Hulusić: U svaki kamen Sarajeva utkan je karakter našeg čovjeka

Glavni grad Bosne i Hercegovine nosi epitet spoja Istoka i Zapada, kada govorimo o kulturi i umjetnosti. Ovaj grad osnovao je Isa-beg Ishaković, a od tada do danas on se postepeno ali sigurno gradio.

Kako se to gradio glavni grad i šta su glavne značajke te gradnje i kakav arhitektonski duh ima Sarajevo, pitali smo direktora Zavoda za izgradnju KS, Mirzu Hulusića.

Radiosarajevo.ba: Sarajevo mnogi nazivaju spojem istoka i zapada. Kada to gledamo kroz gradnju, kako je ustvari ovaj grad dobio izgled kakav poznajemo danas.

Hulusić: Najbolji primjer spoja istoka i Zapada jeste tolerancija austrougarskih graditelja bila takva da su izbjegavali narušavati već izgrađene prostore i arhitektonske cjeline i na taj način su pokušavali da se „dodvore“ Sarajlima. U Sarajevu se zbog toga jedino na svijetu može vidjeti primjer urbanog bloka austrijske secesije prilagođen nekoj drugoj urbanoj formi – urbanoj formi osmanskog Sarajeva. Glavna ulica iz Austrougarskog perioda, današnja Ferhadija, je samo nastavak današnje ulice Sarači - glavne ulice iz osmanskog perioda, a na spoju te dvije ulice možete osjetiti orijent sa jedne i okcident sa druge strane kao rezultat takvog opreznog pristupa austrijskih graditelja. Takav oprezan pristup je uglavnom prouzrokovan karakterom našeg čovjeka.

Radiosarajevo.ba: Šta karakter našeg, prosječnog čovjeka, znači za gradnju Sarajeva?

Hulusić: To se može vidjeti na primjeru Inat kuće, gdje svjetsko carstvo - velika austrougarska monarhija, čeka sa gradnjom svog velelepnog objekta - sarajevske Vijećnice u maurskom stilu koji je osmišljen samo za Sarajevo, dok se objekat Inat kuće koji se originalno nalazio na mjestu Vijećnice, ne izmjesti kamen po kamen na drugu stranu rijeke Miljacke uz dozvolu njenog vlasnika. Dalje, anegdota koja se vezuje za pravljenje pravoslavne crkve pokazuje kako je karakter sarajelije bio odlučujući i kod odnosa velikih osmanskih graditelja prema Sarajevu i njegovim žiteljima. Legenda kaže da je Gazi Husrev-bega njegov sluga Andrija izmolio za mjesto na kojem bi izgradio crkvu. Beg dozvoli, ali da građevina bude prosta i da pokriva prostor omeđen bivoljom kožom. Andrija izreza kožu na niti i tako ogradi dosta zemlje na kojoj je izgrađena crkva. Tako da taj jedinstveni duh grada, kapric sarajevskog čovjeka, ostaje apsolutno vidljiv u arhitekturi grada i njegovom jedinstvenom identitetu.

Radiosarajevo: Kada počinje neka veća ekspanzija gradnje glavnog grada?

Hulusić: Prvo zlatno doba Sarajeva prema nekim predanjima je 16. vijek, period njegove najveće ekspanzije kako u ekonomskom, tako i vjerskom smislu. Upravo u to doba nastaje Begova džamija. Datum gradnje se smješta između 1531. i 1534. godine, a kao pokrovitelj izgradnje navodi se Gazi Husrev-beg. Drugo zlatno doba je velika ekspanzija gradnje koja dolazi sa Austrougarskom, gdje sa gradnjom dolazi i novi stil života. Treće zlatno doba, na koje je Zavod za izgradnju izuzetno ponosan jer je bio nosioc svih tih aktivnosti je izgradnja grada za Zimsku Olimpijadu 1984. godine. Zlatno doba gradnje je nastavljeno sve do 1992. godine u kojima stručnjaci u Zavodu za izgradnju znanja i iskustva stečena na Olimpijadi prenose na gradnju novih dijelova grada. 

Radiosarajevo.ba: Danas, čini nam se, dosta izgrađujemo, ima i nekih pritužbi građana da izgrađeni objekti doprinose zagađenju zraka, kako to komentirate?

Hulusić: Položaj Sarajeva, upotreba vrsta goriva za grijanje i ruža vjetrova diktira probleme zagađenja zraka koji se kod nas već decenijama kontinuirano pojavljuju. Zavod za izgradnju, kuriozitet je, prije pola stoljeća je nastao na projektu zaštite čovjekove okoline, kao prvi grad u svijetu koji je dobio kredit od Svjetske Banke za ovakav projekat, a koji je imao za cilj da smanji emisiju polutanata u zrak i smanji zagađenost u sarajevskoj kotlini. To je se radilo famoznom gasifikacijom Sarajeva, zamjenom čvrstih goriva u individualnim ložištima sa plinom sa ciljom smanjenja negativnih čestica u gradu Sarajevu. Da bi se smanjilo zagađenje, mora se raditi na smanjenju i ukidanju upotrebe opasnih zagađivača, a ne na smanjenju gradnje.

Radiosarajevo.ba: Agresija i opsada grada donijele su štetu svima, pogotovo građevinama, kakva je ratna šteta vezana za zgrade i kakav je to udarac za arhitekturu i izgrađene dijelove?

Hulusić: Postoje tri principa u gradnji i obnovi nakon ratnih razaranja, prvi da se sve vrati na predratno stanje, drugi da se sve sruši i napravi nešto sasvim novo, a treći kojim ni jedan grad do sada nije krenuo je taj da se od oštećenog napravi nešto novo. Treći princip je zagovarao veliki svjetski arhitekta i teoretičar Lebeus Woods u svojoj knjizi “Rat i Arhitektura” upravo na primjeru Sarajeva. Mi u Sarajevu smo, po mom mišljenju, propustili šansu – jer nismo iskoristili šansu koju nam je vrijeme poslije rata pružalo. U tom vremenu smo imali i sredstva i tehnologiju da od potpuno uništenog grada izgradimo nešto novo, prepoznatljivo, nešto što će biti simbol onoga šta su građani branili u toku agresije na ovaj grad. No, krajnje je vrijeme je da grad prestane „lizati rane ratne“ i uspravi se pametnom gradnjom.