Kako je Čimburijada preplašila Grke

Bila je to utakmica za dugo sjećanje. Fudbalska reprezentacija nije impresionirala nekom spektakularnom igrom, ali taktički zrelim pristupom i savršenom analizom protivnika, Papetu bi ruku mogli pružiti i najveći stratezi modernog fudbala. 

Zmajevi su igrali strpljivo i mirno, svjesni da će njihova prilika doći. Napali su i pobjedili tamo gdje se protivnik najmanje nadao – iz prekida. Briljantne duge lopte Zvjezdana Misimovića uvijek su znale ugledati Džekinu glavu. Tako je i sinoć bilo, Dijamant je dobio dva poklona, a golmani brojnih timova koje je unesrećio, dobro znaju da najbolji fudbaler naše zemlje iz golgeterske pristojnosti, nije sklon odbijanju darova. 

Rezultat kao iz najljepših snova, Grci tri gola po meču primaju otprilike jednom u tri godine, a ključne utakmice skoro da i ne gube. Ključna je bila utakmica u Zenici pa su je izgubili. I to uvjerljivo, bez prave prilike, bez ispaljenog metka i prave mogućnosti da prizemlje visoko uzletjele Zmajeve. 

Veliki timovi pobjeđuju i kad ne igraju onako kako mogu. Bosna i Hercegovina sinoć je pokazala odlike velikog tima. Miralem Pjanić falio bi svakoj reprezentaciji na svijetu. Falio je Mire sinoć, a ko može pretpostaviti šta bi bilo da je i on bio spreman.

Kako se na grčkom kaže čimbur?

Jednoj od najvećih pobjeda u historiji našeg nacionalnog tima kao uvertira je poslužila tradicionalna zenička Čimburijada, koja se svake godine na prvi dan proljeća, tradicionalno održava u gradu na Bosni. Dan pred utakmicu, gostujući reprezentativci krenuli su put Bilinog polja gdje su trebali vježbati, posljednji put pred najvažniju utakmicu kvalifikacija. Na prozorima hotela u kojem su odsjeli, mogla su se vidjeti začuđena lica gostujućih fudbalera, trenera, novinara i ostalih članova ekspedicije.

Čimburijada (Foto: Zenicablog.com)

Na obalama Bosne, okupile se hiljade ljudi da uz čimbur, pjesmu, piće i hladnu vodu rijeke po kojoj domovina ime nosi, proslave prvi dan proljeća. Niko zbunjenim gostima nije želio pojasniti šta je posrijedi, vjerovatno iz želje da ostanu živjeti sa zabludom o ''šatorskom, navijačkom dočeku historijskih devedeset minuta''. Zeničani se pravdaju da nisu znali kako se na grčkom jeziku kaže čimbur, pa su stoga pustili svoje drage goste da misle šta hoće.

Šokirani fudbaleri našeg najvećeg rivala, i sami su navikli na sve i svašta, navijači su u njihovoj zemlji među najvatrenijim na svijetu, ali da se utakmica dočekuje u šatorima uz obalu rijeke, o tome nisu ni slušali, ni čitali. Otišli su Grci, bodove nisu odnijeli, ali uspomene na Bilino polje, Zenicu, Zmajeve i Čimburijadu nosit će do kraja svih kvalifikacija u kojima će učestvovati.