Saša Magazinović za Radiosarajevo.ba: 'Mojih 40 sati u Kijevu - važan susret sa Bildtom i Clarkom'

Predsjedavajući Delegacije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope Saša Magazinović (SDP) posjetio je Parlament u Ukrajini.

Magazinović je objavio fotografiju iz Parlamenta Ukrajine, gdje se u pozadini mogla vidjeti i zastava Bosne i Hercegovine, te poslao značajnu poruku.

"Neko u Moskvu, a neko u Kijev. Stvar civilizacijskih vrijednosti. Zastava BiH u Parlamentu Ukrajine je sa zastavama drugih evropskih država", rekao je Magazinović.

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Po povratku iz Kijeva u Sarajevo, Saša Magazinović je za portal Radiosarajevo.ba opisao šta se sve dešavalo u Ukrajini u 40 sati njegovog boravka, s kim se sreo, kakav je život u ovoj europskoj državi koju ruski agresor pod svaku cijenu želi okupirati.

"U Kijevu sam bio više puta. Od početka velike ruske invazije ili kako kažu – od kako se u Kijev ide vozom – nisam. Put do ovog grada sada je logistički vrlo zahtjevan – avionom do Varšave, onda vozom do posljednjeg poljskog grada prije ukrajinske granice, a onda presjedanje u noćni voz za Kijev i vožnja od preko 12 sati. Koliko preko - zavisi od zadržavanja na granici. Moram spomenuti našu ambasadoricu u Varšavi Koviljku Špirić i njen tim koji su bili odlični domaćini u Varšavi i dosta olakšali ovaj put.

Voz u Kijev stiže oko 5:30 ujutro. Centralna željeznička stanica je u centru grada tako da do hotela ne treba mnogo vremena. Domaćini ne samo da su obezbijedili prijevoz nego su lično došli da sačekaju goste, požele dobrodošlicu i usput saopšte da već u 9h počinje program posjete.

Ljudi koji su tehnički pripremali ovaj put kažu da nikada u ovoj mjeri nije nedostajalo informacija o samom programu posjete. Na kraju će se ispostaviti da je to bilo namjerno tako, isključivo iz sigurnosnih razloga. Upozoreni smo na pravila – strogo je zabranjeno dijeliti informacije o datumu, mjestu i učesnicima sastanaka, postavljati slike i druge objave na mrežama u realnom vremenu... uz napomenu da restrikcije važe do 24.2. u 22h.

25.02.24. 07:35

Magazinović: 'Neko u Moskvu, a neko u Kijev - stvar civilizacijskih vrijednosti'

Od prvog sastanka sa predsjednikom Parlamenta Ukrajine Ruslanom Stefachukom, pa do posljednjeg bilo je impresivno svjedočiti jedinstvu i snazi Ukrajinaca, ali i ogromnoj volji da obrane svoju zemlju i osiguraju slobodu za svoje ljude. Svi sagovornici su jasno adresirali dvije stvari – iskrenu zahvalnost za dosadašnju podršku i pomoć i jasne i precizno definisane potrebe za naredni period, kako u smislu logistike, tako i političke podrške. Većina ih dobro poznaje situaciju u Bosni i Hercegovini, time je veća zahvalnost za podršku u međunarodnim tijelima koju Ukrajina dobija od Bosne i Hercegovine, slijedeći političke stavove Evropske Unije.

Povod moje posjete je bilo obilježavanje druge godišnjice pune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu. Upravo je to formulacija koju Ukrajinci koriste jer ona koja se može često čuti „dvije godine od početka agresije Rusije na Ukrajinu“ suštinski je netačna. Agresija je krenula prije 10 godina, također u februaru, otimanjem Krima.

