Zoran Kusovac: Naši i njihovi paketi

Piše: Zoran Kusovac za radiosarajevo.ba

Ratove u Sloveniji i Hrvatskoj i početak rata u Bosni preživjeli smo uz luđačku sreću. Pošto nam osiguranje nije dozvolilo da prenosnu satelitsku stanicu postavimo u Sarajevu, u maju i junu, još prije dolaska UNPROFOR-a, dvadesetak puta sam vozio preko piste noseći snimljeni materijal na slanje. Kako izađeš na pistu, tako krene da puca sa svih strana. Vidiš mitraljez na prozoru kako bljeska, vidiš metke kako padaju oko tebe, čuješ kako pogađaju auto, voziš u transu. Golf je bio izbušen kao rešeto, ali nikad nisam ni ogreban.

No i sreća ima ograničeno trajanje. U julu je u našem autu na putu od aerodroma do grada poginuo naš kolega. Sky News je konačno riješio da kupi oklopni Land Rover. U njega se jedva mogla smjestiti petočlana ekipa i skupocjena i osjetljiva TV opremu. Da bismo mogli ponijeti i agregat, zalihe goriva i nešto hrane morali smo kupiti poveću teretnu prikolicu.

Zbog kakve-takve sigurnosti opreme izvještavali smo iz zgrade Televizije, iako smo, zahvaljujući razumijevanju predivnog doktora Avde Nakaša, spavali u izrešetanoj Državnoj bolnici.

Kako smo bili jedina ekipa koja je planirala ići za Beograd, od prvog dana u zgradi televizije prilazili su nam poznati i nepoznati ljudi tražeći da nekome njihovom ponesemo paket. Ljudi su većinom porodicama koje su izbjegle u ljetnoj odjeći slali zimsku garderobu. Tada još nismo bili na Sonjinom spisku i mogli smo preko Pala. Zalihe koje preostanu svakako smo namjeravali podijeliti u Sarajevu i znali smo da će prikolica biti prazna. Zamolili smo portire da u naše ime primaju sve pakete dok god ima mjesta u prikolici, pod jedinim uvjetom da u njima ne bude ništa opasno ni zabranjeno i da na svakom paketu piše ime pošiljaoca i primaoca i bar broj kontakt-telefona.

Iz Sarajeva smo krenuli 19. decembra 1992. Poslije višednevnih borbi od Otesa do Stupa bio je to tek drugi relativno miran dan, pravi zimski, hladan i maglovit. Portiri su prikolicu do vrha natovarili paketima, a nekoliko preostalih koji nisu mogli stati uspjeli smo ubaciti u oklopnjak. Potvrdili su nam da su svi paketi u redu i da na svakom piše ime primaoca i adresa ili telefon. Nismo imali razloga kontrolirati.

Svi smo imali plave UNPROFOR iskaznice sa kojima se mogao prelaziti aerodrom i očekivali smo se da ćemo izaći mirno i bez problema. Na posljednjem BH punktu, ispod stupske petlje, policajci u roza zimskim uniformama samo su nam mahnuli, policija na prvoj srpskoj kontroli na Ilidži samo je pogledala propusnice, na Nedžarićkom križanju tek su nas ovlaš pregledali. Sljedeća, UNPROFOR-ova kontrola na ulasku na aerodrom nije nas brinula.

Stotinjak metara prije aerodroma odjednom se iz magle pojave naoružani ljudi bez ikakvih oznaka. Izgledali su baš kao oni koje ne želite sresti. Predvodnik, koji nam je tražio dokumente, nosio je crni kaubojski šešir sa kokardom. Kontrola dokumenata traje cijelu vječnost. Atmosfera napeta, vidi se da im nije baš po volji da nas tek tako puste ali ni oni sami nisu načisto što bi s nama.

„Šta vozite u prikolici?“
„Pakete. Šalju ljudi ženama i djeci kapute, čizme i zimske jakne.“
„Koji ljudi?“
„Razni. Sarajlije kojima su porodice izašle.“
„A od koje fele? Naši ili Turci i ustaše?“

Pokušavam se izvući pozivajući se na humanost i objašnjavajući da negdje neka djeca nemaju ni čizme ni novac kojima bi ih kupili, ali Bele orlove zanima koje su nacionalnosti primaoci paketa. Ne znam, nitko od nas nije na to ni pomišljao.

„Znamo mi vas strane novinare. Nosite oružje balijama i pomažete im žene i djecu. Sad ćeš otvoriti prikolicu i provjerit ćemo pakete. Ako nosite Srbima – pustit ćemo vas. Ako su paketi za bule...“ –  kauboj pređe rukom preko grla.

Šuteći skinem ceradu sa prikolice. Priđu trojica-četvorica. Prikolica duboka, paketi naslagani u tri reda. Jedan čita imena na paketima, drugi na prste broji „naših-njihovih“.

U prvom redu s vrha 13 paketa: po imenima 7 „srpskih“ i 6 „muslimanskih“. Onaj što broji referira onome sa kaubojskim šeširom koji iz ruke u ruku prebacuje povelik niklovani pištolj. Nije zadovoljan, rezultat mu izgleda previše tijesan.

„Deder vidi ispod šta ima.“

Brojač vadi jedan od gornjih paketa, muči se, sve je nabijeno da što više stane. Na paketu u drugom redu piše 'Milanka i Nada... Kikinda“.

„Za naše je“, referira.

Kauboj nam, pomalo preko volje, mahne: „Ovaj put ste dobro prošli. Goni!“

Do Drine još 11 kontrola ali ni jedna ne broji pakete. Pred samim Crnim vrhom kod Zvornika pokvari nam se oklopnjak, popravljamo ga nekako, snalazimo se. Preko prevoja nas gađa PAM ali visoko. Kasno noću stižemo premoreni u Beograd.

Sutradan predajem prikolicu vozaču i tražim da mi popiše sve pakete prije nego kontaktira ljude ili ih pošalje poštom.

Od 41 paketa onih sa muslimanskim imenima je 9 više nego onih drugih.

Bilješka o autoru: Zoran Kusovac je dugogodišnji novinar Sky News, Fox News i Jane's. Izvještavao iz bivše Jugoslavije, Istočne Evrope, Bliskog i Srednjeg Istoka i Afrike.