Na talasu totalitarizma

Gospodar Republike Srpske: Milorad Dodik
Foto: BETA/Saša Đorđević

Piše: Vedran Savić

Umjesto napretka društva dobili smo jeftini populizam i otrovnu demagogiju. Niko više ovdje ne razmišlja o nikakvim evropskim integracijama, svima je jasno da smo daleko i iza najzaostalijih susjednih zemalja. Otvorena politička pitanja koja su kamen spoticanja cijele zemlje se ne rješavaju. Oronula državna kompozicija godinama stoji na stanici nepokretna, lokomotiva je trajno oštećena

Prirodne ljepote Milorada Dodika
Iz dana u dan u javnost izlaze podaci o novim hirovima nezajažljivih entitetskih službenika, koji svojom svrhom i ciframa potrošenog novca izazivaju zgražavanje i kod najvjernijih pristalica aktuelnog režima.

Tako smo saznali za promotivnu kampanju „Republika Srpska, bez dileme“, čiji naručilac i finansijer je Vlada RS. Stotinjak bilborda postavljenih u gradovima Republike Srpske, sa foto razglednicama najljepših krajeva, koštaće pola miliona maraka za mjesec dana prisustva. Navodni cilj kampanje prema saopštenju opskurnih likova iz pres službe Vlade je promovisanje prirodnih ljepota RS i razvoj turizma. Tako su se među prirodnim ljepotama RS našle i neke pravoslavne crkve, a kuriozitet ove kampanje je da je na svakom bilbordu prisutan i faksimil potpisa premijera RS Milorada Dodika. Ni prirodne ljepote nisu to što jesu bez „sertifikata“ Milorada Dodika.

Stvarni smisao ove kampanje, a pogotovo opravdanost ulaganja ogromnih sredstava, nisu poznati nikome osim odabranima u Vladi RS. Kampanja više liči na ličnu promociju Dodika. Do izbora u BiH je ostalo više od godine, ali izgleda da za predizbornu kampanju, pogotovo kad je plaćena iz budžetskih sredstava namjenjenih za ko zna šta, nema lošeg vremena. Navodna promocija turizma kako se iščitava iz nemušte agencijske vijesti je očigledno usmjerena prema lokalnom stanovništvu jer je sve na bilbordima pisano ćirilicom.

A sama ideja promocije turizma kod lokalnog stanovništva sa sloganom „RS, bez dileme“ i slikama pravoslavnih bogomolja je blago rečeno čudna.


Republika Srpska: Prirodne lepote sa sertifikatom Milorada Dodika
Foto: Stock

Auto-paranoja
Zatim smo saznali da su u godini štednje, kako su ovu godinu okarakterisali u Vladi, nove automobile dobili ministar industrije, energetike i rudarstva Slobodan Puhalac, a nešto prije godine štednje novim Audijem A8 ponovio se premijer. Passat 2.0 TDI Trendline za Puhalca koštao je 106.000 maraka, a A8 za Dodika 230.000 KM.

Specifičnost nabavke novog vozila za premijera predstavlja što je nabavljen preko Predstavništva RS u Štutgartu, za razliku od uobičajenih kupovina u BiH. Prvo je potpredsjednica Vlade RS Jasna Brkić izjavila da je “automobil zapravo bio nabavljen za potrebe predstavništva, ali se kasnije ocijenilo da nije racionalno da ga oni koriste”, što je premijer demantovao izjavom da je automobil od početka bio njemu namjenjen. Nabavku u Njemačkoj Dodik je pravdao riječima da su „u BiH određene kompanije, prije svega iz Sarajeva, monopolisale nabavku, a onda sklepaju ovdje automobile koji ne odgovaraju tehničkim karakteristikama i nesigurni su za vožnju“, što su odmah demantovali iz ovlaštenog uvoznika.

