Kardinal Puljić: Današnji čovjek ne misli, nego mu se "pere pamet"

Povjerenje će se vratiti u Bosnu i Hercegovinu, kada svaka strana smogne snage „svoju avliju“ očistiti, a smeće ne bacati u susjednu avliju, kaže u božićnom intervjuu za Radiosarajevo.ba nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić.

 U sedmicama stalnih političkih tenzija u BiH i svijetu, napetosti i prepucavanja, sa kardinalom Puljićem smo razgovarali o Božiću, duhovnosti i izgubljenosti današnjeg čovjeka, našoj Bosni i njenoj budućnosti, druženju s reisom Kavazovićem u Briselu, obnovi lijepih komšijskih običaja, pa sevdahu... Ali, nismo izbjegli ni one teške teme. Život je takav...

Razgovarao: Faruk Vele 

Radiosarajevo.ba: Uvaženi nadbiskupe Puljić, blagdan Božića je prilika da se promišlja o čovjeku, porodici, društvu... Meša Selimović u svom "Ostrvu" piše da smo postali neprirodni, da smo se "odvojili od sebe kakvi smo nekada bili", da "ljudi misle zlo jedan drugom", kao i da bi smo se trebali "vratiti prirodi i njenoj čistosti". Možda je neobično da intervju počinjemo citatom "ateiste koji je usrdno molio", kako Miljenko Jergović piše o Selimoviću, no, nije li ova slika prilična današnjem čovjeku i kakve poruke u tom smislu šalje Božić da bismo bolji bili?

"Mi katolici u slavlju Božića slavimo očitovanu Božju ljubav. U tome čovjek prepoznaje da je voljeno Biće. Na Božju ljubav je normalno da čovjek odgovori ljubavlju. Iskreno se Boga ne može voljeti, ako se istinski ne voli čovjeka.

 Dvije zapovijedi ljubavi su povezane: ljubi Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Tko god imalo svojom pameću razmišlja, doći će do toga zaključka što je Meša Selimović rekao. Problem je što današnji čovjek ne misli, nego mu se „pere pamet“ i on prima sve „zdravo za gotovo“, kako mu se servira bilo medijski, bilo politički. Davno je sveti Augustin rekao: Bože svugdje sam te tražio, a ti si bio u meni, a ja izvan sebe"

Radiosarajevo.ba:  U kakvim okolnostima bosanskohercegovačko katolici, Hrvati, dočekuju ovogodišnji blagdan Božića?

 "Bez obzira na okolnosti, kršćanin treba s vjerom doživjeti Božić. Slavlje Božića mu treba obnoviti vjeru, nadu i ljubav. Bog je sišao svojim Utjelovljenjem i rođenjem u ljudsku stvarnost. U toj svojoj stvarnosti čovjek treba doživjeti Boga. Tada je u stanju tu stvarnost mijenjati snagom Božje milosti"

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na prilike u svijetu i koliko Vas zabrinjava sve ono što vidite, kako kod nas, tako i na Planeti?

 "Stara narodna mudrost kaže: tko prirodu remeti, priroda mu se osveti. Bog je čovjeku povjerio svu prirodu ne da uništava nego s Bogom surađuje i dograđuje. Nažalost, čovjekov napredak je doveo do uništavanja okoliša i samog čovjeka. Valja odgajati pojedince, narode i cijeli svijet da Božje darove čuva. To smo proglasili 'čovjekov okoliš'.

Ne treba ići u svjetske razmjere, potrebno je vidjeti kako zagađujemo svoj okoliš bacajući smeće svugdje. Kako i ono malo zelenila uništavamo hibridnom izgradnjom, jer nam je važniji profit, potrošnja i uživanje, ne računajući na buduće generacije."

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste bili u Briselu zajedno sa reisu-l-ulemom, dr. Huseinom ef. Kavazovićem. Vaša slika dok hodite prijestolnicom Evropske unije vratila je mnogima nadu, baš u vrijeme kada su se govorile velike i teške riječi poslije izrečenih presuda. Koliko je taj hod ustvari neophodna putanja svih nas?

 "Europske integracije su prirodni hod naše Zemlje i naroda u njoj. Time ne želimo izgubiti svoj identitet, nego svoju raznolikost u jednakopravnosti unijeti u tu europsku obitelj. Ljudski sudovi su relativni, Božji sud je onaj pravedni sud. Ali i ti ljudski sudovi su nužnu kako bi se zaštitila pravda i sigurnost.

 Ne treba se čuditi što su ljudski sudovi podvrgnuti kritici, jer ni jedan sud ne može dosegnuti cjelovitu istinu. Ovdje bi trebalo shvatiti i prihvatiti taj proces ne samo deklarativno nego kreativno."

 Radiosarajevo.ba: Nedavno je zabilježen lijep primjer u Žepču, gdje je katolički vjeroučitelj održao čas u džamiji, gdje je bio lokalni imam itd. Lijep primjeri imali smo ovih dana u Olovu uoči Božića. Zabilježeno je u Prozoru da imam vozi komšije katolike na misu itd. Da li se to, daleko od svjetala reflektora, Bosna, ipak, vraća sebi?

 "Još nedostaje dobre volje da se stvori vladavina zakona na svim područjima BiH jednaka za sve. Mali pokazatelji su sigurno dobro došli, ali da se vrati povjerenje među ljudima treba imati hrabrosti svaku stvar nazvati pravim imenom. Ni jedan se zločin ne smije pravdati, jer tko pravda zločin i sam postaje sudionik zločina. Toliko puta sam rekao da će se povjerenje vratiti, kada svaka strana smogne snage „svoju avliju“ očistiti a smeće ne bacati u susjednu avliju."

