Zlatni Zmajevi iz Litvanije: Gdje su igrači koji su nam donijeli zlato 2015. godine na Eurobasketu?

Kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine je 2015. godine u Litvaniji postala prvak Europe u svom uzrastu, a ekipu je po povratku u Sarajevo dočekalo hiljade građana našeg glavnog grada. 

Naši reprezentativci su otišli na ovaj turnir nakon što su 2013. godine završili kao drugi u B diviziji, a 2014. godine osvojili osmo mjesto na Eurobasketu, tada održanom u Francuskoj. 

Godinu dana nakon osmog mjesta, ekipa BiH, predvođena trenerom Josipom Pandžom, dolazi do historijskog zlata. 

Trending

14 godina od smrti generala Rasima Delića: "Bio je neosporni autoritet Armije RBiH"

U prvom dijelu takmičenja smo bili drugi u grupi s Finskom, Italijom i Srbijom. Pobjede nad Italijom i Srbijom bile su dovoljne za prolazak dalje, a Finska nam je 'pobjegla' samo sa četiri razlike. 

U drugom dijelu dolazimo u grupu s Hrvatskom, Crnom Gorom, Francuskom, te opet Finskom i Srbijom. Ovdje smo porazili Francuze i Hrvate, ali izgubili od Crne Gore. To je bilo dovoljno za četvrtfinale, gdje nas je čekala Njemačka. 

16.08.17. 13:35

Tog dana i vrijeme je stalo: Bosna i Hercegovina je prvak Europe

Pobjeda nad Njemačkom(70-54) nam je garantovao jedno od top četiri mjesta, a najbolji je na terenu bio Džanan Musa sa 25 poena, 13 skokova i devet asistencija. 

U polufinalu velika borba sa Špancima. Mijenjale su se ekipe u vodstvu, ali je nakon dva produžetka ogromnu pobjedu protiv giganta europske košarke odnijela naša reprezentacija, a rezultat je glasio 86-78.

Špancima nije pomogao ni nevjerovatni Sergi Martinez sa 27 poena i 20 skokova. Džanan Musa je opet bio fantastičan, ali ovaj put je to podijelio sa Sanijem Čamparom. Obojica su postigla po 24 poena. 

U finalu još jedna reprezentacija s nevjerovatnom košarkaškom historijom, pri tome i domaćin - Litvanija. Više od 4.500 navijača se skupilo u sportskoj hali Kaunas, ogromna podrška za domaću reprezentaciju. 

Ipak, to im nije previše pomoglo. BiH je tada izgledala nevjerovatno, mada je opet bilo blizu. Dva poena razlike na kraju, 85-83, a posljednji koš, na 0,1 sekund do kraja meča, postiže Džanan Musa.

On je zaključio turnir sa 33 poena u finalnom meču, a uzeo je i MVP nagradu. 

Ovu ekipu su činili Nikola Đaković, Adi Alikadić, Lazar Mutić, Aljoša Janković, Amar Barukčija, Srđan Kočić, Njegoš Sikiraš, Emir Čerkezović, Timur Ovčina, Vedran Mirković, Sani Čampara i Džanan Musa. 

Gdje su sada zlatni Zmajići iz Litvanije? 

Nikola Đaković je tokom turnira igrao u klubu Budućnost BN iz Bijeljine. Od tada je bio u raznim klubovima, uključujući Igokeu, Dinamik, a posljednje informacije spominju KK Pjevlja u sezoni 2020/21. 

Adi Alikadić je igrao za KK Radnički iz Goražda, a još je karijeru proveo u Bosni Royal, Borcu, te Slobodi iz Tuzle. U tuzlanskom klubu je i danas. 

Lazar Mutić je pokazivao ogroman potencijal. Kada je turnir počeo, on je igrao za veliki Real iz Madrida. Ipak, nije uspio, barem do sada, da ispuni potencijal. Posljednje četiri ekipe za koje je igrao su bile u drugoj španskoj ligi, a to su redom Acunsa Gipuzkoa, TAU Castello, Marbella i Almansa Con Afanion, gdje je i danas. 

Aljoša Janković je igrao za Partizan TS iz Banja Luke tokom turnira u Litvaniji. Poslije toga, igrao je za Igokeu, Tamiš, a posljednje informacije kažu da je igrao u Borcu iz Banja Luke od 2020. do 2022. godine. Čini se kako je trenutno bez kluba. 

Srđan Kočić je igrao za Spars iz Sarajeva, gdje je proveo još nekoliko sezona. Još je igrao za Budućnost iz Crne Gore, Igokeu, Borac iz Banja Luke, a posljednje informacije kažu da je igrao za Vojvodinu u sezoni 2021-22. 

Njegoš Sikiraš je bio jedan od nositelja igre naše reprezentacije. On je tokom turnira već igrao van BiH, za Stella Azzurra Roma u Italiji. Poslije je proveo četiri godine u Fuenlabradi, mada je većinu vremena provodio na posudbama. Redom je igrao za Viten Getafe, Obila, Quesería La Antigua Tormes, Marín Peixegalego, Mellila, da bi 2021. godine otišao u Borac, gdje je i danas. 

Emir Čerkezović se najviše zadržao u ekipi gdje je igrao i kada je otišao u Litvaniju. On je čak sedam punih sezona odigrao za Slobodu iz Tuzle. Onda su uslijedile dvije sezone van ovog grada, a proveo je po jednu u Čeliku i Zrinjskom. Trenutno je bez kluba, kako se čini. 