Kada se ova izjava stavi u kontekst nekih ranijih Dodikovih izjava o nesigurnosti upotrebe mobilnih telefona „jer velike obavještajne službe imaju svoje ljude zaposlene u najvećim proizvođačima“, dobija sasvim drugačiji smisao. Da se iz nje iščitati praktična paranoja, gdje se premijer RS plaši da u Sarajevu više kupi i automobil jer ko zna šta mu ti iz Sarajeva mogu smjestiti. Da ga još prate preko satelita u vlasništvu nekih nacija koje ne mogu dati predsjednika BiH ili onih čija je vjeroispovjest prepreka da presuđuju u sudskim sporovima u kojima se sudi RS. Ili da mu, ne daj bože, otkažu kočnice na tom kršu montiranom u Sarajevu kada se bude vraćao sav ozaren senzacionalnim uspjehom Svjetskog prvenstva u raftingu.

On si ipak ne može dozvoliti, kao što je ministar prosvjete i kulture RS Anton Kasipović izjavio, da u vrijeme krize na kraćim relacijama putuje "škodom" umjesto "audijem".

Rafting u mozak
Koliko je koštao projekat „državotvornog“ raftinga, saznali smo iz izvještaja Organizacionog odbora Svjetskog prvenstva. Koštao je oko 6.4 milona maraka.

Od toga je 1.665.000 KM za organizaciju prvenstva, za infrastrukturu za rafting 2.149.319 KM, a za infrastrukturu za potrebe razvoja avanturističkog, sportskog i eko turizma 2.609.927 KM. Troškove su najvećim dijelom snosili budžeti grada Banjaluke i Republike Srpske. Kako piše „Press“, zanimljive stavke iz izvještaja su da je potrošeno 1.175.000 KM za rekonstrukciju fudbalskog stadiona u Krupi na Vrbasu, gdje je postavljena vještačka trava, za rasvjetu kanjona Vrbasa gdje je održana noćna trka potrošeno je 836.000 KM. Rasvjeta je korištena samo taj jedan put i pitanje je da li će ikada više biti upaljena, jer malo je onih koji će poželjeti da se po noći zabavljaju spuštanjem u klancu divlje planinske rijeke.

Uopšte je nepoznato zašto je organizovana noćna trka, vjerovatno su se organizatori sami ponudili da naprave „spektakularnu scenu“ bez imalo stida i odgovornosti kako troše budžetski novac. Nezvanično se čak šuška da rasvjeta za taj novac nije ni kupljena, nego samo iznajmljena od preduzeća „Kaldera“ čiji je vlasnik lični prijatelj premijera. Izvještaj obiluje i mnogim drugim zanimljivim detaljima. „Press“ navodi i da su građani RS platili 246.000 KM izgradnju 300 kvadrata platformi od jelovih dasaka sa kojih su sudije ocjenjivale a kamere snimale takmičare, a 315.000 KM je koštala izgradnja četiri rampe sa kojih su čamci spuštani u rijeku.

Od 1.6 miliona za samu organizaciju, samo 80.000 utrošeno je u Foči koja je bila ravnopravan suorganizator. Podataka o eventualnoj zaradi i posjetama turista nema i teško da će ih i biti, pitanje je da li je iko osim samih takmičara i njihovih logističara doputovao u RS radi prvenstva. Čak je i broj takmičara predimenzioniran, od najavljenih 600 na kraju je došlo oko 430. Grandiozno najavljivano i medijski ispraćeno u RS, svjetsko prvenstvo imalo je samo grandiozne troškove.

Kao i obično organizatori su puni hvale sami za sebe, a ostaće zapamćena i izjava predsjednika rafting kluba „Kanjon“ Aleksandra Pastira „da će se Banjalučani narednih dvadeset, trideset godina hvaliti ovim prvenstvom.“



Zemlja humanih šampiona
Posljednja u nizu egzibicija Vlade RS za koju su građani saznali, je sponzorstvo manifestacije „Noć šampiona“ u Banjaluci. Za ovu svrhu Vlada je izdvojila 480.000 KM.

