Ratna reporterka iz BiH očitala lekciju Stern i Handkeu

The Washington Post objavio je autorski tekst Janine di Giovanni, ratne izvještačice iz BiH, trenutno više saradnice Instituta Jackson pri Yale univerzitetu, u kome se osvrće na kontroverzne stavove američke autorice Jessice Stern o presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.

Ova autorica brojnih knjiga i dokumentaraca naglašava da dobro zna šta je vidjela dok je izvještavala iz Bosne. Kako je objasnila, bila je u opkoljenom Sarajevu, ali i etnički oćišćenim krajavima u istočnoj i srednoj Bosni, gdje je intervjuirala žrtve silovanja, bombardovanja, majke ubijene djece, rodbinu satih strijeljanih osoba. To je, kako kaže, ostavilo bolan ožiljak.

Doctare: Ranjena sam u opkoljenom Bihaću, prezirem Handkea, oni nose krv na rukama

„Mnogo je toga prekriveno krivnjom: Moji kolege i ja živjeli smo s lokalnim stanovništvom i očajnički pokušavali prenijeti njihove ispovijesti javnosti. Svaka granata koja je pala, svako tijelo koje je ležalo hladno u mrtvačnici, gdje sam svako jutro hodala da brojim mrtve, bio je osobni neuspjeh rata koji je trebao i mogao biti rano zaustavljen“, navela je Giovanniu tekstu pod naslovom "Ne mogu zaboraviti bosanski genocid. Ali drugi pokušavaju prekrojiti historiju".

Kako konstatuje Giovanni, koja je sarađivala s velikim brojem utjecajnih svjetskih medija, sada se, četvrt stoljeća kasnije, suočava s uznemirujućim trendom: da stipendisti, novinari i odbori za nagrade prepisuju historiju ratnih strahota. U tom kontekstu navodi Jessicu Stern, koja je objavila knjigu na temelju intervjua s Karadžićem, osuđenim na doživotni zatvor zbog uloge u genocidu.

„Stern je svoju knjigu odlučila nazvati "Moj ratni zločinac" - naslov je duboko uznemirujući zbog razloga koje očito nije mogla vidjeti. Karadžić, bivši psihijatar i pjesnik, suosnivač je Srpske demokratske stranke i obnašao dužnost prvog predsjednika RS od 1992. do 1996. U toj je ulozi bio direktno odgovoran za mnoga ubistva, silovanja i mučenja“, naglašava autorica.

Osvrnuvši se na to kako je Jessica Stern opisala , konstatirta kako je zaboravila žrtve, koje bi trebale biti u središtu priče.

Svjetski fotoreporteri dijele ratne fotografije iz BiH zbog dodjele nagrade Handkeu

„Humanizacijom masovnog ubice, Stern je počinila ogromnu nepravdu državi koja i danas krvari. Ona može opisati Karadžića kao "Byronika" koliko želi, ali postoje činjenice kojih on nikada ne može pobjeći“, navela je Giovanni, podcrtavši da je  trivijalizacija u režiji Jessice Stern jedan je od načina iskrivljavanja prošlosti.

Ona se osvrće i na spornu dodjelu Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Petru Handkeu, koji je poznat po negiranju genocida u Bosni i Hercegovini.

Navodi da je nakon toga razgovarala sa preživjelim. Navodi primjer mlade žene koja je izgubila oca sa 12 godina. Pri njihovom zadnjem susretu, dok je bježao u šumi bježeći pred srpskim snagama, nosio je jeans jaknu. Tu jaknu godinama kasnije vidjela je na televiziji, na snimku masovne grobnice. Navodi i primjer majke kojoj su otrgli sina tinejdžera iz naručja kada su holandske mirovni trupe pomogle srpskim snagama da odvoje muškarce od žena i odvedu muškarce.

„Voljela bih da je Handke mogao upoznati ljude koje ja jesam. Pitam se bi i dalje iznosio takve tvrdnje. No, očito se nikada nije potrudio testirati vlastita stajališta protiv svjedočenja preživjelih. Živi, kao i Stern, u stvarnosti koju je sam stvorio“, navodi dalje Janine di Giovanni.

Originalni članak nalazi se na OVOM linku.