Između potreba i mogućnosti: Da li postoji inkluzivni turizam u Bosni i Hercegovini?
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da 15 posto svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine procjenjuje, na osnovu podataka dobijenih od službi za socijalni rad i PIO fondovima u oba entiteta, da više od 290.000 građana ima status osobe s invaliditetom.
Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba sa invaliditetom, koja, između ostalog, garantuje jednak pristup uslugama sportskih, rekreativnih i turističkih aktivnosti - još uvijek nije napravila dovoljno kako bi ova kategorija stanovništva mogla da putuje na sve destinacije koje želi da posjeti unutar BiH.
Inkluzivni turizam je turizam dostupan svima čiji je zadatak stvarati uslove u kojima su turističke destinacije, proizvodi i usluge dostupni svima, kako bi se omogućilo korištenje sadržaja bez prepreka. To je turizam koji je otvoren i dostupan svima, uključujući osobe sa invaliditetom, starije osobe, porodice s malom djecom, te sve druge osobe koji mogu imati posebne potrebe ili zahtjeve.
Osnovne komponente inkluzivnog turizma su pristupačnost, informiranost, obrazovanje i senzibilizacija, kao i poštivanje zakonskih regulativa. To uključuje osiguravanje fizičkog pristupa svim dijelovima turističke ponude, kao što su smještaj, transport, atrakcije, restorani i druge usluge. Svaka osoba treba imati mogućnost da se slobodno kreće i uživa u turističkim sadržajima. Informacije moraju biti lako dostupne i razumljive. Edukacija o potrebama i pravima osoba s invaliditetom, te razvoj empatije i razumijevanja, osiguravaju kvalitetnu uslugu i podršku za sve turiste. Kroz kontinuirano obrazovanje i trening, turistički radnici mogu bolje razumjeti i odgovarati na različite potrebe.
Poštivanje zakonskih regulativa je temelj za osiguravanje prava i zaštite osoba s invaliditetom u turizmu. Inkluzivni turizam nije samo pitanje prava, već i pitanje kvalitete usluge i društvene odgovornosti.
Inkluzivni turizam, ili turizam za sve, u BiH je u začetku, iako je sve više turističkih radnika koji smatraju da naša zemlja itekako ima potencijala u razvijanju ove vrste turizma.
„Inkluzivni turizam je uglavnom nepoznat u BiH. To nije samo turizam za osobe sa invaliditetom, već turizam za sve: za osobe koje su starije od 65 godina, koje se slabije kreću, ili slabije vide, ili majke s troje djece kojoj u ugostiteljskim objektima trebaju hranilice, ili krevetići za bebe – sve je to inkluzivni turizam“, objašnjava Senad Halilović, predsjednik Udruženja turističkih privrednika u BiH.
Halilović se turizmom bavi više od 20 godina, a tokom karijere prošao je sve nivoe – od recepcionara, do direktora hotela. Tvrdi da je ova vrsta turizma „stidljivo“ razvijena u BiH, te da ovakvu vrstu usluga pružaju uglavnom hoteli koji pripadaju velikim grupacijama, a rijetko oni koji su u privatnom vlasništvu.
“To što se turističke zajednice u BiH ne bave dovoljno problematikom osoba sa invaliditetom pogrešno je najprije sa ekonomskog aspekta, jer ne iskorištavamo dovoljno potencijal te ciljne grupe, ali pogrešno je i sa one ljudske strane, zbog toga što naša nebriga prema osobama s invaliditetom pokazuje i našu nezainteresovanost, zatim needuciranost, neinformisanost i nepraćenje globalnih trendova”, smatra Halilović.
Koliko su turističke ponude u BiH pristupačne osobama sa invaliditetom?
Mnoge turističke ponude u BiH uglavnom su nepristupačne osobama sa invaliditetom, bilo da je riječ o prirodnim ili kulturno-historijskim mjestima koje imaju arhitektonske barijere. Restorani i hoteli također, iako je ponuda ugostiteljskih objekata i prenoćišta koji su prilagodili svoje usluge ovoj kategoriji posjetilaca sve veća - naročito u velikim gradovima.
„Ima hotela koji su u svojoj izgradnji napravili infrastrukturne promjene, odnosno prilagodili prostor osobama sa invaliditetom, koja koriste kolica. Ili ima primjera gdje su hoteli liftove prilagodili za slijepe ili slabovidne osobe, tako što su napravili tipke sa brojevima na Brajevom pismu. Veći hoteli imaju određeni broj soba koje su sto posto prilagodili osobama sa invaliditetom – od kreveta koji ima ručke, kupatila u kojem nema kade, širine štokova – kako bi kolica mogla da prođu. Ipak takvih hotela nema mnogo i nama tek predstoji prilagođavanje infrastrukture kako bi imali ponude za ovu vrstu turizma“, smatra Halilović.
Ipak, osim uvođenja lifta, postavljanja prilaznih rampi za osobe u kolicima i prilagođenih toaleta, nema drugog pomaka za olakšavanje pristupa mnogim mjestima osobama s invaliditetom.
