Teme | Problemi bh. sporta i put do njihovog rješenja: Četiri puta vode do uspjeha

Svojim tekstovima "Problemi bh. sporta i put do njihovog rješenja" podstičemo sve one koji čitaju da daju svoja mišljenja, pokušavamo da pokrenemo na bolje razmišljanje javnost i, eventualno, sportske saveze da krenu u akciju.

Pojedinačno niko nema snagu, ali svi zajedno, a evidentno je da su skoro svi sportovi u sličnoj situaciji, možemo pokrenuti vlast na promjenu stava prema sportu i sportistima. 

Nije nam želja da prozivamo pojedince, iako će oni sami sebe pronaći između redova, želja je samo da sport krene boljim putem. Vrijeme je da prepoznamo probleme na pravi način i prestanemo sanjariti o velikim uspjesima na osnovu kalkulacija ko mora izgubiti da bi mi prošli dalje.

Trending

Benjamina Karić: 'Grad Sarajevo predstavljam na Evropskom samitu gradonačelnika u Parizu'

Dostavljamo tekst u nastavku, uz saglasnost da bude objavljen na vašem portalu, bez ikakvih citiranja i navođenja izvora. Primjedbe i prijedlozi su uvijek dobrodošli.

"Problemi bh. sporta i put do njihovog rješenja 

Poslije svakog većeg takmičenja naših loptačkih selekcija par dana se vodi polemika po društvenim mrežama, a onda nakon tih nekoliko dana tuge, ponovo se vraćamo svakodnevnici i našoj, na veliku žalost, ravnodušnosti. 

Prije svakog velikog takmičenja košarkaša, rukometaša, odbojkaša, odbojkašica, košarkašica… većina sportske javnosti u euforiji očekuje čudo, a čuda se rijetko dešavaju. Nikako da shvatimo da nije dovoljno voljeti i željeti nešto. 

Do uspjeha na velikim takmičenjima je put koji se mora poštovati, a to su:

1. BAZA
2. STRUKA
3. SISTEMI TAKMIČENJA
4. FINANSIJE

1. BAZA 

Moramo priznati da nam je baza sve manja. Razlog je odlazak mladih bračnih parova koji vode svoju djecu, našu bazu, u inostranstvo. Drugi problem te baze su loši uvjeti, hladne sportske dvorane, nedostatak termina u tim dvoranama, zastarjeli sistemi takmičenja koje je skoro nemoguće promijeniti. Moramo se upitati gdje je rukomet u Konjicu, N.Travniku, Ilidži, Tešnju, Banovićima, Lukavcu, Jablanici… Nema rukometa u Tešnju, a sa privrednicima kakve Tešanj ima u Njemačkoj bi se igrala Liga prvaka. Zašto su to dozvolili kantonalni savezi, ali i Federalni rukometni savez? Zašto nema finansijske, ali i društvene pomoći od Federalnog rukometnog saveza kao stimulansa novom članu koji bi kasnije kroz obaveze kotizacije, članarine, registracija i kazni vratio ta sredstva u Savez?

23.01.24. 06:40

Svaka čast: Četiri medalje u Samoboru karatistima 'Akademije Arnela Odžaković'

2. STRUKA

Izuzetno važan dio svakog sporta. Na veliku žalost u bh. rukometu teško izlječiva bolest koja je uzela maha. Istina zadnje tri godine se pokušava pod pritiskom EHF-a popraviti stanje kroz RINCK edukaciju, ali je veliko pitanje da li ćemo imati stvarnu korist. 

Dugo vremena su treneri bili bez ikakve edukacije, sve se svodilo na jedan seminar godišnje gdje bi se dijelile licence. Malo, loše i nedovoljno da bi se stvarali treneri sa vizijom. Sami treneri su najčešće birani od strane upravnih odbora klubova, a najčešće su to bili bivši igrači bez stručne spreme. Veliki problem je u tome sto je to posao u kojem nemate nikakve garancije, često slabo i neredovno plaćen, a izvještaje podnose članovima upravnih odbora koji djelimično poznaju rukomet. 