Neko u Moskvu, a neko u Kijev. Stvar civilizacijskih vrijednosti...
PS. Zastava BiH u Parlamentu Ukrajine je sa zastavama drugih evropskih država… pic.twitter.com/xhgxl4YR1s

— Sasa Magazinovic (@SasaMagazinovic) February 24, 2024

Nakon sastanka kod predsjednika parlamenta imao sam razgovor sa Aliciom Kearns, britanskom parlamentarkom koja je na čelu Komiteta za vanjske poslove, ženom punom energije, znanja o našoj zemlji, političkim prilikama i akterima i željom da pomogne. Tu je u okviru veće delegacije britanskih poslanika. Svi smo ovdje iz istog razloga. Dati podršku ukrajinskom narodu. Ipak naš razgovor se ticao Bosne i Hercegovine, jednako kao i kasniji razgovor sa Carlom Bildtom, bivšim visokim predstavnikom i generalom Wesley Clarkom kome je naša regije veoma poznata.

Na sastanku sa ministrom pravde u ukrajinskoj vladi svi prisutni su bili impresionirani količinom posla koji se radi istovremeno, od zakona koji su neophodni u ratnoj situaciji, preko zakona koji se pripremaju za vrijeme nakon povrata okupirane teritorije, do evropskih zakona za koje ministar Denis Malyuska kaže da su prioritet. Kažem mu da na našem primjeru mogu dosta naučiti o greškama u poslijeratnom periodu, a on odgovara da su svjesni toga i da već sada forsiraju transparentnost i pripremaju antikorupcione zakone.

Tamila Tasheva, stalna predstavnica predsjednika Ukrajine na Krimu, nekada je bila aktivista za ljudska prava. U ovim ratnim vremenima ima odgovornu funkciju. Razgovaramo o torturi koju prolaze Ukrajinci na privremeno okupiranoj teritoriji Krima. Za sve se može završiti u zatvoru, navodi nam brojne primjere, a jedan posebno slikovito pokazuje kako je biti Ukrajinac na Krimu – priča o djevojci koja je imala veliki problem zbog noktiju lakiranih u boje ukrajinske zastave.
Gdje god se okrenete velike su mjere sigurnosti. Svuda okolo institucija je vojska na punktovima.

Svaki prilazak vozilom, a sve vrijeme smo ga imali, podrazumijeva i brzi antidiverzioni pregled. Nas niko nije pregledao na punktovima, ali ulazak u bilo koju zgradu je zahtijevao pregled i pronalazak imena na spisku onih koji mogu ući. Na prvi pogled zastrašujuća je količina vreća sa pijeskom unutar parlamenta. Svi otvori su pregrađeni ovim vrećama i na svim prozorima su napravljene puškarnice. Jednako je zastrašujuća spoznaja da se čovjek jako brzo privikne na sve te simbole rata, pa ih prestaje primjećivati.

Kada neko kaže da se u Kijevu živi normalno, rekao je samo dio istine. Ja bih život u Kijevu nazvao imitiranjem normalnog života. Teško i da može drugačije u zemlji u ratu gdje svakodnevno dolaze informacije sa fronta, gdje se okupljaju srodnici poginulih i formiraju udruženja, gdje se sirene za uzbunu oglase svako malo i gdje je „imamo svoje vlastito sklonište“ dio reklame za hotel. Naravno, sve prodavnice rade, svi hoteli, restorani… ali isto tako neki od brojnih ukrajinskih projektila prođe protuzračnu odbranu i dođe do Kijeva.

Jedno takvo mjesto smo posjetili. Desilo se to prije nekoliko dana. Od jednog projektila uništeni su deseci stanova. Bilo je i žrtava ovog napada. Za Kijev kažu da je miran grad u kojem se normalno živi. Da sve nije „normalno“ vidjeli smo i u obilasku jedne od kijevskih škola koja se nalazi u naselju koje je pretrpjelo veliku štetu u prvom napadu na Kijev. U ovoj školi su učionice napravljene u podrumu, a direktorica škole to obrazlaže racionalnim upravljanjem vremenom u ovoj situaciji – lakše je da su učionice na sigurnom gdje se ne prekida nastava, nego da se po oglašavanju sirena treba organizovati prebacivanje djece u podrum.

