Srednji stalež u BiH na granici je marginalizacije

Danas se u sarajevskom hotelu „Europa“ održava okrugli stolu na kojem se diskutuje o temama „Zašto položaj marginalizovanih grupa u Bosni i Hercegovini nije poboljšan?“ i  „Analiza i monitoring stanja i prioritetnih problema u oblasti ljudska prava-marginalizovane grupe u BiH“.

Učešće je uzelo nekoliko udruženja, te predstavnici vladinog sektora koji će pokušati odgovoriti na pitanje zašto prioritetni problemi marginaliziranih grupa nisu riješeni u posljednje četiri godine.

„Zašto četiri godine? Zato što četiri godine traje projekt Koalicija marginalizovanih grupa u BiH – KOMA  sa 103 koji su pokušavali da urade javne politike koje bi riješile prioritetne probleme marginaliziranih grupa. Djelimično smo uspjeli stvarajući neke pretpostavke na rješavanju tih poblema, govorim o stvaranju strategije u oba entiteta o poboljšanju položaja ososba s invaliditetom, o dokumentima koji se odnose na socijalnu politiku.“ izjavio je Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI)  uoči početka rasprave.

Međutim, u problemi nisu riješeni.

„Zato što u BiH ne postoji ozbiljna socijalna politika. Ona ne postoji zato što u reformskoj agendi koja je potpuno socijalno neosjetljiva i u pismu namjera koje je otišlo prema MMF-u, u svim varijantama stoji, kada je riječ o reformi sistema socijalne zaštite, a to se odnosi prije svega na marginalizirane grupe, to se može uraditi samo u konsultaciji sa Svjetskom bankom i MMF-om, a Svjetska banka i MMF kažu za socijalu ni marka više! Za sve drugo može za socijalu ne. Dakle, socijalnu politiku vode ministarstava finansija, hoću reći zaključavaju je , ne daju je, i to je situacija koja nas dovodi u stanje socijalne krize u BiH, do siromaštva, nezaposlenosti, neriješenom problemu socijalne isključenosti, diskriminacje po svim oblicima. Hoće li se u programima rada vlada u koje smo uspjeli da uguramou saradnji s odgovarjućim ministarstvima zakone koji reformišu sistem socijalne zaštiite, zakon o osnovama sistema socijalne zaštite u Federaciji, zakon o jednakim načelima i u okviru materijalne podrške osoboma s invaliditetom, zakon o socijalnom stanovanju, o socijalnom poduzetništvu. Hoće li se nešto u ovom predizbornom haosu nešto desiti i vidjeti i biti usvojeno to je veliko pitanje. Bojim se da je ovaj put u pitanju druga vrsta blokade, finansijska blokada ministarstava finansija u oba entiteta.“ – ističe Papić.

Ovu tvrdnju potkrijepila je i Suzana Galić, zastupnica u Parlamentu FBiH, koja je istakla da situacija iz dana u dan postaje sve gora i gora.

- Vezano za ovu tematiku moglo bi se dosta toga reći, uglavnom koliko su zapostavljene marginalizirane grupe i koliko ih guraju svaki dan toliko ih više ima i čak ljudi koji su bili srednji stalež sada su na granici marginilizacije. Ako ćemo pričati o borbi za takvu grupu iz vlasti se niko ne bori, nažalost. Opozicija ulaže dosta borbe, ali je bez uspjeha. Kao predstavnica DF-a, mogu reći da se mi borimo svaku sjednicu, ali bezuspješno. Žao mi je što mediji ne prenose sjednice uživo, sve to ostaje neprimjećeno. Nažalost, stranački moćnici imaju svoja glasila pa se potrude da ni to ne dođe u javnost. Nadam se da će ovi izbori donijeti neke promjene. Najviše krivim građane BiH, jer ako ih ništa nije naučilo pameti u ovih 24 godine, meni je jako žao – istakla je Suzana Galić.

Predsjednica Udruženja „Dejca sa downovim sindromom“ Hujović Sevdija osvrnula se na teškoće i moguća rješenja s kojima svakodnevno dolazi u dodir.

„Pozicija djece s invaliditetom u Bosni i Hercegovini je definitivno na margini i to je jedna mnogobrojna populacija koja svakodnevno nailazi na prepreke. Možemo ih podijeliti na različite oblasti, ali generalno život jedne osobe koja ima teškoće zahtjeva određene izjave i pravila i zakona i prakse i društva Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, KOMA godinama daje podršku i okuplja razne organizacije, pokušavamo zajedničkim naporima udovljiti različite potrebe, različitih skupina unutar ove populacije.“ – ojasnila je Hujović.

O znatnim pomacima nože se govoriti, dodaje, jedino kada je u pitanju pristup inkluzivnom obrazovanju.

 - Taj pristup bolji je nego što je bio prije deset godina, ali ne može se još uvijek reći da je dobar i kvalitetan, jer uslovi koje zahtjeva takvo obrazovanje nisu dovoljno ostvareni. To je proces u kojem su stalno potrebna ulaganja, to su prakse koje se stalno analiziraju, pristupi i načini na koje će se odgovoriti na pojedinačne potrebe djece, također, nešto je što se stalno razvija. Najveće poteškoće jesu arhitektonske, jesu i stavovi jer mi kao društvo moramo više raditi na sebi i više otvarati svoje umove za one koji su drugačiji –pozvala je Hujović.