Fikret Zuko, predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo kaže da osobe sa invaliditetom imaju velikih problema pri samom kretanju, iako mnogi žele da posjećuju turistička mjesta.
“Rijetke su kulturne institucije i objekti uslužne djelatnosti koji imaju vodiče ili ponude na Brajevom pismu za slijepe i slabovidne osobe. Nemamo ni turističke vodiče koji znaju znakovni jezik kako bi predstavili ponude, ili vodili na ture gluhonijeme osobe”, priča Zuko.
Kaže da osobe sa invaliditetom u BiH nemaju mogućnost ni adekvatnog odlaska na more, jer ne postoji plaža koja je adekvatna i bezbjedna za ovu populaciju stanovništva.
“Vjerujte, skoro pet godina pregovaramo sa općinom Neum da nam obezbijede i naprave plažu, ili prilagode dio nekog hotela. I nije samo problem putovanja, mi imamo velikih problema pri kretanju u gradovima u kojima živimo. U Sarajevu, na primjer, nemate dovoljan broj semafora sa zvučnom signalizacijom, u gradski prijevoz ne može i dalje sa kolicima da se uđe bez nečije pomoći, nemate audio informaciju u kojem ste dijelu grada, na kojoj stanici. Rijetki su hoteli, ili objekti, gdje se osobe sa invaliditetom ne osjećaju poniženo, kad odluče negdje da putuju”, priča Fikret Zuko.
Damir Salkić je Sarajlija sa invaliditetom koji gaji iznimnu ljubav prema pozorištima i muzejima. No, već pet godina sjedi u kolicima i pristup ovom sadržaju za osobu s invaliditetom, poput njega, prilično je ograničen.
„Više od 20 godina sam čekao prethistorijsku izložbu u Zemaljskom muzeju i nisam je dočekao na nogama. Pogledao sam je tako što mi je supruga snimila video pozivom ono što me zanimalo i pokazala mi“, govori on, ističući:
„Nažalost, za mene u Muzeju ima mjesta u malo drugačijem obliku.“
Narodno pozorište Sarajevo i SARTR su među institucijama koje Salkić izdvaja kao pozitivne primjere, a jedan od rijetkih hotela u BiH za koji možemo da kažemo da je odgovorio potrebama inkluzivnog turizma je Courtyard by Marriott Sarajevo. Ovaj hotel u potpunosti je opremljen prilagođenim sadržajima i pristupom svim dijelovima hotela – to uključuje pristupačne ulaze, toalete i sobe opremljene specijalizovanim pomagalima. Hotel nudi i specijalizovani jelovnik, u kojem imate mogućnost obroka napravljenog u odnosu na vaše zdravstvene potrebe. Edina Zagora, generalna menadžerica hotela smatra da je inkluzivni turizam u Bosni i Hercegovini u razvoju, te da još uvijek postoje značajni izazovi, ali i prostor za poboljšanje.
“U posljednjih nekoliko godina, sve veća pažnja posvećena je pristupačnosti turističkih destinacija i sadržaja za osobe s invaliditetom. Međutim, ukupni nivo razvijenosti inkluzivnog turizma može se smatrati umjerenim do niskim u poređenju s nekim razvijenijim turističkim destinacijama. Pristupačnost infrastrukture je jedan od ključnih problema s kojim se suočavamo. Iako postoji određeni broj hotela i turističkih destinacija koje su prilagodile svoje sadržaje, oni su još uvijek manjina”, kaže Zagora.
U kojoj mjeri je Bosna i Hercegovina spremna za inkluzivni turizam?
Edin Ogrešević, osnivač i direktor turističke agencije Meet Bosnia, smatra da Bosna i Hercegovina kao destinacija još uvijek nije spremna za različite profile gostiju, iako mnogo osoba sa invaliditetom putuje.
“Slijepe osobe, na primjer, nemaju priliku da osjete i dožive Sarajevo. Mnogo puta smo pokušali urgirati Gradskoj upravi Grada Sarajeva i Turističkoj zajednici Kantona Sarajevo kako bi bilo korisno napraviti makete grada Sarajeva, pošto su one prilagođene Brajevom pismu. Lijep primjer smo vidjeli u Nacionalnom Parku Krka u Hrvatskoj, gdje su gosti uz pomoć maketa u mogućnosti osjetiti i doživjeti isti. Zašto to ne bi mogao da ima Tunel spasa, Vrelo Bosne, cijeli Stari Grad, NP Una i ostale veoma bitne turističke destinacije u BiH?”, ističe Ogrešević.
Napominje da je dobre prakse inkluzivnog turizma u BiH teško navesti, te da je jedina sreća što BiH još uvijek nema masivni turizam, pa je u tom smislu prihvatljiva destinacija.