Timur Ovčina je igrač o kojem se možda i najmanje zna. Jedino što je poznato jeste da je igrao za Koš iz Sarajeva, te po sezonu za Bosnu Royal i Vogošću. Čini se da od 2020. godine nema kluba. 

Što se tiče Vedrana Mirkovića, on je igrao prethodne godine za Bensheim, a radi se o njemačkom niželigašu. Još se zna da je igrao u KK Košu, tokom turnira u Litvaniji, te za još jednog njemačkog niželigaša Idstein. 

Sani Čampara je u jednom trenutku čak bio u Real Madridu. Poslije Sparsa, gdje je bio i tokom turnira, otišao je u Real Madrid B, gdje se ipak nije snašao. Uslijedila je Palencia, pa B ekipa Andorre, te kratak boravak u prvoj ekipi Andorre. Slijedi povratak na Balkan, gdje je igrao za Slobodu i Split, prije prelaska u Zadar gdje igra i danas. 

Najbolji igrač ove ekipe, bez sumnje, je i onaj koji je napravio najbolju karijeru. Džanan Musa je prošao put od zlatnog Zmajića, preko NBA lige, pa sve do statusa zvijezde u Španiji. 

Nakon tri godine u Cedeviti, 2018. godine prelazi u Brooklyn Netse, koji su ga birali s 29. izborom prve runde. Nažalost, nije se snašao u SAD-u. Nakon dvije sezone, bilo je vrijeme da se vrati u Europu. 

Prvo se vraća u Anadolu Efes, gdje su sukobi s trenerom Erginom Atamanom ipak bili previše za Musu. Slijedi jedna sezona u Rio Breganu, koja se pokazala kao pun pogodak. 

Iako je navikao na metropole poput New Yorka i Istanbula, Musa dolazi u Lugo, grad koji ima manje od 100 hiljada stanovnika. Tu naš Zmaj ima nevjerovatnu sezonu, gdje osvaja čak i nagradu MVP-a Endesa lige, najjače nacionalne lige u Europi. 

Uslijedio je odlazak u Real Madrid, gdje Musa opet dominira. Tu je već osvojio Superkup Španije, a Real Madrid je u borbi za sve druge trofeje. U Kupu Kralja su u polufinalu, u Euroligi su treći, a u Endesa ligi su prvi na tabeli. Džanan Musa je među najboljim, ako ne i najbolji, igrač španskog velikana ove sezone. 

Trener Josip Pandža je promijenio nekoliko klubova. Bio je u Kaknju, Slobodi, Čeliku i Budućnosti, između ostalih. Bio je poznat i po javnoj svađi s tadašnjim selektorom seniorske reprezentacije BiH Duškom Vujoševićem zbog činjenice da je Pandža izostavljen iz stručnog štaba reprezentacije. 

Barukčija: Probudio se naš čuveni inat 

Ovom prilikom porazgovarali smo i s članom ove zlatne generacije Zmajeva Amarom Barukčijom. On je za portal Radiosarajevo.ba govorio o mnogim stvarima vezanim za ovaj turnir. 

Zanimalo nas je kako on gleda na titulu koju su osvojili. 

"Prije svega, bude se prelijepa sjećanja na možda i najljepši period u životu. Pada mi na pamet silna euforija i taj famozni doček poslije finala kojeg se sjećam kao jučer. 

U tom trenutku nisam bio svjestan uspjeha dok se nisu 'slegle' emocije", rekao je Barukčija, koji je dalje govorio o dočeku naših košarkaša u Sarajevu. 

"Nezaboravna noć. Od dolaska na aerodrom pa do kraja noći, sve je izgledalo nestvarno. To je avantura, otvoreni bus i ljudi na svakoj raskrsnici do grada koji vas pozdravljaju i slave. 

Izlazak na balkon pred 50 hiljada ljudi je nešto nevjerovatno i ne može se dočarati riječima, već se mora doživiti", govori nam Barukčija, koji je u međuvremenu igrao za Bosnu, albanski Vllaznia, Kakanj i Konjic, a trenutno traži novi angažman. 

Zanimalo nas je kakva me atmosfera bila u svlačionici. Barukčija je podijelio priču o emocijama nakon poraza od Crne Gore i Finske. 

"Došli smo na granicu ispadanja u grupi. Onda se probudio naš inat, i vratili smo se jači nego ikada. Do kraja prvenstva smo pobijedili sve utakmice i tako osvojili Europsko prvenstvo", emotivno se prisjeća naš košarkaš. 

Barukčija je dodao i da je u kontaktu sa svojim 'zlatnim' saigračima. 

"Većinu tih momaka poznajem još od prvih izlazaka na teren. S nekima sam više godina čak i dijelio svlačionicu u klupskom prvenstvu", govori Barukčija i dodaje kako ne vidi razlog da tako ne bude i u budućnosti. 

Naš košarkaš se prisjetio momenta kada je završila utakmica protiv Litvanije. 

"Sjećam se ogromnog slavlja, slikanja s peharom, milioni poruka i poziva sa svih strana. Ipak, mi nismo bili svjesni tog uspjeha dok se nisu slegle sve emocije", rekao je naš sagovornik. 

Za kraj, zamolili smo ga da sumira sve osjećaje povodom ovog turnira u jednu riječ.  

"Nevjerovatno", poentirao je Amar Barukčija.