Zlatan Delić: Evolucija ženskog subjekta u turbo-folku

Zlatan Delić je rođen 1987. godine u Tuzli, gdje je završio studij književnosti i b/h/s jezika na Filozofskom fakultetu. Magistrirao je na Odsjeku za rodne studije Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Član je redakcije časopisa za feminističke i rodne teorije, kritiku i društvena pitanja Patchwork.

Promocija knjige 'Turbo-folk zvijezda' Zlatana Delića

Nedavno je iz štampe izašla njegova knjiga Turbo-folk zvijezda, magistarska teza prilagođena široj čitalačkoj publici, koja se bavi konstruiranjem ženskog subjekta u tekstovima Lepe Brene, Svetlane Cece Ražnatović, Severine Vučković i Jelene Karleuše. Promocija knjige desit će se u petak, 20. septembra, a tim povodom smo s autorom razgovarali o akademskom izučavanju fenomena turbo-folka, zastarjelim interpretacijama, evoluciji žanra...

Razgovarala: Tamara Zablocki

Radiosarajevo.ba: Knjiga Turbo-folk zvijezda je zapravo Vaša magistarska teza na Rodnim studijama. Zašto ste se odlučili baš za ovu temu, naizgled nedostojnu akademskog izučavanja?

Delić: Ovom temom sam se odlučio baviti prije svega jer o turbo-folk fenomenu nije baš pisano unutar bosankohercegovačke akademske zajednice, odnosno nije se izučavala kao kulturološki fenomen na magistarskom ili doktorskom studiju, o tome se više pisalo u ostalim zemljama postjugoslavenskog regiona, stoga sam ja magistarski rad nakon odbrane preuredio kao rukopis za knjigu i nastojao je prilagoditi široj čitateljskoj publici.

Smatrao sam da je izrazito bitno, za feminističku teoriju i Rodne studije, pozabaviti se izučavanjem turbo-folk muzike u njezinom najširem značenju, jer se može uočiti da već duže vrijeme ovim muzičkim žanrom dominiraju ženske zvijezde – pjevačice koje moraju postati predmetom znanstvenoga izučavanja i ne mogu se elitistički zatvarati oči pred činjenicom da su one i njihova muzika ono što ogroman broj ljudi na ovim, južnoslavenskim ili balkanskim prostorima najviše voli i najviše sluša. Uzmimo primjer, ako se organizira jedna književna večer na koju dođe 50 ljudi, a na nekom stadionu se tu istu večer održava koncert turbo-folk izvođača ili izvođačice na koju dođe 50.000 ili 100.000 ljudi, mi tu činjenicu ne možemo zanemariti. Dužnost i akademske zajednice i znanosti uopće je da takve fenomene ili pojave istraži, a ne da se od njih ideološki ograđuje.

Radiosarajevo.ba: Koliko je ozbiljna analiza makar dijela turbo-folk žanra potrebna i u javnom prostoru? Dosad smo najčešće viđali pojednostavljene interpretacije koje turbo-folk prikazuju kao kič i dokaz neukusa balkanskih naroda.

Delić: Kulturni i muzički žanr kojem pripadaju ove četiri izvođačice je zanimljiv fenomen za izučavanje koji je u posljednjih dvadesetak godina, izmijenio kompletnu strukturu balkanske estradne scene, zbog čega iziskuje i ozbiljnije naučno-akademsko izučavanje njegovih složenih efekata u društvu i vrijednosti koju zauzima. Upravo je ta masovna popularnost turbo-folka, ono zbog čega sam se odlučio baviti ovom muzičkom formom kao fenomenom masovnog uveseljavanja.

Nakon što sam odslušao sve pjesme i odgledao sve video spotove i koncertne nastupe ovih izvođačica koje su imale od prve pjesme ili prvog pojavljivanja u javnosti do augusta ove godine, kada je knjiga i poslana u štampu, zaključio sam da je turbo-folk muzika kao popularni fenomen jedna poprilično složena forma muzičkog izražavanja zbog čega sam je nastojao kao kulturološki fenomen odvojiti od jednoobraznih i pojednostavljenih interpretacija koje ne obogaćuju znanje nego ga reduciraju i osiromašuju čime turbo-folk nastoje isključivo prikazati kao žanr koji odslikava ruglo mentaliteta balkanskih naroda, šta god to značilo.

