Nigel Osborne: Zarekao sam se da ću detalj razrušene Vijećnice vratiti kada bude obnovljena

Ako pomislite da je Nigel Osborne veći Bosanac od mnogih ovdje – nećete pogriješiti. Ovaj simpatični irski Škotlanđanin koji u našu državu neprekidno dolazi još od ranih devedesetih, donio je ovdašnjim ljudima toliko dobroga da ga je teško opisati u jednoj riječi.  

Kao muzički terapeut pomagao je djeci iz svih krajeva BiH u najtraumatičnijim situacijama rata, bio je jedan od osnivača centra Pavarotti u Mostaru, skladao je operu posvećenu Srebrenici, kao intelektualac i profesor s Univerziteta u Edingburghu aktivan je u lobiranju međunarodnih struktura za pomoć našoj zemlji, kao mirovni aktivista učestvovao je u radu plenuma u nastojanjima za uspostavljanjem socijalne pravde... 

Gospodin Osborne ovih je dana ponovo u Sarajevu iz nekoliko razloga. Na Otvorenom univerzitetu prezentirat će inicijativu pod nazivom Međunarodna grupa podrške socijalnoj pravdi u Bosni i Hercegovini (International Support Group for Social Justice in Bosnia-Herzegovina - ISGSJ) koju su osnovali naučnici, univerzitetski profesori, javne ličnosti, književnici i aktivisti s ciljem da na međunarodnom nivou promoviraju socijalnu pravdu, proces demokratizacije, napredne društvene pokrete, društvenu jednakost, jednakost spolova, prava radnika, te odgovornu i zdravu vladavinu prava.      

Međutim Osborne će večeras zaključiti jednu simboličnu priču. Davne 1993. slavni "sarajevski čelist" Vedran Smailović poklonio mu je kameni detalj iz razrušene Vijećnice. Kompozitor Osborne tada je rekao da taj nesvakidašnji dar prima samo na čuvanje, te da će ga vratiti Vijećnici onda kada bude bila obnovljena. Taj dan je, evo, došao, a Osborne je u Sarajevu u svojoj torbi donio kameni detalj koji će svoje konačno mjesto naći u muzeju Vijećnice. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Gospodine Osborne, nama koji živimo u BiH, u sopstvenoj depresiji se ponekad čini da smo prokockali sve svoje šanse i da naprosto više ne zaslužujemo pomoć koja nam dolazi iz inostranstva. Da li vi mislite da je tako? 

Osborne:  Mislim da Bosna sada treba raditi sama za sebe i da to može uraditi bolje od stranaca, jer zna šta joj treba. Jasne su potrebe za ekonomskim razvojem, strategijama zapošljavanja mladih, unapređenjem obrazovanja koje bi se udaljilo od nacionalističkih diktata. BiH vlasti znaju da to treba da učine i trebaju sami pronaći način da to ostvare. Kada je međunarodna zajednica u pitanju – tu su tri pravila. Prvo je da se ne miješaju u svakodnevni život. Drugo -  da u ovom trenutku moraju pomoći u smjeru umanjenja međunarodnih dugovanja BiH. Novac koji je tokom rata i poslije rata bio namijenjen Bosni često se slijevao u džepove pojedinaca, od kojih mnogi čak i nisu iz BiH. Veliki dio tog novca nikada nije stigao u BiH. Stoga je jedan od ciljeva moje grupe da iskoristimo ekspertizu koju imamo i borimo se za ukidanje međunarodnih dugova, jer bosanski ljudi nisu ti koji duguju. 

Treće što međunarodna zajednica može uraditi jeste da pažljivo posmatra procese promjena i kada opazi promjenu na vidiku, mora biti posebno pozorna na "ljude s oružjem" koji žele spriječiti te promjene. Te ljude treba sklanjati s političke scene, a međunarodna zajednica ima mehanizme da to uradi. Takve se situacije dešavaju upravo sada. Bh. narod ne smije biti u strahu. 

Radiosarajevo.ba: Kako definirate pojam "socijalne pravde" za koji se zalaže vaša međunarodna grupa? 

Osborne: To je kada država funkcionira na pravilan način. To su jednake šanse za sve, poštivanje građanskih i ljudskih prava, prava na rad. Znamo da ovo ne može uvijek biti realizirano, ali moramo nastojati da to postignemo svugdje. Sve su to, ustvari, veoma jednostavne stvari, napredak društva je, u biti, veoma jednostavna stvar i u BiH je potrebno uraditi nekoliko veoma jednostavnih pomaka. Navest ću vam primjer – ja osobno podržavam pokret plenuma i jedna od temeljnih odredbi socijalne pravde je dozvoliti ljudima pravo na mirno okupljanje, i dok god su ta okupljanja mirna, ne procesuirati organizatore ni učesnike. 

Naša grupa radi veoma intenzivno i na realizaciji ciljeva plenuma, od kojih je jedan od najvažnijih – regeneracija ekonomije, u smislu da od nje koristi imaju svi, a ne samo povlaštena oligarhijska struktura. 

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate ono što se u međuvremenu desilo sa plenumima – od masovnog pokreta u februaru, plenumi su se sveli na usamljene grupe entuzijasta. 

Osborne: To je normalan tok stvari. Radio sam s mnogo socijalnih pokreta u svijetu i uvijek su se dešavanja odvijala po takvom obrascu. U BiH posebno – jer su ljudi zaista iscrpljeni. Iscrpljeni od kombinacije groznog rata i dvadeset godina stagnacije. Ali važno je održavati te balončiće energije, važno je da ljudi održavaju tu ideju. Ta kuća se mora održavati toplom, plenumaši bi trebali nastaviti skretati pažnju na sebe, dokazivati svoju prisutnost – i promjene će doći. Jer to nisu okupljanja PROTIV nečega, već su to okupljanja ZA nešto.

