Dizajner Mustafa Čohadžić spaja moderno i tradicionalno, bosansko

Mustafa Čohadžić (1981.) završio je produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a njegovi su radovi nedavno predstavljeni u jednoj sarajevskoj galeriji.

Mustafa dolazi iz Fojnice, a u razgovoru za Radiosarajevo.ba priča kako je u svijet dizajna 'ušao' tako što je najprije godinama radio sa svojim ocem koji je imao stolarsku radionicu.

''Ipak, kad imaš 16, 17 ili 20 godina, onda ne želiš da budeš stolar, jer to naprosto nije 'cool'...'', iskren je Mustafa, te dodaje kako je muzika bila nešto što ga je uvijek interesovalo.

EKV i Joy Division kao mladenački idoli

''Moji mladenački idoli su bili ljudi koji su slušali EKV, Joy Division i slične bendove, a Fojnica, kao mala sredina, imala je baš takvu ekipu kojoj sam se priključio; osnovali smo bend i počeli da sviramo'', priča Mustafa koji je kao bubnjar sa bendom nastupao u brojnim klubovima raznih bh. gradova.

Ipak, nakon nekoliko je godina shvatio kako se od muzike ne može živjeti, te je odlučio da upiše Likovnu akademiju u Sarajevu, kako bi spojio svoje znanje u zanatstvu i priliku da se obrazuje u toj struci.

Sa 26 godina prvi put konkuriše na ALU i ne biva primljen. Ipak, to ga nije obeshrabrilo, već sljedeće godine pokušava ponovo, te upisuje smjer Produkt dizajn. Završava akademiju sa dobrim ocjenama, a profesori ga šalju na tri mjeseca u Poljsku, gdje dobija priliku da se dodatno usavršava u svojoj struci, konkretno tehnologiji drveta.

Nakon povratka u Sarajevo, prije nego što je diplomirao, dobija posao u jednoj sarajevskoj firmi, gdje se bavi dizajniranjem namještaja za izvoz.

''Ono što me najviše inspiriše jeste spajanje tradicionalnih, zaboravljenih zanata i modernog izraza. Izuzetno poštujem stare zanatlije i majstore koji imaju zlatne ruke, a rade za recimo platu od 400 KM. Da su negdje vani, mogli bi sasvim lijepo da žive od svog posla. Situacija u našoj zemlji je u ovoj oblasti jako teška, kako za stare zanatlije, tako i za mlade ljude koji završavaju dizajn jer nemamo industriju'', priča Mustafa, koji je u toku svog studija najviše radio u drvetu, i to sa prof. Zlatkom Ugljenom i prof. Salihom Teskeredžićem. 

'Radovi trebaju da budu u službi života'

U jednoj sarajevskoj galeriji izloženo je sedam njegovih radova (u našoj fotogaleriji pogledajte neke od njih) koji su nastali u toku studiranja na Akademiji likovnih umjetnosti; među njima je i stolica sa kojom je na beogradskom Mixeru osvojio nagradu Young Balkan Designers.

''Radovi trebaju da budu u službi života, a ja se trudim da sve što napravim priča neku priču. Moji radovi nisu tu da isključivo prate trendove, niti je njihova namjera da budu 'cool' u tom smislu... Njihov je zadatak da su funkcionalni i da prate bosansku tradiciju i kulturu'', objašnjava Mustafa, dodajući kako je ipak bitno u stvaranju ne pratiti samo suhu funkciju i ići u banalnost, nego napraviti bazu koja će biti osnova za jednu posve novu priču.

''Dizajn nije profesija, dizajn je sudbina. Ti ustaješ i liježeš u krevet sa tim mislima – kako napraviti nešto novo? To je profesija koja traje 24 sata - 24 sata si aktivan i gledaš sve oko sebe što bi ti moglo biti inspiracija, stalno si u tome'', objašnjava on i dodaje kako često uzme prelo drvo, odbačeni šumski otpad od kojeg pravi različite skulpture i predmete koji su funkcionalni i skulpturalni. 

Mustafa ističe kako mu je želja dizajnirati za 'niži sloj društva', u smislu pristupačnosti.

''Iako je to moj hendikep u ovom sistemu u kojem živimo, ja imam dužnost da promišljam na taj način prema društvu u kojem se nalazim. Ne želim da stvaram senzacije za bogatune, nego da se ja kroz taj rad osjećam ugodno zato što nisam narušio prirodu, niti neki svoj nivo'', zaključuje Mustafa u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, ističući kako su njegovi mladenački idoli bili upravo obični ljudi koji su uzimali gitare i svirali, iz ljubavi i želje, a ne potrebe da budu Rolling Stonesi.