Samo za Sarajevo - pjesma Jana Lauwersa

Jan Lauwers, jedan je od umjetnika koji je dobio ovogodišnju nagradu Internacionalnog teatarskog festivala MESS – Zlatni lovorov vijenac.

Jan Lauwers je umjetnik koji djeluje u skoro svakom mediju, a bh. publici već je dobro poznat jer mu je ovo treći put da dolazi na Internacionalni festival MESS. Riječ je o umjetniku koji je ovogodišnju nagradu Zlatni lovorov vijenac dobio za svoj doprinos teatarskoj umjetnosti, kojom se bavi posljednjih dvadeset godina. Najviše se proslavio svojim scenskim radom za teatarsku kuću Needcompany koja je osnovana u Briselu 1986. godine.

Predstava Jana Lauwersa

Povodom svog dolaska u glavni grad naše zemlje, Lauwers je Sarajevu odlučio posvetiti pjesmu.

Samo za Sarajevo

Sve ono što ne želimo podijeliti je bezvrijedno.
Priroda stremi stvaranju haosa.
Umjetnost traga za ravnotežom u tom haosu.
Poslije rata i kanibalizma, umjetnost je najhisteričniji izraz civilizacije.
Ljepota je opredjeljenje.
Ružnoća pomanjkanje misli.
Sve ono što ne želimo podijeliti je bezvrijedno.
Prikazujemo slike koje se ne mogu objasniti i koje je napravila grupa ljudi koja radi nešto što druge grupe nisu u stanju.  
Ne znamo nikada kakav će biti konačni ishod, ili kakav bi trebao biti.
Predstavu nazivamo beskrajnom proslavom sutrašnjice.
Predstava za građane Sarajeva predstavlja naše nastojanje da s njima podijelimo ljepotu.
Predstava stvara haos, a kada vidite ono što niste navikli vidjeti, bit ćete u stanju u njoj stvoriti red.
Uz to, mi djelujemo kao grupa, a vi ste sami.
Sve ono što ne želimo podijeliti je bezvrijedno.  
Umjetnik je uvijek opredijeljen.
Njegovo opredjeljenje je potraga za autonomnom slikom,
Ta autonomna slika predstavlja samu sebe i cijeli svijet.
Razdvajanje ljepote od istine je anti-umjetnost.
Umjetnost bez autonomije je samo zabava.
Jedini zadak koji umjetnik uzima na sebe je propitivanje ljepote i istine.
All Tomorrow’s Parties je traganje za granicom između umjetnosti i zabave.
Proslava u vrijeme kada se narod izgubi u slavlju.
Narod koji se izgubi u slavlju prestaje postojati.
Proslava bez razloga ili svrhe nije proslava već izraz praznine.
Ova proslava mora imati svrhu. To je zadatak svakog slavljenika.
Ova proslava će se promatrati.
A proslava koja se promatra nije proslava već slika.
Ta slika postaje autonomna ako se uspije usaditi u sjećanje promatrača.
Stremeći toj autonomnoj slici, naš cilj je nešto što zovemo rubnom slikom.
Mi smo klaunovi.
A šta je klaun?
Kulrofobija: strah od klauna.
Zašto se ljudi plaše klaunova?
Zašto smo mi klaunovi?
Luda ima svog kralja. Klaun čak ni to više nema.
Klaun je autoportret gledatelja.
Klaun je odraz u ogledalu.
Građani Sarajeva, mi vam pridržavamo ogledalo.
To je proslava. Proslava sjećanja na jednu proslavu.
Vidjet ćete izbjeglički centar ili šatorsko naselje na jugu.
Vidjet ćete ono što ste naučili vidjeti.
Udaljenost između šatora je ono što je bitno.
Sve što ne želimo podijeliti je bezvrijedno.

2010. godine na jubilarnom MESS-u gledali smo njegovu predstavu Kuća jelena (The Deer House), dok se 2009. godine u takmičarskoj konkurenciji publici predstavio sa kultnom predstavom Isabelina soba (Isabella’s Room), koja je te godine dobila nekoliko nagrada na ovom festivalu.