Amerisa Omanović o masakru na Markalama: "Pala sam na trup čovjeka bez glave i rekla - izvini"

U emisiji na TVSA Sarajevsko jutro povodom obilježavanja godišnjice užasnog masakra na Markalama je gostovala Amerisa Omanović, jedna od preživjelih. 

U toku gostovanja se prisjetila crnog 28. augusta 1995. godine kada je kao 16-godišnja djevojčica ostala bez noge i suočila se s nezamislivim užasima rata. 

Sarajevo se sjeća žrtava svake godine 5. februara, a neizbrisive ožiljke agresije nosi Amerisa Omanović čija priča služi kao sjećanje na zlo koje su pretrpjeli građani Sarajeva. 

Trending

Nova uredba Vlade FBiH: Poslodavci mogu radnicima isplatiti do 300 KM neoporezive pomoći

"Bio je lijep, sunčan dan. Ljudi su ‘izmilili’ vani jer taj dan nije pucalo. U sekundi je sve stalo. Jedan život je prekinut, a započela je borba za drugi", započela je Amerisa koja je kobnog 28. augusta izašla na pijacu kako bi kupila namirnice. 

Amerisu je u trenutku ekpslozije detonacija bacila na zid tržnice. Iako je osjetila težak bol, podsvijest joj je vratila slike prvog masakra na Markalama iz februara 1994. godine koje je ranije vidjela na televiziji. 

"Instinktivno sam podigla ruku i tražila pomoć, baš onako kako sam vidjela ljude da rade godinu ranije. Pala sam na trup čovjeka koji je bio potpuno iskomadan, bez glave i nogu. Srce mu je još kucalo. Sjećam se da sam mu u tom mraku i prašini rekla: Izvini", prisjetila se Amerisa detalja koji je sam po sebi stravičan. 

Geleri su joj u tom trenutku odnijeli nogu, dok je po cijelom tijelu zadobila teške povrede leđa, glave i kičme. 

Nakon što su joj građani bez razmišljanja o novim granatama pritekli u pomoć, Amerisa je prebačena u bolnicu. Njena pribranost u tim trenucima je bila nevjerovatna, sama je tražila zavoj kako bi podvezala nogu i spriječila krvarenje. 

"Kasnije su mi rekli da sam u tijelu imala dvije kile gelera. Ležala sam na hodniku stare hirurgije, u tišini. Uvijek kažem, oni koji najviše pate, često su najtiši. Samo sam molila da me prebace na ortopediju, vjerujući da ću tamo preživjeti", rekla je Amerisa.

Prije oko 2h

Sjećanje na 68 duša koje su na Markalama ubili zločinci: Porodice i delegacije odale počast

Pričajući o tom vremenu, Amerisu je najviše rastužio gubitak solidarnosti koji je krasio Sarajlije tokom opsade. 

"Fascinantno je koliko su ljudi tada bili humani. Danas je ta empatija ispod svake granice. Ljudi su se učahurili, gledaju samo svoje interese i materijalne stvari, kao da ne očekuju da se zlo ikada više može ponoviti", zaključila je.

Priča Amerise Omanović nije zasnovana na zločinu koji je rezultirao tragedijom nego o nevjerovatnoj volji za životom djevojke koja je u jednom danu odrasla, ali nikada nije izgubila vjeru u važnost sjećanja i ljudskosti, piše TVSA.