“Ono što mi imamo je 'personal touch' koji, na neki način, pobijedi sve nedostatke, ali teško je reći da imamo dobre primjere turizma za sve. To možemo vidjeti na našim tramvajima i ostalom javnom prijevozu. Zamislite da trebate kupiti tramvajsku kartu kao slabovidna osoba. Zamislite da trebate ući u tramvaj kao nepokretna osoba, ili bilo koji drugi vid prijevoza. Slična priča je i s javnim toaletima koji nisu prilagođeni ovim skupinama. Ono što je pozitivno je što je Sarajevo taxi uveo prijevoz prilagođen osobama sa invaliditetom, ili to što su u gradskoj šetnici, Ferhadiji, postavljene trakice za slijepe. Nažalost, već u starom dijelu grada iste ne možemo vidjeti”, objašnjava Ogrešević.
/ Anketa
Da li znate šta je inkluzivni turizam?Turistički radnici saglasni su i da je važno raditi na podizanju svijesti, kako među samim radnicima, tako i među građanima. Slažu se i da je kontinuirana edukacija svih koji rade u turizmu o potrebama i pravima osoba sa invaliditetom – neophodna, što uključuje obuku o pravilnom ponašanju, pružanju pomoći i korištenju specijalizovane opreme.
Kada je u pitanju unapređenje usluga za osobe sa invaliditetom, u BiH na tome su najviše radili muzeji i kulturne institucije.
Pozorište mladih Sarajevo prvo je pozorište u BiH koje je u potpunosti prilagođeno osobama s invaliditetom, te ima mjesta pristupačna za osobe u invalidskim kolicima, kao i mjesta preporučena za gluhe i nagluhe osobe.
Pomake u prilagođavanju institucije za ovu kategoriju posjetilaca napravilo je nekoliko muzeja širom Bosne i Hercegovine uvođenjem taktilnih eksponata, odnosno eksponata koje mogu osjetiti i dodirivati slijepe i slabovidne osobe, tableta sa audiovodičima, angažiranjem tumača znakovnog jezika i ukidanjem arhitektonskih barijera. Na tome su najviše radili Muzej ratnog djetinjstva i Historijski muzej u Sarajevu, Muzej Grada Zenice, Muzej Hercegovine u Trebinju i Muzej RS-a u Banjoj Luci.
Senad Halilović, predsjednik Udruženja turističkih privrednika u BiH smatra da na ovim prostorima itekako ima potencijala za razvijanje inkluzivnog turizma, te da BiH treba da ulaže mnogo više u banje i kao takva bude prepoznata u regionu.
“Naše blago su naše banje, ali i tu moramo da pravimo novu infrastrukturu. Mnoge banje u BiH već sada imaju ugovore sa udruženjima penzionera iz Hrvatske, koji dolaze na liječenje kod nas. U Banju Vrućica zadnjih par godina na rehabilitaciju dolaze osobe iz Libije, uglavnom nekadašnji vojnici, čiji ostanak i oporavak traje nekoliko mjeseci, što nama daje mogućnost da razvijamo dugoročni inkluzivni turizam”, objašnjava Halilović.
Napominje da najviše potencijala vidi u turistima, penzionerima iz Evrope, koji su spremni da daju veliki novac za putovanja, u aranžmanima koja traju najmanje dvije do tri sedmice.
“Osobe starije od 65 godina su naša šansa za razvijanje ovakve vrste turizma. To su ljudi koji nemaju obaveza, vole da putuju i imaju novca za to. Ono što mi moramo da uradimo je da pod hitno napravimo infrastrukturu, bez koje o inkluzivnom turizmu u stvari ne možemo dalje ni pričati”, smatra Halilović.
Inkluzivni turizam u regiji i Evropi
Što se tiče regiona, inkluzivni turizam je najviše razvijen u Republici Hrvatskoj, zemlji u kojoj više od 30 posto populacije živi od turizma.
Najviše turističkih ponuda za osobe sa invaliditetom pruža Istra, gdje je skoro svaki hotel prilagođen inkluzivnom turizmu, a zadnjih pet godina i mnogobrojni kampovi na ovom području imaju sve više plaža, te sadržaja za osobe sa invaliditetom.
“Istina je da zadnjih pet godina puno ulažemo u inkluzivni turizam, ili kako mi ovdje volimo da kažemo, turizam koji je pristupačan za sve. Puno se uložilo u infrastrukturu, ali nam se višestruko i vratilo. Danas zaista mogu da kažem da na Jadranu u skoro svakom mjestu imamo plažu koja je prilagođena osobama sa invaliditetom, a osim hotela, ili plaža, danas svima, pa i populaciji koja ima teškoće pri kretanju, nudimo časove ronjenja, cjelodnevnog izleta, pa čak i krstarenja, po čemu smo možda i jedinstveni u ovom djelu Evrope”, pojašnjava Marin Ivanović iz Udruženja turističkih radnika Republike Hrvatske.
Osim Hrvatske, i ostale zemlje u Evropi od 2013. godine posebnim Pravilnikom regulisale su obaveze o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Deset godina nakon donesenog Pravilnika, skoro svaka evropska zemlja u svojoj turističkoj ponudi ima kompletne aranžmane koje mogu da koriste apsolutno svi - od osoba sa invaliditetom do osoba koje nemaju posebne zahtjeve.