Turbo-folk i etnonacionalizam

Radiosarajevo.ba: Kritikovali ste i analize koje smo često imali prilike vidjeti, a koje govore da su pojava i razvoj turbo-folk muzike direktno vezani za procvat etnonacionalizma i ratova na našim prostorima?

Delić: Zbog hibridnih (mnoštvo zvukovnih i estetskih elemenata u jednom) odlika ovog popularnog žanra, smatrao sam da interpretacije koje turbo-folk dovode u isključivu ili direktnu vezu sa etnonacionalističkim diskursom, ratnim razaranjima, ksenofobijom, Miloševićevim političko – militantnim poduhvatima, govorom mržnje, ruralnom i urbano – seljačkom populacijom, ne mogu biti održive, jer ih je naprosto pregazilo vrijeme. Stajališta koja nastoje popularnost turbo-folk muzike dovesti u izravnu vezu sa kulturološkom primitivnošću, ruralnošću i neobrazovanošću postjugoslavenskih naroda sklonih ideološkoj manipulaciji koja je rezultirala ksenofobičnom politikom, etničkim čišćenjima i ratnim pohodima je pojednostavljena i neodrživa.

Također se moraju prevazići stajališta koja turbo-folk vezuju za dolazak sela u grad, primitivan ili neobrazovan sloj stanovništva i početi u konačnici promatrati ovaj žanr kao i bilo koji drugi vid popularnog muzičkog i kulturološkog izražavanja bez nepotrebnih upisivanja/učitavanja socio-političkih značenja u sam fenomen turbo-folka. Srećom, ti pomaci su u novije vrijeme uveliko i načinjeni iako je zapravo tih pomaka bilo još davno sa kultnim tekstom Žarane Papić Europa nakon 1989: etnički ratovi, fašizacija društvenog života i politika tijela u Srbiji. Autorice poput Ive Nenić, Olge Dimitrijević, Jelene Višnjić, Marije Grujić turbo-folk fenomen unutar katedri feminističkih i rodnih studija interpretiraju na daleko reprezentativnije načine bez nepotrebnog upisivanja socio-političkih značenja u turbo-folk kojih on sam po sebi kao žanr i nema.

Od koncepta žrtve do razgradnje stereotipa

Radiosarajevo.ba: Poglavlja u knjizi poredana su po periodima ili godinama. Kakve promjene u porukama koje Brena, Ceca, Karleuša i Severina šalju se mogu primijetiti kroz protok godina, od osamdesetih, pa do danas?

Delić: Budući da knjiga obuhvaća period od nekih 30 godina razvoja turbo-folk muzike, tj. od pojavljivanja Lepe Brene na estradnoj sceni, preko Cece i Severine do Karleuše, puno se toga promijenilo, u reprezentacijskom smislu. Sam turbo-folk kao fenomen je evoluirao kroz 'epohe' i estetski i narativno, pa tako i konstrukcija subjektiviteta u pjesmama, posebno ženskog subjektiviteta koji je mene zanimao. Na samim počecima razvoja turbo-folka ženski subjekt je većinom bio sačinjen kao neka vrsta žrtve, to je bila matrica unutar koje se konstituirao subjektivitet i taj koncept žrtve ili karakterizacije ženskog lika kao mučenice će se svakako zadržati i do danas, ali se poruka vremenom i mijenjala, odnosno pokazivala je i transgresivne odlike. Tako je reprezentacija ženskoga subjektiviteta u tekstu pomjerila i prekoračila esencijalističke i stereotipne granice koje se često vezuju uz ovaj oblik muzičkog izražavanja, naročito u pjesmama Severine Vučković i Jelene Karleuše.

Ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš

Radiosarajevo.ba: Koliko se narativni ženski subjekt u njihovim tekstovima opire heteroseksističkim diskursima moći, a koliko im podilazi?