„Noć šampiona“ je borilačko narodnjačka zabava u kojoj se lažno i nigdje osim u RS proslavljeni kik bokseri i bokseri bore za navodne titule svjetskih i interkontinentalnih prvaka u organizaciji malo poznatih strukovnih federacija čije titule malo vrijede. Poslje tučnjave održan je koncert Lepe Brene. Da sve bude još tragikomičnije potrudili su se navodni asovi Draženko Ninić i Goran Delić koji su, kako se navodi u „Glasu Srpske“, dio prihoda od manifestacije, prije njenog održavanja uplatili na račun – pazite sad – doskorašnjeg golmana FK Borac kojeg očekuje operacija ligamenata.

Znači ne za manastire ili djecu Kosova, teške bolesnike koji nemaju novca za skupe operacije, ne za roditelje sa brojnom dječurlijom koji nemaju krov nad glavom, izbjeglice u kolektivnim centrima nego navodni asovi dokazuju svoju humanost donirajući novac koji je njima Vlada donirala za bivšeg golmana kojem su stradali ligamenti. Osim Vlade RS postoji još nekoliko sponzora ove manifestacije, vrijednost sponzorstva držana je u tajnosti do samog dana održavanja kada je i „procurilo“ da je prodato samo 5000 karata po cijeni od 10 KM.
Ostaje sasvim nejasno za šta se izdvajaju tolika sredstva, kakav je tu interes entiteta kada se dobro zna da su federacije u kojima se bore lažni šampioni sasvim irelevantne, kao i ko zadržava profit od ulaznica, a pošto ima još sponzora sigurno je da sve košta još više. Ipak prošli smo bolje nego prošle godine kada je bila „Noć svjetskih šampiona“ a pjevala je Ceca Ražnatović, tada je Vlada donirala 600.000 KM.

Raspjevana Vlada i Administrativna služba Banjaluke – kako se sada moderno naziva gradska uprava - sponzorisaće i odloženi koncert Lenija Kravica sa 200.000 KM. Kao što su sponzorisale i „Kratkofil“, festifal kratkometražnog filma, kao što će sponzorisati i „Demofest“, festival demo bendova, kao što su sponzorisali i festival „Prvi aplauz“, a ove godine sredstva su uskraćena filmskom festivalu „Bliff“ koji je otkazan. Praktično iza svih kulturnih dešavanja u Banjaluci ove godine stoje Vlada i gradska uprava, a one manifestacije kojima je otkazano sponzorstvo su ugašene.

Kad Vlada privatizuje
Poseban vid neodgovornog raspolaganja budžetskim sredstvima predstavlja kupovanje privatizovanih preduzeća u RS koja su u stečajnom postupku zbog nagomilanih milionskih dugova.

Na ovaj način Vlada RS postaje jedan od najvećih investitora u vlastitoj privredi i ponovo uvodi socijalistički model gdje je država, odnosno entitet vlasnik vlastitih privrednih resursa.

Tako je Vlada RS postala većinski vlasnik u blizu petnaest preduzeća, na šta je potrošila oko 40 milona maraka. Navodni razlog za ovakvo ponašanje je želja da se ta preduzeća spasu od loših, spekulativnih privatizacija gdje bi bila prodata u bescjenje, a Vlada navodno ne želi da dugoročno upravlja ovim firmama. Oni žele da unesu novi kapital, pokrenu proizvodnju, zaposle još radnika a potom pronađu partnere koji će preuzeti preduzeća u svojim punim kapacitetima, saopštili su iz Vlade. Navodi se da će na ovaj način biti izmirena i potraživanja najvećih povjerilaca među kojima su i Poreska uprava, Fond penzijsko invalidskog osiguranja kao i sami radnici, a skidanjem ovih dugova preduzećima će biti omogućena nova šansa.

