Ćamil Duraković za Radiosarajevo.ba: Srebrenica na jedan dan oživi, a onda opet sve utihne

Ćamil Duraković, načelnik općine Srebrenica i predsjednik Organizacionog odbora za oblježavanje 19. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice danas je u Potočarima zajedno s članovima porodica ubijenih Srebreničana dočekao 175 tabuta s ostacima ubijenih u genocidu počinjenom u julu 1995. godine, a koji će u petak biti ukopani u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima.

Sutra, u večernjim satima, Duraković će dočekati i Marš Mira koji je krenuo iz Nezuka, a koji večeras se zadržati kod Konjević Polja, ali i mnogobrojne učesnike biciklističkih maratona koji su prema Srebrenici krenuli iz više država. 

Danas je Duraković, nakon dolaska tabuta zajedno s okupljenima ostatke žrtava iz kamiona izmjestio u Fabriku akumulatora gdje će biti večeras. Sutra će, po dolasku učesnika marša i biciklista, tabuti biti prebačeni u sakralni dio Memorijalnog centra gdje će prenoćiti i odakle će se prenositi do mezarja nakon dženaza-namaza. 

„Sve je u najboljem redu i nadam se da će to tako i ostati“, kazao nam je Duraković.

Kako je Duraković za Radiosarajevo.ba kazao, dok je iščekivao pristizanje tužne kolone koja je jutros krenula iz Sarajeva, osjećanja su ovih dana pomiješana zajedno s obavezama koje ima zbog obilježavanja 11. jula. 

„Miješaju se danas osjećanja radosti i tuge. Osjećanja radosti zbog činjenica da Srebrenica oživljava ovih dana i tuge zbog razloga koji nas okuplja u Srebrenici“, kazao nam je Duraković.  

Međutim, kaže da on svoja osjećanja dijeli s ljudima koji žive u Srebrenici ostalim danima, tih 364 dana u kojima je ona potpuno pusta i u kojima odu oni koji  dođu samo da ukopaju najmilije ili da klanjaju dženaza-namaz. 

„Srebrenica je mnogo frekventnija danas, ljudi pristižu sa svih strana svijeta i mi smo radosni. Sva nam se praznina popuni u jednom danu u kojemu vidimo rodbinu i prijatelje“, kaže Duraković.

Međutim, tuga ostaje dan poslije, kada Srebrenica utihne. 

„Kada trans prođe, nadomješta ga prevelika praznina i revolt. Revolt jer je Srebrenica svedena na to da bude grad mrtvih i na obavezu prema mrtvima. Svi dođu ovdje obave svoju moralnu obavezu prema žrtvama i time smatraju završenom svoju obavezu prema Srebrenici. 

Međutim ljudi ovdje žive, ljudi koji su potomci onih koje ukopavamo. Oni su također žrtve genocida jer su ga preživjeli, jer su izgubili najmilije i uprkos svemu žive u entitetu koji želi da ih ne bude. O njima niko ne vodi računa, sami se borimo sa svojom svakodnevnicom“, zaključuje Duraković.