Delić: Turbo-folk tekstovi i video spotovi ovih izvođačica reprezentiraju i melankolični ženski subjektivitet unutar čega se ženskom subjektu nameće pozicija melankolične žrtve, vječne gubitnice ili očajne mučenice unesrećene ljubavnim razočarenjima i odnosima sa muškim subjektom („kuda idu ostavljene devojke, da li se ponekad dragi pitaš, kuda idu čuješ li im poruke, zaplačeš li kada ih pročitaš“; „šta ti vredi rođen si sa greškom, sve je to u tvojim genima, a ja emotivna luda, ceo život sa kretenima“; „pijan mi je dekolte ajde brže ostari da te više niko ne voli, ni žene, osim mene“; „znala sam o tebi, znala sve pala ti na grudi ledene tamo samo kamen puca tu gde ljubiš, koža puca, znala sve i na sve pristala samo jednom sam zablistala, nije ljubav sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš“; „i kad me varaš s tobom lipo mi je“; „biću ja dobro kao nikad e moj kralju, ne plašim se jutra tog, a da si samo jednom sa mnom čovek bio bio bi moj bog“) i ženski subjekt kao histeričan i zazoran, tj. kao onaj koji remeti postojeću patrijarhalnu logiku i nastoji raščiniti stereotipne reprezentacije, te ponuditi subvertirajuću politiku unutar turbo-folka kao žanra („šta ako sam možda ja očajna i opasna pobegla iz ludnice, ludaka pune“; „bezobrazna sam bila, negde usput ja sam ostavila krila, opasno je ponekad po život biti toliko radoznao i bolje da si ćutao večeras i da me ništa nisi ni pitao“; „samo napred, biću tvoja kazna da uništim ti život više volim od orgazma, otrovne su reči moje, olovne su misli moje, u očima ti vidim da počinješ da mrziš me“).

Zapravo je nemoguće ponuditi jednoobraznu verziju čitanja ili razumijevanja turbo-folk teksta, jer on u isto vrijeme reproducira stereotipne narativne subjektivitete, ali ih i izvrgava, devalvira zbog čega se opire interpretacijama koje ga žele prikazati kao statičan i nepromjenljiv fenomen.

Ove četiri izvođačice u svojim turbo-folk tekstovima nastoje prikazati kako narativni ženski subjekt funkcionira unutar tih tekstova, koliko se opire i parodira heteroseksističkim diskursima moći, a koliko im zapravo podilazi. Određenim tekstovima ne otvara prostor za subverzivno djelovanje, nego se samo npr. reprezentira svakodnevno stanje subjektiviteta u patrijarhalnom sistemu u čijim okvirima ženski subjekt eksplicitno ili implicitno (po)održava dominaciju muškoga subjektiviteta („ako treba da ogulim kolena, da ti priznam koliko sam te volela, na kraj sveta da ti nosim kofere, da na tvoje prevare sva mirišem, svaku božiju zapovest da pogazim, da zbog tebe na sunce ne izlazim“; „kad bi bio ranjen krvi bih ti dala, oba svoja oka kad bi bio slep“).

Ženski subjekt se u određenim tekstovima ili video spotovima reprezentira kao samožrtvujući za muškarca, pruža mu samopouzdanje, ničega se ne boji, sve je u stanju da istrpi ili preživi („dok u znoju bilo koju noćaš negde maziš, ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš“). S druge strane, pojedinim turbo-folk tekstovima se nastoji narušiti ta ista patrijarhalna logika, ženski subjekt se suprotstavlja patrijarhalnim okvirima („ja ne želim biti ukras pred tvojim znancima i neću biti ptica u zlatnim lancima, još mislim svojom glavom i neću biti dobra kad ti to poželiš, neću biti orden da me dodijeliš, još mislim svojom glavom, slobodna lakše dišem, život svoj sama pišem“; „ne plači devojko, ljubav će doći sama ionako se sa njim vučeš već godinama, sad nema ko da ti raspoloženje kvari, i više prostora imaš za svoje stvari“;  „neće više Lola plesat polugola, momci za mnom ne plaču, ne plačem za njima ja“), osvajaju se prostori humora čime se nastoje devalvirati rodne privilegije muškoga subjektiviteta prikazujući ih pri tome kao groteskne i parodirajuće („ti si srećo pravi muškarac, ti pogledom svaku skidaš, samo tesne majice nosiš, ti srećo sam na sebe otkidaš, misliš da su sve žene tvoje igračkice na navijanje, mislim da si stvarno zaslužio jedno malo odbijanje“), pjesme i video spotovi Ante i Mala je dala od Severine).

Radiosarajevo.ba: Gdje možemo uočiti emancipatorske struje turbo-folka u pjesmama Brene, Cece, Karleuše i Severine?

Delić: Budući da se pojedinim turbo-folk tekstovima nastoji narušiti patrijarhalna logika, primjeri problematiziranja ili opiranja stereotipnim reprezentacijama ženskog ili muškog roda se mogu pronaći u dosta pjesama naročito kod Karleuše i Severine, iako i Brena i Ceca imaju nekoliko takvih, čime se mogu uočiti diskurzivne promjene unutar turbo-folk muzike koja se žanrovski nameće kao fenomen sa mogućim emancipatornim potencijalom. Taj mogući emancipatorni potencijal turbo-folka bi se svakako dao ispitati analizom njegovih efekata u društvu i masovnog utjecaja na publiku, što nije predmet izučavanja ove knjige, ali može biti podsticaj za takva i slična socio-kulturološka izučavanja na regionalnoj razini.