Ono što nećete čuti u medijima u RS je tako očita činjenica da na ovaj način Vlada RS kupuje socijalni mir. Veći dio ovih preduzeća se nalazi u malim i nerazvijenim opštinama poput Rudog, Vlasenice, Srebrenice, Šekovića, Sokoca, a i veće i razvijenije opštine u RS su na nivou razvoja da gubitak stotinjak radnih mjesta znači veliki udarac za privredu. Gašenje firme koja zapošljava dvocifren broj radnika u malim opštinama, pa makar radnici mjesecima nemaju primanja, znači kraj zadnje nade za osiromašeno stanovništvo koje se iz opština na istoku Republike Srpske već mjesecima polako odliva u Srbiju gdje vide šansu za opstanak.

Ono što rijetko ko spominje je ko će biti odgovoran ako namjere Vlade ne budu uspješne? Pored novca za kupovinu preduzeća, poreski obveznici izdvajaju i za otvaranje novih pogona i obnovu starih, kredite za nabavku sirovina za početak proizvodnje i druge troškove koje ovakve kupovine povlače. Ako i pored svega preduzeća zbog nedostatka tržišta, nekonkurentnosti, lošeg upravljanja, nastave da akumuliraju gubitke koji će se širiti kao crna rupa u budžetu, ko će preuzeti odgovornost za loše poteze? Zar nije baš većina firmi uništena za vrijeme državnog vlasništva? Zašto će ovaj put država biti efikasan poslodavac? Zar treba da zdravi dio privrede na svojoj grbači nosi radnike nelikvidnih preduzeća samo zato da bi oni osjećali da imaju posao i kada akumuliraju gubitke? Ako budu rasla sredstva neophodna da se namire njihove potrebe, moraće se skinuti nekoj drugoj socijalnoj kategoriji. Hoće li biti krivično-pravne odgovornosti za one koji lošim odlukama eventualno dovedu do značajnih gubitaka i budžetskog deficita? Da ne govorimo o mogućim zloupotrebama kada Vlada RS bude ponovo prodavala te firme.

Skupštinska Komisija za reviziju privatizacije u RS našla je samo manje nepravilnosti u nekolicini slučajeva, što se tiče institucija RS većina privatizacija je urađena legalno i po zakonu. Nedavno je pred Specijalnim tužilaštvom RS pao pompezno najavljivani slučaj u kojem je devetoro bivših zaposlenika Direkcije za privatizaciju bilo optuženo za malverzacije prilikom privatizacija. Za državu, odnosno entitet ponovo je sve legalno i u redu. Privatizacija u RS uz par izuzetaka bila je daleko najlošija u regionu.


Radni prostor Dodikove posluge: Zgrada Vlade RS
Foto: Stock

Mišljenja ekonomista o novoj strategiji Vlade RS su podijeljena.

Svetlani Cenić, bivšoj ministarki finansija RS, „sve liči na pripremu da se preduzeća nekome ustupe za male pare, očišćena od dugova, koje će platiti država“.„Prvo su trošili pare poreskih obveznika da se ta preduzeća unište, ne plaćajući porez i ostale dadžbine, a sada pare istih obveznika troše da kupe ista preduzeća, tako što na upravna mesta postavljaju iste ljude koji su ih uništili“, kaže Cenićeva a prenosi „Blic“.

Direktor banjalučkog ekonomskog instituta Duško Jakšić smatra da su kupovine logične i imaju opravdanje, te da Vlada na ovaj način pokušava da dobije na vremenu za pronalazak pravog partnera. I sami povjerioci kupljenih firmi su oprezni sa procjenama.

Miladin Bogdanić, predsjednik Odbora povjerilaca iz reda bivših radnika drvne industrije “Borja”, teslićke firme koju je Vlada kupila, kazao je da je umjereni optimista po pitanju planiranog oživljavanja proizvodnje u preduzeću. Za kupovinu „Borje“ navodno je bio zainteresovan i ruski biznismen Oleg Burlakov.

