Priča o prvom gradonačelniku Sarajeva: Mustaj-beg Fadilpašiću

Priča o prvom gradonačelniku Sarajeva počinje ulaskom austrougarskih jedinica u naš grad. Bilo je to 19. avgusta 1878, kada je više od 14.000 austrougarskih vojnika, vođenih generalom Josipom Filipovićem, osvojilo Sarajevo od Otomana.

Borbe su na čitavom području grada trajale od ranog jutra; protiv Filipovićeve vojske otpor su pružale otomanske jedinice pod vodstvom Smaila Haki-bega Selmanovića, vrhovnog komandanta bosanske vojske. U poslijepodnevnim satima, Austrougari su već počeli slaviti, a oko 17 časova, general Filipović ulazi u rezidenciju Konak i od tog trena počinje era austrougarske uprave u Sarajevu.

General Filipović

General Filipović (1818) bio je hrvatski general u Austrijskoj vojsci, rođen u Gospiću. U Austrijsku vojsku pristupio je 1836, i vrlo brzo je napredovao te je u bitkama u Italiji i revoluciji u Mađarskoj stekao visoke vojne činove. Do 1874. postaje komandant vojske u Bohemiji, što će ostati do svoje smrti, 1889.

Do kraja te godine, u ovom će gradu prvo vladati Vojna uprava koja će formirati prijeki sud, te Gradsko poglavarstvo. Sve će voditi upravo general Filipović koji i donosi naredbu da se u Sarajevu formira Općinsko vijeće, odnosno da se obnovi rad Gradskog poglavarstva, Beledije koja je uspostavljena još 1865.

Gradsko poglavarstvo je djelovalo po privremenom Gradskom statutu od 22. avgusta 1878; stalni statut je dobilo 9. januara 1884, a u februaru 1899. on je nešto izmijenjen. Po njemu, grad Sarajevo je sačinjavao općinu sa sedam kotara (rejona). Za prvog načelnika gradske općine imenovan je Mustaj-beg Fadilpašić, od 1878. do 1892. godine.


Sarajevo 1878. godine

Fadilpašić je rođen u Sarajevu 1830, u jednoj od najuglednijih i najbogatijih porodica u gradu, ali i BiH. 

Fadilpašići, prvobitnog prezimena Šerifović, su po rodbinskim vezama, navodno, pripadali potomcima posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a.s. 

Školovao se u Carigradu gdje je bio imenovan za mulu, a kasnije u Egiptu. U Sarajevo se vraća 1860. godine gdje postaje član Medžilisa-idare (Upravno vijeće). Oženio je Nuri Gradaščević, koja je slovila kao najveći pojedinačni veleposjednik u Bosni i Hercegovini.

Odmah po dolasku austrougarskih vlasti, Mustaj-beg je imenovan načelnikom gradskog poglavarstva koje je prvobitno bilo smješteno u zgradi na lijevoj obali Miljacke, a kasnije u Dženetića kući na Bistriku. Još za vrijeme Mustaj-beg Fadilpašića rodila se potreba za izgradnjom objekta vijećnice kao sjedišta gradske uprave.

Urbani bum

Za vrijeme Fadilpašića - bio je gradonačelnik 14 godina, sve do svoje smrti 1892. godine - Sarajevo je doživjelo primjetne pozitivne promjene (narod ga je posebno cijenio i volio, op.a.), a donesen je i prvi regulacioni plan Sarajeva po koji je predvidio zaštitu i revitalizaciju Baščaršije.

Između Sarajeva i Ilidže je 1880. godine počeo saobraćati omnibus (vrsta kočija na konjsku zapregu), a pet godina kasnije Sarajevo je dobilo prvi tramvaj kojeg su vukli konji.

U prvoj polovini 80-ih godina devetnaestog stoljeća izgrađena je Franjevačka crkva sv. Ante Padovanskog, ustoličen prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler, te otvorena pravoslavna bogoslovija. Godine 1882. otvoren je hotel Evropa, prvi moderni hotel u Sarajevu, a dvije godine kasnije i Grand hotel.

Zgrada zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, današnja zgrada Predsjedništva BiH izgrađena je 1885. godine, a pored nje zgrada današnje Direkcija željeznica i Ministarstvo inostranih poslova.

Za vrijeme dok je Fadilpašić bio gradonačelnik u Sarajevu, osnovan je i Zemaljski Muzej Bosne i Hercegovine, kao najstarija institucija te vrste u BiH. Imao je Fadilpašić i značajnu ulogu u formiranju meteorološke stanice u gradu, na Bjelavama.

Razglednica: Katedrala Srca Isusova u Sarajevu

Krajem osamdesetih godina devetnaestog stoljeća izgrađena je Katedrala Srca Isusova, otvorena Šerijatska sudačka škola, te zgrada Prve gimnazije. Na mjestu stare izgrađena je nova Gazi Isa-begova banja ili Carev hamam.

Mustaj-beg Fadilpašić preminuo je u 1892. godine u Sarajevu. Sahranjen je u haremu Gazi Husref-begove džamije.

Sa šire strane uzglavnog nišana (nadgrobni spomenik), sa turbanom, uklesan je natpis u pjesmi na turskom jeziku:

"Ah, smrti.
Ugledna ličnost Sarajeva, potomak esrafa (plemstva),
Prezivao se Fadilpašić i bio vrlo pobožna osoba,
Emir Mustafa Hajrudin bijaše cijenjen i poštovan.
Kada mu stiže poziv 'vrati se', rado se odazvao glasu,
Jer je za života prikupio opskrbu za Vječnost,
I predao dušu, neka mu je mjesto u raju.
A Gospodar (Bog) nek mu oprosti grijehe i osvijetli grob.
Pa da tako trajno uživa u zaštićenom raju.
Pomoli se učeći Fatihu za sve muslimane
I pomisli da ćeš i ti smrtnu čašu popiti.
Nahife, izreci dževher tarih (ukrašeni natpis) i ovako zamoli:
Bože, Mir-Hajrudina primi svojoj milosti.
Godina 1310."Ž