Radiosarajevo.ba: Koliko je turbo-folk (21. vijeka) emancipatoran za druge deprivilegovane grupe, budući da spominjete korištenje lezbijske, gay i trans ikonografije u ovim radovima?

Delić: U današnjim okvirima dosta se toga promijenilo, turbo-folk je nadživio, prevazišao i pregazio sve društvene i političke promjene južnoslavenskih prostora, ali i sve interpretacije, analize, studije i rasprave o njemu.

Ulaskom u dvadeset i prvi vijek, turbo-folk muzika počinje da poprima dimenzije koje su dosljedno slijedile inovativne trendovske strategije unutar industrije popularne muzike na globalnoj razini, pokazujući time svoje transgresivne odlike. Tako postaje evidentno da turbo-folk nastoji ostati dominantan južnoslavenski ili balkanski kulturološki i muzički fenomen, šireći pri tome vlastite diskurzivne prostore za konstruiranje različitih vrsta subjektiviteta.

Prihvatanje trendova sa svjetske muzičke scene, 'ozbiljnije' shvaćanje moći same reprezentacije, preuzimanje senzacionalističkih obrazaca sa popularnih američkih muzičkih televizija, ubacivanja lezbijske, gay i transrodne ikonografije u svoje radove, prihvatanje inovativnih kodova u izgradnji ženskoga subjekta, ali i svoje medijske reprezentacije turbo-folk izvođačice i izvođači će postati sve popularniji čak i kod grupacija ljudi koji se izričito ograđuju od ovakvih vrsta muzičkih izričaja – u današnjim okivirima prestaje biti sramotno slušati turbo-folk. Možda će za dvadeset godina turbo-folk imati neke u potpunosti nove dimenzije, na isti način na koji su njegove trenutne reprezentacijske odlike bile nezamislive početkom devedesetih godina.

Muzika utiče na društvo i stvarnost

Radiosarajevo.ba: Da li bi Vaša knjiga mogla promijeniti način, nerijetko moralizatorski, na koji šira publika posmatra turbo-folk u cjelini i pomoći joj da ga bolje razumije?

Delić: Ova knjiga je samo jedna od mogućih interpretacija turbo-folk fenomena i svakako može omogućiti sagledavanje turbo-folka kao popularnog fenomena koji se ne razlikuje od nečega što je već prisutno na svjetskoj muzičkoj sceni. Razumijevanje od strane čitatelja bi se kretalo u smjeru da popularna kultura, pa samim tim i turbo-folk kultura, u svom najširem značenju i shvaćanju, ponajbolje oslikava promjene unutar društvene ideologije, pa se sve socio-političke i kulturalne promjene oslikavaju unutar tog muzičkog žanra na simboličkoj razini i mijenjaju njegovu postojeću sliku, ali i obratno, muzika itekako mijenja/utječe na društvo i njegovu stvarnost. Kulturne i medijske proizvode kreiraju ljudi opisujući svijet u kojem živimo što kulturnim i medijskim proizvodima daje ideološku vrijednost i privlačnost. Reprezentacijski zapakirani i promovirani nastoje namporučiti kako da se ponašamo i živimo, te nas mogu veoma lako uvjeriti da povjerujemo u tu reprezentaciju ili priču koju su za nas kreirali.

Međutim, kulturni i medijski proizvodi su i sredstvo otpora i potencijalan izvor subverzivnosti. Mogu poslužiti i kao podsticaj za prevazilaženje stereotipnog shvaćanja onoga što bi trebala predstavljati žena, muškarac ili nešto treće. Turbo-folk se kao industrija zabave ne razlikuje mnogo od ostalih vidova popularnih fenomena i na našoj domaćoj i na svjetskoj muzičkoj sceni. Kada se recimo uporede pjesme sa svjetske ili domaće popularne scene koje se ne imenuju kao turbo-folk sa deklariranim turbo-folk tekstovima, može se uočiti da nema razlika između onoga što pjeva Ceca Ražnatović ili Dino Merlin, Severina/Jelena Karleuša ili Jennifer Lopez/Britney Spears/Rihanna, Lepa Brena ili Bijelo Dugme...