Ivica Osim: Svom Želji želim još sretnih rođendana, a doživjet će još 100 godina
Željo - sretan ti 100. rođendan.
Vjerujemo da danas, 19. septembra 2021. neće biti nijednog navijača Fudbalskog kluba Željezničar koji kada se probudi neće prvo pomisliti na 100. rođendan svog voljenog kluba.
Značajan i veliki jubilej za jedan od najvećih klubova bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine.
Saobraćajna nesreća na ulazu u Sarajevu: Jedna osoba povrijeđena
Razgovarao: Almir Sokolović
Da - sve je krenulo u jesen 1921. godine kada je grupa mladih radnika željezničke radionice u Sarajevu došla na ideju da umjesto ševe i igranja na "male golove“ osnuje fudbalski klub.
Željina i Švabina priča
Međutim, do prve utakmice moralo se čekati do 17. septembra. Protivnik je bio SAŠK, u to vrijeme najjači klub u BiH. Od tada, pa dva dana kasnije, 19. septembra 1921. kreće - Željina priča.
Foto: EPA-EFE: Ivica Osim
Jedan od onih igrača koji je ostavio najveći trag je svakako Ivica Osim, legendarni Štraus sa Grbavice, koji će danas iz svog doma u Austriji gdje trenutno živi s porodicom na televizoru okrenuti sve moguće kanale da pogleda kako se to u Sarajevu i svijetu slavi Željin 100. rođendan.
Švabo, kako ga od milja zovu prijatelji i navijači, tijelom je u Grazu, ali srcem i dušom u Sarajevu. To je i priznao u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
"Znaš, ja sam imao veliku želju doći u Sarajevo na 100. rođendan Želje, ali me ova korona zaustavila. Sve kontam proći će i ova pandemija. Pa danas..., pa sutra... i tako evo godinu nam ne da nigdje. ne samo meni, nego cijelom svijetu. Zovu me prijatelji iz Sarajeva žale se, ovdje u Grazu me moji ne mogu ni posjetiti kući. Karantin, kao onaj iz vremena kada smo mi bili igrači, pa se zaključavali pred utakmice u sobe. Ovaj je gori. Ne da ni u toalet poslije nekoga, sve se mora dezinficirati. Zove me iz mog Japana, ista situacija. I oni pod "ključem". Ludilo...", priča Ivica Osim u razgovoru za naš portal.
Radiosarajevo.ba: Svake godine je 19. septembar posebna priča. Ipak ova godina je magična.
Ivica Osim: Željo je uvijek bio i ostao specijalna priča. Teško je govoriti o 100 godina. Još je teže tih 100 godina da stane u jedan intervju. No, možemo pričati redom, o svemu i polako.
Radiosarajevo.ba: Ivice, koji period izdvajati u 100 godina Željezničara kao najbolji?
Ivica Osim: Najbolji period je kada smo dobro igrali u Europi i u Jugoslaviji. Držali smo drugi treći, držali smo se stalno u vrhu. Neću da kažem da smo bili strah i trepet, ali su nas svi respektovali. Bilo nam je svejedno da li igramo kući i vani, u gostima. Dosta smo dobro to kontrolisali. Došli smo na neki nivo koji važi u Europi. To smo i pokazivali u Europi. Šteta je što se desio taj nesretni Videoton, ali to se dešava svakom.
Foto: EPA-EFE: Ivica Osim kao trener Japana
Radiosarajevo.ba: Kako sada iz ove perspektive, 36 godina kasnije, gledate na taj period iz 1985. godine i mečeve sa Videotonom?
Ivica Osim: Te 1985. smo otišli toliko daleko da smo mogli računati da ćemo igrati u finalu Kupa UEFA protiv Reala, to je preveliko. Pa, onda, počneš sanjati Real 100 dana unaprijed, ili 100 godina. To je bila sasvim druga dimenzija, da si blizu tome toliko da nemaš više kud... To je stvarno muka i ostaje zabilježeno. I ostavlja tragove. Malo igrača ima sada da su takve stvari doživjeli u nekom drugom klubu ili inostranastvu. To se samo jednom doživi. Ili dva puta. I to je za žaliti. A meni je najviše krivo radi publike.
Radiosarajevo.ba: Zbog čega baš publike?
