Ana Mrnjavac uoči tužne godišnjice: Djece nam nema, a ubice žive normalno i niko ne poduzima ništa

U Sarajevu će u utorak, 6. februara biti obilježena šesnaesta godišnjica smrti srednjoškolca Denisa Mrnjavca. Njega su 5. februara 2008. godine, pri povratku iz škole, u tramvaju napala trojica maloljetnika, nanijevši mu teške tjelesne povrede od kojih je dan poslije preminuo.

Uoči još jedne tužne godišnjice portal Radiosarajevo.ba kontaktirao je Denisovu majku Anu Mrnjavac.

"Svake godine je sve teže, bol je još jača. Znate i sami, dijete je ubijeno bez ikakvog povoda u punom tramvaju naočigled svih, niko nije reagovao. Desilo se najgore što se moglo desiti i nakon 16. godina ništa se u ovom gradu ne mijenja. Svjedoci smo ubistva mladog Farisa, ni on nije dočekao svoju maturu, kao ni Denis. Sve su to stvari koje ostavljaju bez riječi. Pitam se do kad će vlast i kompletan sistem ostati gluh i nijem za sva ova zbivanja? Oni ništa konkretno nisu poduzeli svih ovih godina da bi se spriječilo ovo što se dešava na ulicama našeg grada", kazala je Denisova majka.

Trending

Ovo je najtraženiji kriminalac Europe: ‘Imao je 13 godina, a već su ga svi znali‘

Ana Mrnjavac podvukla je kako su kazne za ubistva preblage, a ubice se tetoše kao da su oni žrtve. Kako navodi, zakazali su i policija, sudstvo i tužiteljstvo.

"Svi su zakazali, kao da nikoga nije briga. Izgubila sam nadu i u vlast i u sistem, ne mogu vjerovati da je ovaj grad dozvolio da nedužna djeca stradaju, a s malo volje i aktivnosti moglo bi se preventivno djelovati da se ovakve stvari ne dešavaju.

05.02.24. 08:14

Društvo s dijagnozom | Edin Subašić: Kako je nasilje postalo svakodnevica i nešto „normalno“?

Mislila sam da je moj Denis opomena svima i da se ovakve stvari više neće ponavljati, ali evo, svi su zakazali. Policija, tužiteljstva, sudovi, svi su u lancu zakazali. Kazne su preblage, ubojice se tetoše i paze u zatvorima, vikendima odlaze kući, bave se nekim sportovima, imaju neke hobije, nemaju radne obaveze i svi se prema njima ponašaju kao da su oni žrtve, a ne ubice. Djece nema, a oni žive normalno.

Neko se treba zapitati zašto je to tako. Nije dovoljno donijeti neki akcioni plan i strategiju, mlade treba probuditi, djelovati na njih, učiti da budu čestiti ljudi, a ne da se ponose kriminalnim radnjama", objasnila je Ana Mrnjavac.

Krajem 2022. godine Grad Sarajevo donio je odluku o izgradnji spomenika u čast Denisa Mrnjavca, ali spomen obilježje nikada nije izgrađeno.

"Gradonačelnica Benjamina Karić je obećala da će se napraviti spomen obilježje za Denisa koji je postao simbol nedužno stradale djece grada. To obilježje bi bilo opomena, ali i to je mrtvo slovo na papiru. Donosena je odluka i o utemeljenju nagrade Denis Mrnjavac, međutim i to je samo na papiru. Mislim da je Ministarstvo za ljudska prava trebalo napraviti prijedlog te nagrade, ali niko ništa po tom pitanju nije uradio. Svi su ostali gluhi i nijemi, misle da je to daleko od njih, ali svako dijete može biti ubijeno u tramvaju, na ulici...Niko ništa ne poduzima da do toga ne dođe", zaključila je Ana Mrnjavac.

I ove godine, Denisu će se odati počast kraj tramvajske stanice ispred Američke ambasade u Sarajevu, na mjestu gdje su ga ubili njegovi vršnjaci, njih trojica.

Podsjetimo, Denis je imao samo 16 godina. Napadnut je 5. februara 2008. godine, pri povratku iz škole, u prepunom tramvaju. Od posljedica ovih povreda Denis je 6. februara preminuo u Sarajevu. Život 16-godišnjeg dječaka na brutalan su način u tramvaju kod Tehničke škole ugasili njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić.

Denisa su u sarajevskom tramvaju pretukli, a potom i na smrt izboli njegovi vršnjaci. Navodno im je smetao samo jedan pogled Denisa, tog nježnog, hrabrog, velikog heroja, koji je pohađao drugi razred srednje škole.

Niko nije ustao u tramvaju da mu pomogne. Niko.

Nermin Sikirić 2010. godine je za ubistvo osuđen na 10 godina zatvora, dok su Ademir Lelović i Berin Talić za pomaganje osuđeni na 15, odnosno 10 godina zatvora.

Pretukli su ga, a Nermin mu je nanio povrede nožem od kojih je preminuo.

Denis se vraćao kući iz škole.

Denis je postao simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja. Građani su nekoliko puta izlazili na ulice, tražili promjene zakona, veću sigurnost, slobodu...