Radiosarajevo.ba: U razgovoru u emisiji "Odgovorite ljudima" kazali ste da se traži bilo kakav razlog da se BiH podijeli, da se kaže, kako ste istaknuli, "evo ne možemo mi zajedno, moramo se podijeliti". Na koga i na što ste mislili izgovarajući ovu strijepnju, ja bih rekao?

"Svi oni koji se kunu kako vole BiH, rade suprotno. Ne može se voljeti BiH a ne voljeti njezine građane. Svaki čovjek ove zemlje zavrijedio je poštovanje u svojim pravima i u svom dostojanstvu poštujući njegov kulturni nacionalni i vjerski identitet. Zato je potrebno stvoriti takovo društvo i takvu državu u kojoj će svaki građanin osjećati se kao kod kuće siguran za svoje dostojanstvo i svoja prava kao i svoj identitet."

 Radiosarajevo.ba: Dok traju prepucavanja u vezi budućnosti BiH, mladi nam u skupinama odlaze iz domovine. Znam da je u Crkvi ovo vrijeme kada se analiziraju i podaci o stanju pučanstva. Koliko je zabrinjavajući ovaj trend i kamo sve to vodi?

 "Analiza odlaska mladih i drugih ljudi iz BiH ima više razloga, ali neke činjenice su poredane po nekom prioritetu: na prvom mjestu je ova politička napetost i nesigurnost. Ljudima je dodijalo to slušati, poigravanje s ljudskim i građanskim pravima. Drugi razlog je da mladi nisu odgajani voljeti svoju grudu i svoje korijenje. A ono što se voli za to se i žrtvuje.

Treći razlog je odgojni, jer u obiteljima se nije djecu i mlade odgajalo za život, nego za uživanje. Čim ne mogu uživati onda bježe. Tek na četvrtom mjestu je problem radnih mjesta i nepravda na radnim mjestima jer manjkaju socijalni zakoni koji štite radnika. Kako se može dogoditi da državna poduzeća ne plaćaju radnicima osiguranje i radni staž, kako se može dogoditi da se gomilaju toliki dugovi da se poduzeće mora uništiti?"

Radiosarajevo.ba: Biskupska konferencija BiH oglasila se nakon nedavnog izricanja pravosnažne presude u slučaju "Prlić i ostali". U njoj se kaže, uz ostalo:  "Ponavljamo i to da su nas tijekom rata najviše boljeli zločini koje su počinili ljudi koje je oprala krsna voda u Katoličkoj Crkvi", ali je naglašeno i da neki žele da BiH omrznu bh. Hrvatima? Kako Vi osobno gledate na ovu presudu i je li ovo trenutak uopće da se, bez obzira na sve, pogledamo u oči, iskažemo međusobno kajanje i, ne stavljajući zločine na vagu, oprostimo, pogledamo prema budućnosti? Može li biti nje bez kajanja i oprosta?

"Nemam ja izdvojeno mišljenje od biskupa. Zločin se ne vaga, nego ga se imenuje i za njega se odgovara. Kada je u pitanju potpora povratka Hrvatima odmah poslije rata, dobro vam je poznato kako i domaći političari i međunarodni svega su 1% sredstava dodjeljivali za povratak Hrvata. Ako su pošteni, trebaju priznati tu nepravdu.

Ovdje moram razlučiti pojmove: kajanje se čini za one čine koje sam osobno učinio ili sam doprinio da se zlo dogodi. Nema zajedničkog kajanja, nego osobno kajanje za osobne čine. Žaliti i suosjećati ili izraziti solidarnost sa žrtvama, to je dužnost svakog čovjeka koji osuđuje zločin i zlo.  Ipak moramo trijezne glave razmotriti cijelu situaciju od početka rata i kreatore rata, do presuda koje nisu donijele pomirenje nego izazvale negativne reakcije.

Mediji, ako ste pratili koliko su vremena posvetili presudi Mladiću (Ratko), a koliko ovoj zadnjoj presudi. I to dovoljno govori, kakvu se klimu želi stvoriti."

Šta je za mene sevdah

Radiosarajevo.ba: Ima jedna definicija sevdaha u kojoj se kaže da je to "kad babo pjeva i plače", u isto vrijeme. Vaša izvedba pjesme "Tebi majko misli lete", dirnula je ljude, i one kojima ste pjevali, a i milione ljudi koji su Vas slušali posredstvom mreža, čak i reisa Kavazovića. Tako da čovjek prosto poželi da u javnoj komunikaciji više niko i ništa ne govori, osim da se pjeva. Kako gledate na taj fenomen i što to za Vas osobno znači?

"Sin sam ove zemlje i ovog podneblja. Pjesme mi nisu strane, ali ova pjesma majci mi je posebno draga, jer je vrijeme kada se obezvrjeđuje dostojanstvo žene i majke. Htio sam u javnosti kroz tu lijepu pjesmu vratiti osjećaj poštivanja i vrednovanja majke, ona je nositeljica života. Treba znati biti zahvalan majci što nas je donijela na svijet i odgojila za život. Treba vratiti majkama samopouzdanje u njezino majčinstvo kao i u društvu stvoriti vrednovanje tog dostojanstva. Tko pjeva zlo ne misli, osim ako ne pjeva zle pjesme koje šire mržnju."