Put Ratka Mladića: Od dječaka iz Kalinovika do haškog optuženika

Sudsko vijeće Haškog tribunala izreći će danas historijsku, prvostepenu presudu ratnom komandantu Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću, prema optužnici koja ga tereti za ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine tokom 1992. do 1995. godine.

Presudu Mladiću će izreći tročlano sudsko vijeće MKSJ u sastavu Alphons Orie (predsjednik), te sudije Bakone Justice Moloto i Christoph Flugge. 

Mladić je optužen za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice tokom 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, koji je, prema navodima optužnice, dosegao razmjere genocida u nekoliko drugih opština tokom 1992. godine, teroriziranja lokalnog stanovništva u opkoljenom Sarajevu i uzimanje pripadnika UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

Prema optužnici, on je koristio vojne snage za sprovođenje udruženog zločinačkog poduhvata predvođenog od političkog rukovodstva bosanskih Srba i bivšeg predsjednika Radovana Karadžića s ciljem stvaranja države u kojoj bi Srbi imali prevlast.

Prva optužnica MKSJ protiv Mladića podignuta je pred sam kraj rata u Bosni i Hercegovini, 25. jula 1995. godine. Međutim, Mladić se od izlaska pred lice pravde skrivao 16 godina.

Nakon višegodišnjeg bjekstva Ratko Mladić je uhapšen u Beogradu 2011. godine, nakon čega je izručen Međunarodnom sudu u Hagu.

Mladić, koji danas ima 74 godine, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, nekih 70-ak kilometara od Sarajeva.

Mladić je u osvit rata na području bivše Jugoslavije, 1991. godine postavljen za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu u Hrvatskoj, tadašnji pukovnik, početkom 1992. unaprijeđen je u čin general-pukovnika. Od maja 1992. obavlja dužnost komandanta u komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

U istom mjesecu, nakon formiranja Vojske RS, Radovan Karadžić ga je imenovao za komandanta Glavnog štaba VRS. Na ovoj dužnosti ostao je do novembra 1996. godine, a dvije godine ranije dobio je čin general-pukovnika.

Govoreći pred Skupštinom srpskog naroda u BiH u maju 1992. godine, kada je imenovan na čelo VRS-a, Mladić je izrekao i jednu od svojih najpoznatijih izjava, u kojoj je upozorio poslanike da bi nasilno razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata, kao proklamovani ratni cilj, predstavljalo “genocid”.

“Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin (Radovan) Karadžić i gospodin (Momčilo) Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid”, kazao je Mladić.

Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio da bude proglašen agresorom, pa je umjesto slanja sopstvenih snaga u BiH, odlučio da jedinice VRS-a potpomaže naoružanjem i ljudstvom. Mladić je imenovan za glavnog stratega.

“Kada sam preuzeo funkciju… Dao sam si zadatak da sakupim ljudstvo i formiram komandu i štab… Znao sam odmah da će se tamo desiti veliki historijski događaji”, izjavio je Mladić u intervjuu za beogradski NIN.

Pod Mladićevom palicom, VRS je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala – glavni grad Sarajevo je držan pod opsadom preko tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada su etnički očišćeni od nesrpskog stanovništva.

Mladić nikada nije radio u tajnosti i često je pozivao kamere da ga prate dok je obilazio položaje oko Sarajeva, dok su jedinice pod njegovom kontrolom snajperisale i granatirale grad.

“Velešiće, tuci Velešiće… Tamo nema srpskog življa mnogo… Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu”, izjavio je Mladić 28. maja 1992. godine.

Više od 10.000 ljudi ubijeno je u opsadi Sarajeva, dok su jedinice VRS-a sijale teror nad civilima. Do sada, Mladić nikada nije iskazao žal zbog stradanja nevinih civila. “Samo sam branio svoj narod”, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je tokom suđenja.

U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.

“Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu”, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.

“Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.”

Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva više od 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da se u Srebrenici desio genocid.

Na 12. juli, Mladić je došao u Potočare i kazao okupljenima da se ne trebaju bojati, a istu poruku dao je okupljenim muškarcima na livadi u Sandićima. Uprkos njegovim garancijama, muškarci su odvoženi na stratišta u zvorničkoj opštini, gdje su sistemski ubijani.

Rat u BiH je 1995. okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.

“Suditi mi može samo moj narod”, dodao je on.

Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja se kasnije predala i u Haškom tribunalu osuđena za ratne zločine u jednom od intervjua nakon rata  je kazala:

"Srela sam ga jednom kao predsjednik Republike (Srpske) i tražila da potpiše ostavku. Bio je to težak trenutak, ali je potpisao".

Prema dostupnim podacima, Mladić se 1997. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine, bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.

Na dan 26. maj 2011. godine, pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su starijeg muškarca s baseball kapom u selu Lazarevo. Na pitanje policajca da se identificira, Mladić je kazao: “Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.”

Ekspresno je izručen u Haag i suđenje mu je počelo godinu kasnije.