u intelektualnim krugovima u Zagrebu ovih dana primijećeno da je "hrvatska vanjska politika prema Bosni zapala na pozicijama iz ratova ". 

Upravo zbog svega toga, odajući priznanje intelektualnoj hrabrosti potpisnika, objavljujemo pismo hrvatskih intelektualaca od 20. septembra 1993. godine, primjećujući da su i danas aktuelne određene tendencije koje su izvorom problema i konfliktnog potencijala u Bosni i Hercegovini: 

Poštovani gospodine predsjedniče, 

Obraćamo Vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hr­vatske politike, osobito u posljednjoj godini. Očekivanja i na­de, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje. 

To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do ru­bova nacionalne tragedije i katas­trofe. Sve je to posljednjih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervju­ima i u drugim javnim istupima u zemlji i u inozemstvu, pa evo sada i u nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa. Ukratko ćemo rezimirati najbitnije: 

1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturne zajednice i poželjne držav­ne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hr­vatske. Time Hrvatska postaje stra­teški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjed­stvu i opasnostima od novih stra­davanja i patnji na najdužoj mogu­ćoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do sa­moga srca Hrvatske. 

2. Zbog Vašeg patronata nad sa­dašnjim vodstvom Hrvatske zajed­nice Herceg- Bosne i HVO, Hrvat­ska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci us­kogrudne politike trenutne hercego­vačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvat­ske komponente multikulturnog identiteta Bosne. 

3. Vaša koncepcija da se traumat­ski problem otrgnutih područja Hr­vatske razriješi taktikom povreme­nih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzas­topno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski gradovi ponov­no stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teri­torij biti integriran i da će se prog­nanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodar­stvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu. 

4. Korijeni navedenih nevolja bar djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Sr­ba u Hrvatskoj rješavate u prego­vorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i najzloćudniji partner, s kojim se ništa do­bra ne može riješiti. 

5. Vašim autoritarnim stilom up­ravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim za­čecima, osakaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opo­zicije i višestranačkog sistema. 

6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preime­novanja, prekrajanje povijesti, šovi­nističke istupe i postupke, koji mijenjaju ustavom zacrtani demok­ratski identitet zemlje, pa Vaše po­vremene antifašističke izjave dje­luju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvat­ske države. 

7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostra­načka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezoč­nog bogaćenja privilegirane oligar­hije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičkom eksproprijacijom od strane vladajuće stranke. 

8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve vise sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost. 

U takvim okolnostima nužno je mijenjali politiku i ljude koji je vo­de. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet u svijetu i kod kuće. Ne­dvojbeno jasnom mirotvornom po­litikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi pos­tepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većin­skim srpskim stanovništvom. 

Hr­vatska država mora uspostaviti kon­takt i dati podršku onom dijelu srp­skog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju naj­mučnijeg problema države Hrvat­ske – bez novoga velikog rata ili malih ratovanja. 

Veliko je umijeće državnika i dru­gih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dos­tojan način. Mislimo da je došlo vri­jeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokrat­skom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da lakvu po­litiku samostalno provodi.

Preduv­jet je da se kompetencije predsjed­nika države svedu na analogne oni­ma kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u dru­gim zemljama razvijene parlamen­tarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i oz­dravljenja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za bu­dućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene. 

Objavili smo ovo pismo s nadom da će i današnjem vremenu biti dovoljno hrabrih i razumnih ljudi, na svim stranama, koji znaju da politike koje su zapele na ratnim pozicijama ne mogu voditi ničemu dobrome, ma ko bio njihov protagonista.