Zbog čega predsjedniku NSBiH Dini Begiću smeta Ivica Osim?

Ko zna koliko dugo su sve smišljali. Provodili noći u dogovorima, analizirali, vagali, kombinovali…

Na koncu su u Nogometnom savezu BiH skrojili izmjene Statuta koje su zapravo unazadile cijelu organizaciju – dodatno zakomplikovali procedure umjesto da ih pojednostave. Podijelili umjesto da ujedine. Ugodili pojedincima na štetu kolektiva.

Potpuno je jasno i da su politiku vratili u fudbal, iako su FIFA i UEFA upravo zbog toga 2011. godine suspendovali NSBiH. Manje nogometne saveze unutar Federacije, koji delegiraju članove za Izvršni odbor, formulisali su kao kantonalne i “županijske” te time zapravo uveli svojevrsni treći entitet u Savez, ali i u fudbal naše zemlje, ionako iskasapljene raznim podjelama.

Sam sistem glasanja unutar IO toliko je usložnjen da sada postoji mogućnost i da novi selektor ne bude izabran čak i ukoliko bude imao podršku 11 od 15 članova (dvotrećinska većina) – jer bi morao imati najmanje po jedan glas iz svakog korpusa (Fudbalski savez RS, kantonalni i “županijski” savez). Znate već kako to ide kod nas. Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Svi ostali kriteriji su manje važni.

Činjenica da su sadržaj Statuta na zvaničnoj stranici objavili tek nedavno, nekoliko mjeseci nakon famozne Skupštine na kojoj je izglasan, tek dodatno podebljava sumnju da su i sami znali koliko su zglajzali. Valjda su mislili da će uz određeni vremenski odmak otupiti oštrica javnosti, ali efekat je zapravo bio suprotan, piše SCSport.

Tezu da je NSBiH postao politička organizacija podgrijalo je oktobarsko pismo generalnog sekretara Adnana Džemidžića (bivšeg člana SDA koji danas odgovorno tvrdi da nije stranački aktivan) gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću (inače ljutom suparniku SDA u tom gradu) zbog uvreda grupice navijača na Bilinom polju (!?) upućenih rukovodstvu Saveza.

S novim izmjenama Statuta otklonili su svaku dilemu. Nogometni savez BiH je politički obojena organizacija. U kojoj je važnije koji vas entitet, kanton ili “županija” delegira nego da li ste se u životu uopšte ozbiljno bavili nogometom.

Tragikomedija tu ipak ne završava. Naprotiv. Svi smo znali da će Elvedin Dino Begić, nakon što nas konačno riješi agonije svog predsjednikovanja u Nogometnom savezu BiH, nastaviti maltretirati svojom novom funkcijom. Larva se pretvara u leptira, predsjednik postaje – počasni predsjednik. Kakva divota, prizor za baletnu predstavu sa nesretnim krajem.

Međutim, gospodinu Begiću to nije dovoljno. U grotesknom naletu inspiracije, kao tvorac mehanizma u kojem prolaze podobni, a sposobni nemaju šanse, osmišljava za sebe pogodnosti u sklopu nove funkcije “počasnog”. Bit će na čelu Odbora za posredovanje i savjetovanje, što znači da će uredno biti i pozivan na sve sjednice Izvršnog odbora NSBiH. Tu negdje kriju se vjerovatno i dodatne povlastice, uglavnom finansijske prirode.

“Ja vam moram reći, da ovo sada što je isplivalo na svjetlo dana nije ništa novo, poznavajući kuhinju Elvedina Begića i njegove igrice. Ja sam njega, onako u našim krugovima, dok sam bio u Savezu, zvao Mr. Statut. Jer on je sve svoje želje ispunjavao i radio preko tog statuta. Prva izmjena statuta je bila prije nekih 5-6 godina, kada po onom dobrom i pravom statutu koji je aminovala FIFA i UEFA nisi mogao biti u Savezu s krivičnom prijavom. Kada je on dobio krivičnu prijavu na aerodromu za utaju 1.7 miliona KM, automatski je pokrenuo promjenu statuta u kojoj mu je svesrdno pomagao tada i Mile Kovačević i tada je došlo do prve promjene statuta”, kazao je za N1 bivši član IO NSBiH Ibrahim Adilagić.

Dakle, kada vam se Dino Begić pravda da je nešto u Savezu nemoguće promijeniti ili uraditi “jer nije po Statutu”, onda trebate imati na umu da vas smatra za najobičniju budalu. On je taj koji isti dokument dopunjava i popravlja kao da je ceduljica s popisom namirnica za kupovinu.

Statutom sebi ispunjava želje, sa njim i eliminiše sve koji mu smetaju. Baš kao što je Statutom oduzeo titulu počasnog predsjednika Ivici Osimu. Vjerovatno je nezabilježen slučaj u svijetu da jednoj takvoj legendi neki strukovni savez tek tako oduzme funkciju koja je do jučer, ustvari, bila tek protokolarna.

O Ivici Osimu suvišno je trošiti riječi. Kolos, ne samo u nogometnim dimenzijama. Tip koji je vlastitim rukama iz blata vadio naš fudbal, upravo nakon suspenzije prije devet godina. Iskoristio je autoritet do krajnjih granica, išao i na sastanak s Miloradom Dodikom, samo kako bi opet prikopčao bh. nogomet na aparate za održavanje osnovnih životnih funkcija. Komitet za normalizaciju? Zaboravite, da nije bilo Osima nikakvi komiteti ovog svijeta ne bi spasili naš fudbal.

I kako mu se Begić zahvalio? Onaj isti Elvedin Dino Begić kojem je upravo Osim na tacni servirao fotelju predsjednika NSBiH? Istrgnuo mu je i titulu počasnog predsjednika, koju je potom sebi zalijepio za rever.

Pritom je izmislio jedan jedini kriterij po kojem je mogao to učiniti. Po bilo kojem drugom, Ivica Osim za njega je nedodirljiva veličina. No, Štraus ima 79 godina, a u novom Statutu se tek tako našla odredba – pazite sad – da počasni predsjednik ne može imati više od 75. Hej! Čega se lik dosjetio, rekao bi Dragan Mektić.

Da je situacija obrnuta, budite sigurni da bi se u novom Statutu našla odredba po kojoj predsjednik ne može biti mlađi od 75 godina. Ovako, vjerovatno u historiji sporta dobijamo jedinstveno starosno ograničenje za titulu počasnog predsjednika. Obično se radi o doživotnoj funkciji.

Ostaje tek pitanje – zbog čega je Ivica Osim smetao Begiću? Zašto ne može NSBiH imati dva počasna predsjednika?

Ili je možda bolje pitanje – kakvi fudbalski radnici i beskičmenjaci glasaju za Statut kojim je predviđeno izbacivanje jednog Ivice Osima iz NSBiH? Ko su ti ljudi, pita se i Slobodan Janjuš, kao i mnogi drugi zatečeni ovim besmislenim potezom.

Većina tih ljudi nisu bivši reprezentativci ili treneri, niti su prije fotelja u Savezu bilo šta značajno uradili za fudbal. Da jesu, znali bi barem cijeniti veličine. I zato ne treba žaliti ako nova suspenzija ponovo poklopi NSBiH i sve oko njega.

Država koja dozvoli da Ivicu Osima rastrgaju pojedinci, ionako i ne zaslužuje imati fudbal.