Divjak: Armija RBiH je bila antifašistička, a fašizam i danas živi, gori nego '92

Penzionisani general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak, predsjednik i jedan od osnivača Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“ kazao je za Radiosarajevo.ba da se na Dan Armije R BiH moramo sjećati najmanje 220 hiljada učesnika u ratu.

„Brojka koja sada dolazi do 500 hiljada, izvinjavam se na rječniku, je sprdačina prema onome koliko je ljudi poginulu za BiH. U Armiji BiH je život izgubilo 24 hiljade ljudi. To se ne zna cijeniti, zato što su se nametnule poklike koje tvrde da su one organizovale, a ne da je to bio narodni pokret, patriotski, ne ideja jedna stranke ili ideologije“, kazao je Divjak.

On ističe da je osnovni problem za njega to što se ni 28 godina poslije rata ne prihvataju ocjene Haaškog suda oko toga šta se dešavalo u BiH.

Ostao je žal

„Haag je priznao i rekao da se desila agresija na Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske, a optužio je Beograd da nije preduzeo mjere da ne dođe do masakra u Srebrenici, ali zato Beograd i Zagreb svoje „heroje“ stavljaju za nazive škola, institucija, odlikuju one koji su napravili Herceg-Bosnu. U današnjoj priči o BiH nedostaje prihvatanja međunarodne ocjene za ono šta se dešavalo u BiH, da bi se moglo učiniti nešto bolje“, rekao je Divjak za Radiosarajevo.ba i dodao:

„Žal je za 24 hiljade pripadnika Armije BiH, žal je za djecom koja su poginula koja nisu doživjela svoju mladost. Ali žal je i to što sam ja maloprije sreo vojnika invalida bez noge, koji ništa nije regulisao, ništa nije riješio, a hvalimo se, određene strukture u Federacije BiH kako su one riješile te probleme. Ostatak, resto rata je danas produžen, jer ono što se dešavalo u ratu je bio čisti antifašizam, a, nažalost, danas i u BiH ima fašizma i u našim susjednim zemljama ga je više nego što je bilo na početku 92. godine“.

On kroz rad u Udruženju već 26 godina pomaže mladima iz naše zemlje da se obrazuju, da stiču znanja kojima će moći pomoći i graditi BiH.

„Pogledajmo programe svih stranaka i bošnjačkih, srpskih i hrvatskih i neka se vidi na kojem je mjestu obrazovanje, na devetom ili desetom mjestu. Bez obrazovanja se ne može. Obrazovanje za mene podrazumijeva odgoj u porodici, to je proces, koji nije proces u 24 časa. Kroz rad Udruženja u ovih 26 godina, izrasli su ljudi koji drugačije gledaju, koji cijene i prihvataju ono što su njihovi stariji uradili, očevi, amidže daidže, ali ne prihvataju današnja ponašanja, ljudi koji vode BiH i koji obrazovanje stavljaju na zadnje mjesto“, istaknuo je Divjak.

Apsurdi sa kojim živimo

Kaže da je apsurdno da su mladi odmah poslije rata učili da im je Franjo Tuđman predsjednik i glavni grad Zagreb, a da drugi danas još uvijek ne priznaju da im je Sarajevo glavni grad.

„Apsurd je da Republika Srbija i RS imaju zajedničku knjigu historije u kojoj ne priznaju genocid. Vidite meni je iznenađujuće bilo da prije dvije godine Kanton donosi odluku da se djeca trebaju opredjeliti za jedan od tri jezika, to je podržavanje fašističke ideje, jer je jezik univerzalan. Znate kad se kaže u narodu „koliko više zna jezika, toliko je pametan čovjek“, a neko želi da zabrani da se kaže mleko, mlijeko ili mleko“, rekao je Divjak.

Veoma je mali broj ljudi koji su iz Udruženja koje je on osnovao koji su napustili BiH, jer kako isitče bilo je i onih koji su željeli da odu ali su onda shvatili da samo u BiH imaju svoj jezik, svog komšiju i svoju zemlju, a tamo negdje bi bili izbjeglice.

„Onaj ko hoće, koji voli preklo svoje, on će ostati i za manje pare i zadovoljstvo od onoga što će dobiti euro više, ali će biti svoj na svome i bit će ličnosti“, zaključio je Divjak.