Pitanje je da li ćemo ikada prihvatiti da je sport nauka, da postoje stručnjaci koji mogu veoma dobro procijeniti kojim se sportom neko dijete može baviti. Zašto se ne savjetovati sa onima koji u rukometu imaju konstantu, rezultate i uspjehe?

Zašto u UO RSBiH ne postoji stručna komisija koja bi pratila rad sa mladim selekcijama i zajedno sa izbornicima tih selekcija selektirala i pratila rad i napredak? Zašto RSBiH ne organizira kampove i ne okuplja perspektivne igrače, ne dovodi dokazane trenere iz regije na te dvonedjeljne kampove uz, naravno, finansijsku podršku? Do kada će jedino egzistirati komercijalni kampovi gdje nema kriterija i gdje je jedini kriterij uplatnica? Često se na tim kampovima daje podrška onima koji žele napredovati, ali nemaju potreban kvalitet. 

Potrebno je hitno se uozbiljiti, oformiti stručnu komisiju i dati joj zadatak da se sastaje sa takvim tijelima saveza iz okruženja. Ista, zatim, prenositi trenerima u kojem smjeru treba ići, šta raditi, kako svoj rad na treninzima da poboljšaju.

21.01.24. 22:35

Bravo, Ilma: Naša paraolimpijka osvojila 3. mjesto na takmičenju u slalomu u Austriji!

3. SISTEM TAKMIČENJA

Veoma interesantna tema za bolje poznavaoce rukometa.

Premijer liga BiH - broj klubova 14

Vratimo se malo unazad... Premijer liga je zbog prijetnji EHF-a formirana 2002. godine, a prva sezona se igrala 2002/2003. godine. Od tada pa do ove sezone se više puta mijenjao broj klubova. Sada je vrijeme da se ustabili. 

Većina zemalja u okruženju ima 14-16 klubova u Prvoj ligi. To je i najmanji problem. Problemi nastaju već u sljedećem rangu takmičenja. Prva liga Republike Srpske i dvije Federalne lige, Jug i Sjever. Pokušavalo se napraviti Premijer B ligu ali to EHF nije “naredio” pa se zbog tvrdih stavova od toga odustalo. Vjerujemo da bi formiranjem “B” lige od 12 klubova rukomet samo dobio na kvalitetu. 

Sljedeći rang bi bile Prva lige RS i jedinstvena Prva liga Federacije. Na taj način bi se dobio i treći rang takmičenja u Federaciji koji sada ne postoji.

Problemi, malo veći, nastaju tek u organizaciji omladinskih liga. Koncept koji su napravili stručnjaci prije više od 20 godina i danas egzistira bez mogućnosti da se nešto promijeni. Dva rukometna saveza, RSRS i RSHB imaju svoja takmičenja iz kojih po tri prvoplasirane ekipe idu na završnicu nekada u junu/lipnju. Kantonalni savezi su nekada uz podršku moćnika napravili nakaradu od takmičenja gdje su se odlično snašla dva kantona. Ostali idu u kvalifikacije pa tako u pojedinim kantonima djeca i mladi igrači imaju do maksimalno 10-ak utakmica. Taj stereotip se mora razbiti i omogućiti da se igra miješano i omogućiti da imaju 35-40 utakmica u sezoni. 

Da li je moguće ubijediti čelnike da se igraju regionalno podijeljena prvenstva, a zatim da se formira liga od 8-10 ekipa koje bi na cijeloj teritoriji igrale za prvaka države? Bit će interesantnije i sigurno kvalitetnije nego ovaj koncept koji je napravljen kada je Golf 4 bio auto godine.

Vjerujemo da će biti i drugih, možda boljih prijedloga, ali da će biti i otpora onih kojima odgovara zbog troškova. Njima je isplativije dovesti igrača iz inostranstva i potrošiti na tog igrača novac koji bi bio dovoljan za kompletnu sezonu, npr., kadeta.

