Vitraži Dijane Pregelj

Dijana Pregelj iz Sarajeva ima pomalo neobičnu ljubav. Ne čujete baš svaki dan da neko voli staklo, obično ga se ljudi “boje”. Potrebni su posebna ljubav i strpljenje da bi se ovaj delikatni i lomljivi materijal rezao, obrađivao, te da bi se od njega stvarali prekrasni predmeti, suveniri ili dekorativni vitraži u prostoru. Dijana oživljava i održava ovu pomalo zapostavljenu umjetnost bilo kroz ukrašavanje javnih i privatnih enterijera, ili pravljenje unikatnih predmeta koji su idealni za vaš dom, ili možda poseban poklon vašim najdražim u ovom prazničnom periodu.

 

 

Radiosarajevo.ba: Otkud zanimanje baš za staklo?
Dijana: U Sarajevu sam završila Arhitektonski fakultet  i nakon završenog fakulteta sam radila nekih dvadesetak godina u Dijamantu sa građevinskim staklom – otuda moja veza i bliskost sa tim materijalom. Prije desetak godina krenula sam u samostalni posao, sticajem različitih okolnosti odlučila sam da neću više da radim za druge već da se bavim sama svojim idejama i za svoje zadovoljstvo. Radeći sa staklom, prodajući staklo u Dijamantu i još jednoj firmi koja se bavila isključivo prodajom stakla, upoznala sam i druge vrste stakla, kako se može nabaviti, itd. Prije rata bilo je nemoguće nabaviti staklo u Sarajevu. Inače, vitraž u Sarajevu niko nije ni radio, niti projektovao i tako sam odlučila da ostanem sa staklom, ali sa nečim drugačijim – vitražem. U početku je bilo jako teško uopšte doći do materijala, doći do informacija gdje se može nabaviti materijal, čak i uz pomoć interneta odgovor je često bio: „Žao nam je, ne isporučujemo u Bosnu i Hercegovinu“, u to neko vrijeme, oko 2000. godine. Međutim, kada je čovjek uporan onda može da se snađe. Tako da nešto nabavljam u Sarajevu, nešto u vitezu-oni imaju čovjeka koji radi vitraže za crkve, tako da tamo uspijevam nešto naći, nešto preko interneta, ili mi prijatelji iz dijaspore donesu ponešto.

 

Radiosarajevo.ba: Koliko i da li ljudi danas u svojim domovima traže ili žele vitraže?
Dijana: Imala sam i takvih narudžbi, ali ne znam šta da kažem. Kada sam vidjela da se po Sarajevu grade luksuzne kuće, ja sam očekivala da će toga biti mnogo više. Međutim, ljudi nekako ili ne znaju za to ili nisu imali prilike da vide. Kulminacija u luksuznim kućama je uglavnom pjeskareno staklo. Mada, bilo je kuća gdje su ljudi odlučili napraviti vitraž na jednim vratima i tako osvježiti prostor u kojem borave. Radila sam u dosta objekata, ne samo u Sarajevu, bilo je nešto i u inozemstvu. Ipak, u ovom nekom periodu koliko se ja sa tim bavim, s obzirom da u Sarajevu nema mnogo vitraža po nekim javnim objektima, mislim da su ljudi solidno to iskoristili.

Radiosarajevo.ba: Koliko Vam treba vremena za izradu jedne zdjelice ili ogledala? Šta je najzahtjevnije?
Dijana: Nema pravila. A brzina rada zavisi od veličine komada i ako su komadi, ovako opisno moram reći, neke prosječne veličine, recimo malo veći od kutije cigareta ili tako nekih dimenzija, onda se to može relativno brzo uraditi, a ako su komadi sitniji onda se tu izgubi jako puno vremena. Međutim, opet može biti da su komadi jako veliki pa je to komplikovano s druge neke strane, tako da nema pravila uopšte.

 

Radiosarajevo.ba: Kako se uopšte izrađuje vitraž , koji je proces vašeg rada?
Dijana: Prva i najinteresantnija faza je dogovoriti dizajn i napraviti crtež. To je čista kreacija, jer vrlo često i sami ljudi kada hoće nešto da naruče dođu sa nekom idejom,  pa onda to zajednički svedemo na nešto što se može napraviti od stakla. Onda ide rezanje stakla, pa se svaki komad stakla mora izbrusiti. Sve sama radim, ne bih mogla da dam nekom drugom da to radi, to je ipak neki kontinuitet. Postoji mašinica, odnosno brusilica baš za ovakvo brušenje stakla. Inače, režem staklo istim noževima kao i svaki staklar, s tim što je ovo staklo, to isto moram spomenuti, ornamentno. Može se raditi i sa ovim prozirnim, običnim prozorskim ili staklom koje je neprozirno koje se koristi za lampe ili slično, za neke predmete u kojima će doći do izražaja ta boja stakla i čija je debljina uvijek 3 do 4 milimetra. Dakle, kada se staklo izreže i obrusi onda se na njega nanese samoljepljiva bakarna traka koja je malo šira od debljine stakla. Ona ustvari napravi okvir na svakom tom izrezanom komadu, pa se ti komadi slože na crtežu, i traka se zalije kalajem.

Radiosarajevo.ba: Šta je vama najdraže ili najizazvonije raditi?
Dijana: To zaista zavisi od mog nekog raspoloženja. Nekada radim nešto što je jednostavno da se napravi. Često se zna desiti da sama sebi zakomplikujem, gore nego što mi bilo ko drugi može zakomplikovati, da vidim mogu li ja to. Svaki komad je izazov za sebe.

Ogledala su mi veoma interesantna, jer u suštini vitraž ipak jeste namijenjen da se koristi u nekom prostoru. Ako nije na vratima ili prozoru onda je zidno ogledalo po meni  najatraktivnije, i zaista može biti atraktivno i može promijeniti svaki prostor.  Najdosadniji prostor može napraviti interesantnim, mislim da je to zaista prava stvar da se na zidno ogledalo doda neki ukras u vitražu.

 

Kada imam narudžbu onda radim to, kada nemam narudžbu onda obično razmišljam o komadu stakla koji znam da imam u kući  godinu, dvije ili tri dok ne sazrije, kucka u malom mozgu – to bi staklo valjalo za neku zdjelu ili neki motiv koji sam isto tako  negdje slučajno vidjela pa onda tako razmišljam, moglo bi se od njega napraviti nešto.

Radiosarajevo.ba: Dosta radite cvjetne motive?
Dijana: Cvijet je univerzalan motiv, može na svaki predmet. Cvijet je vrlo veseo- može biti šaren, može biti jednobojan, može biti skroz bez boje, opet je cvijet. Cvjetići, leptirići - ja to više volim raditi nego čistu geometriju.

Također sam opsjednuta motivima sa naših ćilima, jer oni su nešto što se vrlo lako da napraviti u staklu i mogu se napraviti sa bojom i bez boje. U svakom slučaju pošto je to nešto isključivo naše bosansko onda mi je nekako to najlogičnije da koristim recimo za javne objekte.

Radiosarajevo.ba: Da li imate neki najdraži vitraž u Sarajevu ili svijetu?
Dijana: Ne mogu reći da imam baš najdraži, ali imam sigurno jedan koji me fascinira, a to je Metropoliten katedrala u Rio de Janeiru. Taj vitraž nema nikakve veze sa onim što čovjek očekuje da vidi u crkvi. Vrlo neobično i zanimljivo.

 

Dijana Pregelj ima radionicu u svojoj kući u Sarajevu i možete je kontaktirati na broj telefona 033/ 212 869.