Dodik slavi četničkog vojvodu čiji krvavi pohod nikada neće zaboraviti

Vi čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija sad ovdje iznijeli da vam na tome svi mogu zavidjeti."

Riječi su to, sad već znamenite, Dragana Čovića koje je on, kao predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine, izrekao kao podršku Miloradu Dodiku i njegovim ljudima.

A Milorad Dodik, srbijanski član Predsjedništva BiH te čovjek bez čijeg se znanja ni jedna vrata u Republici Srpskoj ne mogu otvoriti, dok se mnoga uz njegov blagoslov zatvaraju, političar je koji izbavljenju svog naroda nazdravlja slaveći četnički pokret, piše Slobodna Dalmacija.

Trending

Jagode nije dovoljno oprati pod mlazom vode, mogu kriti nepoželjne sastojke

Proteklog je vikenda tako u Bronzanom Majdanu pokraj Banje Luke uz mikrofon zapjevao "Kad se braća Srbi slože", pjesmu kojom se veliča zloglasni četnički vojvoda i koljač iz Drugoga svjetskog rata Mane Rokvić.

Na službenoj stranici Dodikova SNSD-a objavljen je isječak pjevanja u trajanju od 15 sekundi, na službenom Twitter profilu napisali su i komentar "ko pjeva, zlo ne misli", a za one kojima je baš do pjesme stihove mogu pronaći u okviru uz ovaj tekst.

Za sve ostale, prije nego bijesni nastave čitati, kontekstualna napomena kako se ovaj Dodikov nastup nimalo ne razlikuje od nastupa hrvatskih političara koji u naletu domoljubnog zanosa zapoje "Juru i Bobana". Uostalom, Dodik voli Rokvića, Čović voli Dodika, a Čovića vole Andrej Plenković i Zoran Milanović. Silogizam završite sami.

A tog Manu Rokvića historija ne pamti samo kao četničkog vojvodu, nego i kao zagovornika saradnje s ustašama, zbog čega se posvadio sa svojim mentorom Momčilom Đujićem, krvavim raspopom, i zbog čega je najvjerojatnije i platio glavom negdje kod Knina 1944. godine.

A rodio se u Bosanskom Petrovcu, da bi Drugi svjetski rat dočekao radeći u tvornici "Šipad" iz Drvara. Kad je zapucalo, brzo se istaknuo među četnicima. Predvodio je pokolj Hrvata u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. godine, a bio je zapovjednik i puka "Kralj Aleksandar Prvi", jednog od šest koji će se ujediniti u čuvenu Dinarsku četničku diviziju. Čuvenu po zločinima nad nesrpskim življem. Posebice u Dalmaciji.

Pokolj u Gatima na 1. oktobar 1942. jedno je od najvećih zvjerstava u zvjerinjaku Drugog svjetskog rata na Balkanu. A predvodio ga je upravo Mane Rokvić. Nije bilo kuće u tom pitomom poljičkom selu koju Rokvićeva ruka nije zavila u crno. Najstarija žrtva imala je 87 godina, a najmlađa devet mjeseci. Nož ili metak, četnicima je bilo svejedno. Pobili su tog dana 79 Gaćana i još 16 stanovnika okolnih sela. Malog Andriju devet su puta probili nožem.

"Bio je to stravičan pokolj. Ima san osan i po godina, ali se svega sićan ka da je jučer bilo (...) Nikoga nije bilo da nas brani, i partizani i ustaše su svoj vlastiti narod ostavili na milost i nemilost koljačima", kazivao je godinama kasnije za "Slobodnu" mali Andrija Pivčević, tada već djed i jedini živi čuvar teških uspomena.

Godine su trebale da se Gata oporave od pokolja. Bez jednoga roditelja ostala su 174 djeteta, a bez oca i majke 25 djece. Od gladi, jer četnici nisu samo ubijali, nego i palili, umrlo je još petero mještana. Andrija je čudom preživio.

"Ja san bija u grupi od nas dvanest. Na svoje san oči gleda kako ubijaju ljude. Vidija san i kako su zaklali Danicu Miloš, njenoga sina od deset godina i kako su joj ćer od jedne godine bacili u zrak i nabili na bajunetu", prisjetio se Andrija kada smo ga prije deset godina posjetili u njegovu domu.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.