21.01.24. 12:40

Bravo, Ajla Sipović: Naša reprezentativka osvojila zlato na Grand Prix Croatia

4. FINANSIJE

Najsloženija tema kojoj bi trebali podršku dati svi savezi. Bez ujedinjenja svih saveza i poziva na otvorenu konferenciju niko ništa neće moći promijeniti. Kako stvari stoje kod nas što se tiče sporta pokušat ćemo objasniti u narednim redovima našim doktorima sporta koji najviše koristi vidješe od sporta, a najmanje učiniše za sport.

I. OLIMPIJSKI KOMITET - U većini zemalja je institucija koja vodi saveze, savezi podnose zahtjeve za finansijska sredstva i podnose izvještaje o utrošenim sredstvima. Savezi unutar Olimpijskog komiteta imaju svoje kancelarije iz kojih vode takmičenja. Naravno, Olimpijski komitet bi imao pravo kontrolisati utrošak sredstava ali i prihode koji se ostvaruju mimo sredstava od Olimpijskog komiteta. Olimpijski komitet dobija sredstva od Vlade za sve sportove, a zatim prema zaslugama i rezultatima ih usmjerava. 

Ovdje je veliki problem “uhljebljavanje” kadrova. Ko zna koga bi sve "uhljebilo" u Olimpijski komitet. Sadašnja apsurdna situacija je da Olimpijski komitet stoji u redu za dobijanje sredstava kao svi granski sportovi. Ni jakog Olimpijskog komiteta, ni sporta. Da su doktori sporta manje radili na sebi, a više u interesu sporta, ne bi nam svi savezi bili u dubiozi i na granici egzistencije. Trebao je Olimpijski komitet imati kontrolu nad savezima. 

II. MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, SPORTA I KULTURE (NE POSTOJI) - U zemljama gdje se vodi računa o mladima postoji ovo ministarstvo. Znaju li oni koji komentarišu sve, pa i finansije, kome sport pripada?

Sport na državnom nivou je u ingerenciji ministarstva civilnih poslova, naravno tamo negdje na repu svega. Evo šta je sve “strpano” u civilne poslove:
- Sektor zdravstva;
- Sektor obrazovanja;
- Sektor za državljanstvo i putne isprave;
- Sektor za rad, zapošljavanje, socijalnu zaštitu i penzije;
- Sektor za nauku i kulturu;
- Sektor za sport;
- Sektor za geodeziju, geologiju i meteorologiju;
- Sektor za pravne, kadrovske i opšte poslove; i
- Sektor za finansijsko-materijalne poslove.

Treba li nešto više reći? Jasno je da u ovako pretrpanom ministarstvu briga za sport je na margini. 

III. FEDERALNI BUDŽET - Usvojeni budžet za 2024. u rekordnom iznosu, a samo jedna stavka vezana za sport? Izdvojit će sredstva  za bazen u Mostaru (svakako opravdano), ali gdje su savezi, gdje su klubovi, kako praviti kvalitetan sport bez izdvajanja? 

Koliko je javnosti poznato da je u vrijeme pandemije samo sport zaobiđen od istih ovih što prave  prijedloge i onih koji usvajaju budžete? To je samo dokaz ko nam sjedi u vladama. 

Kantoni su opet priča za sebe, tu je još jedna metastaza sporta. U nekim kantonima klubovi najvišeg ranga takmičenja godišnje kao potporu dobiju manje nego neko zaposlen sa srednjom stručnom spremom. Katastrofa. Sportski savezi Federacije i kantona su izmišljena kategorija podrške sportu. Izbor sportiste je ogroman posao od par dana, a godinu “uhljebljenja” za odabrane.

Ovo je tema koja zahtijeva puno više prostora i stranica. Na kraju, niti jedan savez, niti jedna skupina, a pogotovo pojedinac, ne može promijeniti ovaj degenerativni sistem, samo svi sportovi ujedinjeni mogu promijeniti odnos prema sportu.

SVI SAVEZI - UJEDINITE SE!"