Muzafer Teskeredžić: Živimo na margini društva

Unija civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo je multinacionalna i multietnička organizacija i pravni je nasljednik Saveza civilnih žrtava rata Grada Sarajeva, koji egzistira od 1985. godine. U članstvu unija ima preko 4.000 članova invalidnih osoba i porodica ubijenih civila.

“Civilne žrtve rata Kantona Sarajevo su na margini društva. Mi smo diskriminisani na više načina. Uspjeli smo obezbijediti zakon da imamo 70 posto prava boračke populacije, ali to su samo osnovna prava: lična invalidnina, tuđa njega, ortopedski dodatak, porodična invalidnina, dok ostala prava nemamo. Federalni zakon o civilnim žrtvama rata dao nam je mogućnost da kantoni mogu urediti tu oblast", navodi Teskeredžić.

Nažalost, kaže, Sarajevski kanton, kao jedan od najbogatijih u Federaciji BiH, "nije se udostojio da se taj problem riješi".

"Diskriminisani smo za razliku od boračke populacije, koja ima preko 20 dodatnih prava. Civilne žrtve rata nemaju niti jedno dopunsko pravo, iako smo proizvod rata isto kao i boračka populacija. Diskriminisani smo i to nas boli, kako invalidne osobe, tako i porodice ubijenih civila“, kaže Teskeredžić.

Dodaje da je za civilnu žrtvu rata invalidnu osobu kojoj je potrebna rehabilitacija, banjsko-klimatsko liječenje “misaona imenica“.

“Civilne žrtve rata participiraju u izradi ortopedskih pomagala za razliku od boračke populacije. U nizu drugih prava mi smo diskriminisani. Mislim da društvo mora da se probudi i mora da udovolji potrebama civilnih žrtava rata, jer su to nevino stradali civili. Država BiH je morala po svim međunarodnim konvencijama i deklaracijama zašiti civile u ratu, ali to nije uradila. Možda zbog objektivnih okolnosti, ali smo mi žrtve. Ili smo izgubili dio tijela ili su nam ubijeni naši najmiliji“, ističe Teskeredžić.

Prema njegovim riječima Unija civilnih žrtava rata KS-a trudi se da pomaže populaciji kroz sve segmente, ali i da je to jako teško s obzirom na odnos institucija vlasti.

“Osnovni cilj unije je permanentna i kontinuirana borba za sistemsku zaštitu vezano za zakonsku regulativu. Partner smo vlade i borimo se kako na federalnom, tako i na kantonalnom nivou da civilne žrtve rata dobiju što bolji status. Momentalno smo diskriminisani, ali se nadamo da ćemo u narednom periodu uspjeti da obezbijedimo civilnim žrtvama rata život dostojan čovjeka i kako bi dobile ono što zaslužuju“, navodi Teskeredžić.

Ističe da su marginalizirani u odnosu na boračku populaciju i kada je riječ o obilježavanju stradanja civila.

"Odlukom Vlade Kantona Sarajevo 43 mjesta obilježavanja nosioc je Unija civilnih žrtava rata. U ovoj godini nismo dobili niti jednog feninga za obilježavanja. Iz sopstvenih sredstava moramo kupiti vijence, cvijeće, hediju kada idemo u obilazak porodica ubijenih i ranjenih civila. Nemamo baš razumijevanja resornog ministarstva za rad i socijalnu politiku. Ne znamo iz kog razloga, ali nemamo razumijevanje“, navodi Teskeredžić.

Teskeredžić je tokom rata doživio ličnu tragediju. U Višegradu su mu 1992. godine ubijeni otac i sestra.

“Ni danas ne znam gdje su kosti mojih najmilijih. Teško je živjeti s tom duševnom boli. Samo rad sa ovom populacijom mi dođe kao neka vrsta rehabilitacije“, kazao je Teskeredžić, koji je tokom rata živio u Sarajevu i bio borac Armije R BiH.

Uvjeren je da će Ratko Mladić 22. novembra u Haškom tribunalu dobiti maksimalnu kaznu, odnosno doživotni zatvor.

“To će za nas žrtve biti moralna satisfakcija, ali niko nama ne može vratiti naše najmilije, niko našim članovima ne može vratiti dijelove tijela. Biće samo moralna satisfakcija, život ide dalje i mislim da društvo prema ovoj populaciji mora imati više senzibilnosti, jer mi to zaslužujemo“, zaključio je Teskeredžić.

Osim borbe za sistemsku zaštitu civilnih žrtava rata jedna od važnijih aktivnosti unije je procesuiranje tužbi civilnih žrtava rata protiv entiteta Republika Srpska vezano za nematerijalnu štetu zbog ubijanja i ranjavanja nedužnih civila u agresiji na BiH.

U tom procesu se susreću sa nizom problema od kojih je najveći nedostatak finansijskih sredstava za troškove sudskog procesa i vještačenja.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH tokom 1.425 dana opsade Sarajeva od 1992. do 1996. godine ubijeno je 11.541 građana, od čega 1.601 dijete. Ranjeno je preko 61.136 civila, među kojima je bilo 14.947 djece.