Imao sam priliku, u posjeti ratnom muzeju vidjeti rekonstrukciju skloništa iz pojedinih okupiranih gradova u kojima su stanovnici proveli neprekidno preko 30 dana, sve dok ukrajinska vojska nije oslobodila ta mjesta. Za razliku od nekih drugih gradova, u ovima nije bilo ratnih zločina. Čak su okupacioni vojnici donosili hranu ljudima u skloništu uz obavezu da ih snime kako se zahvaljuju na pomoći, u ovom slučaju čečenskom lideru Ramzanu Kadirovu što je kasnije korišćeno u propagandne svrhe. „Donirana“ hrana je bila ukradena iz lokalnih prodavnica.

U istoj posjeti sam vidio zaplijenjene dokumente i mape sa početka rata. Jedna je vrlo važna i sadrži ključne tačke koje Rusi trebaju osvojiti u napadu na Kijev. Osim „uobičajenih“ tačaka za preuzimanje vojne kontrole nad gradom, jedan od prioriteta je bila institucija u kojoj se nalaze lični podaci o svim ukrajinskim vojnicima. Na sreću stanovnika glavnog grada, ovaj napad je uspješno zaustavljen i do toga nikada nije došlo. Kažu da su u odbrani Kijeva jako važne bile pravovremene i tačne informacije.

Upravo o tačnim informacijama smo slušali na brifingu kojeg je za predstavnike parlamenata zemalja EU i nas šefove delegacija država članica Vijeća Evrope podnio šef vojne obavještajne službe Ukrajine general Kiril Budanov, zajedno sa svojim zamjenikom Vadimom Skibitskim. Budanov je jako mlad čovjek za poziciju koju obavlja, ali uživa veliko poštovanje i povjerenje. Kao i njegovi saradnici igra veoma važnu ulogu u ovom ratu. I on je, kao i svi drugi pokazao veliko poštovanje svima koji su došli u Kijev.

Niko to nije rekao ni na jednom sastanku, ali se mogao osjetiti žal za odsustvom svih onih koji su bili pozvani, a nisu došli, na kraju će se ispostaviti uglavnom zbog sigurnosne procjene. Nije baš pomoglo ni to što se u danima kada je stigao poziv desio raketni napad na Kijev.

Ipak, oni koji su došli su doživjeli veliko poštovanje na sjednici Parlamenta Ukrajine na kojoj smo bili gosti. Zastave naših država su bile vidno istaknute u sali, a predsjednik parlamenta je uputio zahvalu za svaku državu ponaosob. Sve je to popraćeno stavom mirno i dugotrajnim aplauzom poslanika. Učešće na Yalta European Strategy konferenciji, velikom i važnom međunarodnom događaju u povodu druge godišnjice pune ruske invazije rezultiralo je susretom sa Carl Bildtom, bivšim visokim predstavnikom u našoj zemlji, kao i sa generalom Wesley Clarkom.

24.02.24. 11:07

Magazinović: 'Agresija na Ukrajinu nije samo rat protiv ove zemlje, nego atak na cijelu Evropu'

Razgovarali smo o situaciji u regiji. Bila je ovo prilika da čujemo Andriya Yermaka šefa ureda ukrajinskog predsjednika, Borisa Johnsona, bivšeg premijera Velike Britanije, Aleksandera Kwasniewskog, bivšeg poljskog predsjednika. Najemotivnije izlaganje je imala Liudmyla Meniuk, ratna veteranka, volonterka i aktivista za ljudska prava, žena koja je izgubila sina u ratu i nakon toga sama postala borac. Maria Mezentseva, predsjedavajuća ukrajinske delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, domaćin posjete i nadolazeća zvijezda ukrajinske spoljne politike, učinila je mnogo da boravak u Kijevu za sve međunarodne goste bude nešto čega će se sigurno dugo sjećati po povratku u svoje države, motivirani da nastave pomagati ukrajinsku borbu za slobodu i povratak privremeno otete teritorije.

Da li je bilo naporno – jeste. Da li bih se opet odazvao pozivu kolega iz Ukrajine – naravno da bih jer je to najmanje što za njih možemo uraditi u ovim teškim vremenima kada upravo Ukrajina stoji na braniku politika koje smatraju da silom i prijetnjama mogu rušiti svjetski poredak. Vjerujem da je general Clark u pravu kada kaže da nam svima treba malo više civilizacijske hrabrosti", kaže Saša Magazinović za portal Radiosarajevo.ba.