“Sve zavisi od toga ko će konkretno upravljati preduzećem, a mi tu imamo loša iskustva, jer se država pokazala kao loš vlasnik dovodeći preduzeće do stečaja. Smatram da je Vlada propustila kolosalnu priliku da preduzeće prepusti Burlakovu koji bi bio značajan investitor”, kazao je Bogdanić a prenijele su „Nezavisne novine“.

Privatna tamnica
Totalitarizam režima Milorada Dodika je sve snažniji i polako osvaja nove oblike. Republika Srpska je društvo gdje je sve pod kontrolom Vlade, društveni, kulturni, sportski, privredni život su nezamislivi bez dominantnog uticaja režima.

Kulturne manifestacije koje se ne dopadaju vladajućima se gase, odgađaju za sljedeće godine, one koje oni žele se redovno održavaju isključivo zbog njihovih donacija.

Ostaci sporta u RS bi potpuno nestali da Vlada i opštine ukinu sponzorisanje imitacija sportskih klubova. Nevladine organizacije koje se ne dopadaju Miloradu Dodiku imaju probleme sa radom, primaju prijetnje i sudske tužbe.

Kontrolisani, korumpirani mediji uveliko filtriraju sliku stvarnosti, prema njima veselje vlada na ulicama, u Banjaluci se dešavaju grandiozna svjetska prvenstva, raspjevani festivali na kojima „Evropa pjeva“ usred drevnog grada. Predsjednik RS po profesiji pravnik, „u naponu snage“ testira savremene materijale i njihove mogućnosti primjene u nepostojećoj nauci i zakržljaloj privredi, u sklopu održanog naučnog skupa, a Milorad Dodik se bavi „sertifikacijom“ prirodnih ljepota i razbacivanjem novca na pjevače ovakve i onakve.

U slobodno vrijeme predsjednik i premijer zajednički hvataju preostale državljane Rusije koji se nađu u RS da ih odlikuju. Do sada su odličjima RS odlikovani svi koji imaju ruski pasoš, sljedeći na redu su oni koji govore ruski jezik. Umjesto većih plata dobili smo koncerte estradnih umjetnika.



Umjesto stranih investicija dobili smo investicije entiteta u vlastitu privredu. Novi socijalizam. Dok vani bjesni okrutni kapitalizam. Umjesto napretka društva dobili smo jeftini populizam i otrovnu demagogiju. Niko više ovdje ne razmišlja o nikakvim evropskim integracijama, svima je jasno da smo daleko i iza najzaostalijih susjednih zemalja.

Otvorena politička pitanja koja su kamen spoticanja cijele zemlje se ne rješavaju. Oronula državna kompozicija godinama stoji na stanici nepokretna, lokomotiva je trajno oštećena. Nekadašnji miljenik stranih ambasadora u BiH kao i nekih sarajevskih novinara koji su ga predstavljali kao mladog intelektualca neopterećenog ratom, postao je grozomorni tiranin, dušmanin vlastitog naroda i uteg na vratu cijele države. Atmosfera straha, beznađa, bespomoćnosti sve je mučnija. Proporcionalno raste bahatost i osjećaj nedodirljivosti vladajućih.

Svjesni vlastite moći u svjetlu narastajuće ekonomske krize, gdje su oni apsolutni gospodari pukog preživljavanja svakog pojedinačnog stanovnika RS, više se i ne libe da iznose podatke o svom enormnom rasipništvu. Ako postoji nešto što bi se moglo nazvati društvenom inteligencijom, davno se zakopalo u dubine, mrtvo, gluvo i nijemo ne daje znake života. Korupcija guta zadnje ostatke državnog tkiva prije nego što zada završni udarac.

Entitet, to dragocjeno nešto za šta su se borci izborili, postao je njihova intimna tamnica.

Režim Milorada Dodika porušio je sve iluzije i ugasio sve nade.

e-Novine.com