Ivica Osim: Publika je vrlo bitna i plasman u finale Kupa UEFA bila bi za njih velika nagrada. da smo u to vrijeme bili zreliji i svjesniji šta je to sve, ljepše bi stvari bile. Recimo da je Real Madrid došao na Grbavicu. To su samo pustili snovi. Pustili ili nisu, ali tako je bilo. Igrači su napravili da je tako bude. Navijači moraju naučiti neke stvari, da se ne može uvijek igrati dobro.
Radiosarajevo.ba: Mnogi su Vam prigovarali dok ste bili selektor Jugoslavije da ste "gurali" igrače Želje u reprezentaciju. Vrijeme je da im odgovorite
Ivica Osim: Znam ja to i te novinare koji su o tome pisali tada i prigovarali mi zbog igrača Želje, njih pet, šest. Moja je ideja bila, da znam te igrače Želje koje sam pozivao, a znam ih odlično. Da taj tim s takvim imenima i s tim imenima taj tim tako dobro igra, da je odlična prilika da i reprezentacija jugoslavije ima jedan takav tim koji je uhodan, koji se dobro poznaje, koji je pravi predstavnik klupskog nogometa. Igračima mogu samo čestitati i nadam se da će se takvi periodi ponavljati. To treba graditi godinama i forsirati. Željo je tim koji je napravio velike stvari u dva, tri navrata. Trebalo je živjeti s tim i biti svjestan toga. Pogledajte samo gdje su svi ti igrači kasnije otišli. Da ne izdvajam nikoga.
Foto: EPA-EFE: Ivica Osim kao trener Japana
Vjerovati u se i u svoje ljuse...
Radiosarajevo.ba: Zovu li Vas iz kluba - prijatelji, navijači, neko iz kluba?
Ivica Osim: Zovu, naravno da zovu. Mnogi bi sa mnom pričali satima, ali, znaš, zdravlje je prepreka. Pričao sam danas s trenerom Želje Tomom Ivkovićem, koji je i sam iznenađen kako je sve to lijepo postavljeno u Želji. Znao sam to i ja prije, ali je lijepo kada neko sa strane to kaže, vidi da se nešto i u Sarajevu, u BiH lijepo dešava.
Radiosarajevo.ba: U Sarajevu se fešta danima, u nedjelju je zvanična proslava 100. rođendana. Znamo da ste tijelom u Austriji, ali srcem i dušom u Sarajevu. Vaša kratka poruka iz Graza za kraj?
Ivica Osim: Želim Želji sve najbolje, ne mogu kazati još 100 godina, jer ne valja limitirati neke stvari. Možda se sve to i desi, a desit će se. Igrat će djeca oko Grbavice lopte i u budućnosti. Trebaju malo ljudi koji vode sada klub, a ovo sada pričam u ime veterana kluba, da povedu računa o Želji. Vjerovati u se i u svoje ljuse... Vidjet ćemo koliko će to trajati", kazao je Ivica Osim za portal Radiosarajevo.ba.
Iz lične karte legendarnpog Štrausa sa Grbavice
Ivan Ivica Osim - rođen je Sarajevu 1941. godine. Kako je odrastao na Grbavici, aktivno je počeo trenirati fudbal u Željezničaru. Po izlasku iz juniora, počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959/1960. Za Klub je nastupao ukupno 11 godina, za koje vrijeme je sakupio 250 zvaničnih nastupa i postigao 75 golova. 1970. godine odlazi u Francusku gdje će igrati za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Štraus je, kako je još bio poznat zbog plave kose, nastupao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije. Sakupio je 16 nastupa, pri tome postigavši osam golova.
Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na EP 1968. godine. Proglašen je i najboljim igračem Jugoslavije za 1967. godinu.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega se vrlo uspješno počeo baviti trenerskim poslom. Sa uspjehom je vodio Željezničar od 1978. do 1986. Bio je još selektor reprezentacije Jugoslavije, trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda, da bi posljednji trenerski angažman imao kao selektor Japana.
Svoj patriotizam Osim je pokazao 1992. godine na čuvenoj press konferenciji kada je u Beogradu dao ostavku na mjesto selektora Jugoslavije, a jedini razlog bilo je ono što se počelo dešavati u Sarajevu.
O Osimu je napisano nekoliko knjiga, a neke od njih su “Igra života”, “Svijet je ono što je lopta”, “Riječi Osima” (Japanski bestseller), “Utakmica života”.
Sabahudin Topalbećirević režirao je film “Švabo iz Sarajeva” o Ivici, a film koji je nagrađivan na festivalima premijerno je prikazan u Sarajevu 2019. godine.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.