Radiosarajevo.ba: Da li mislite da je potrebno raditi na edukaciji ljudi u pogledu demokratije? 

Osborne: Ja sam oduševljen strukturom plenuma koja je veoma napredna. Oni su organizirani prema najboljim principima atenske demokratije – odlučuje se većinom, dizanjem ruku, nema lidera. Prije ću reći da ljudima trebaju valjane informacije. To je zato što je većina medija u BiH manipulirana od strane moćnika i na tom planu treba dosta raditi. Druga stvar koja ljudima treba je optimizam. Jer kada među narodom vlada pesimizam – oni onda pobjeđuju. Oni koji nas dvadeset godina drže u fazi stagnacije, koriste taj pesimizam. Oni crpe energiju naroda. 

Protiv toga najbolje se boriti optimizmom. Uvijek ljudima u BiH kažem – morate biti optimisti. Imate državu koja je puna potencijala. Sve rane se ovdje mogu izliječiti. Ekonomski potencijali su enormni. Pa prisjetite se samo gdje su se u Evropi proizvodili najbolji Volkswageni – u Sarajevu. Ovo sada je iznimna šansa da stignete do željenih promjena, samo treba vjerovati u to. Osamdeset posto ljudi u BiH želi te promjene. Pa izađite onda iz kuće, tražite te promjene. Ne morate biti nasilni, jedino je potrebno da se prikažete da ste tu. 

Siguran sam da je do promjena moguće doći na miran način, bez nasilja. Često znam reći da je promjene moguće postići i na kafi s političarima, odnosno kroz kvalitetnu diskusiju. Nasilje nije u suštini ovog pokreta. Ono što se desilo na početku protesta je bilo dijelom uvjetovano frustracijom, a dijelom je bila provokacija. Tako se uvijek dešava s pokretima poput ovoga. Uvijek treba razbiti nekoliko jaja da biste napravili omlet. Ali jaja – a ne ljudi (smijeh)

Radiosarajevo.ba: Gdje vidite izvore tog optimizma? 

Osborne: Prvi i najznačajniji izvor optimizma vidim u plenumima. Taj pokret je nešto nevjerovatno. Drugi veliki izvor optimizma su enormni potencijali ove zemlje – kreativni, naučni, industrijski, tehnološki, ekološki... Ja vjerujem da može doći do promjena u BiH i da ova zemlja može biti predvodnik promjena na cijelom Zapadnom Balkanu. Pogledajte oko sebe – čak i u ovakvom neredu, zemlja je ipak napredovala.

Radiosarajevo.ba: Jedan ste od onih koji smatraju da muzika može pomoći u stvaranju boljeg društva. Da li nam muzika može donijeti taj prijeko potrebni optimizam, i ako je tako, na koje vrste muzike možemo računati? 

Osborne: Muzika nikada nije razdvajala. Od klasične muzike, preko popa do narodne muzike. I tokom rata su moćnici pokušavali da vas razdvoje u svim segmentima pa i po kulturnim šavovima, ali nisu uspjeli. Muzika je preživjela. Meni je najzanimljivije ono što se dešavalo sa sevdahom - pokušavali su ga politizirati sa svih strana, a sevdah je preživio kao tekovina svih. Muzika jeste izraz zajedničkog života u BiH. I jedan od razloga za optimizam je upravo činjenica da je muzika ostala zajednička. Ima tu još jedna osobina muzike koja nam ide u prilog - a to je da ona, kao rijetko koja druga umjetnost, ima moć da okuplja ljude. I ukoliko se udaljimo od područja narodne ili pop muzike, i govorimo o veoma sofisticiranim oblicima avangardne muzike iz vaše zemlje - i tu imamo dokaze da muzika prevazilazi razlike. Muzičari iz ove zemlje trebaju biti ponosni na to. 

Radiosarajevo.ba: Sjećate li se koliko je djece iz naše zemlje prošlo kroz vaše programe za muzikoterapiju? 

Osborne: Na hiljade, i to doslovno u svakom kutku zemlje. I najčešće su mi govorili da im je dosta priče, da žele da odrastaju bez tih stega prošlosti, da žele da uživaju, zajedno nešto da stvaraju. Npr. mladi ljudi, srednjoškolci i studenti iz istočnog i zapadnog dijela Mostara su kroz svoja udruženja odavno prevazišli političku retoriku. Priznajem da sam, kroz kontakte sa svim tim mladim ljudima u vašoj zemlji, mnogo više dobio nego što sam im dao.    

Radiosarajevo.ba: Šta su vaši motivi da dijelite dobrotu sa svijetom? Da li se dobrota isplati? 

Osborne: Ma iskreno - to vam je čista sebičnost (smijeh). Uživam u ovom što radim. Mislim da je velika privilegija raditi s djecom, i kao što rekoh, mnogo sam od njih naučio. Na kraju krajeva - na osnovu rada s djecom u BiH i Sjevernoj Irskoj uradio sam naučno djelo, unaprijedio metode muzikoterapije. A u BiH se uvijek osjećam divno i imam toliko prijatelja. Ja, u stvari, imam slavensku dušu, znam se šaliti na sopstveni račun, jedino što ne znam sam sebe sažaljevati. Volim tu robustnost i neposrednost koja proizlazi iz ljudske topline. Od prvog momenta kada sam došao ovdje, shvatio sam da mi ova zemlja odgovara po temperamentu, tako da kada kažem da je u pitanju čista sebičnost - morate mi vjerovati. 

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i hvala na sačuvanom detalju iz Vijećnice. Mnogo sreće!