Veljko Bulajić: Zašto ne dolazim u Sarajevo

Redatelj kultnog filma Bitka na Neretvi snimljenog 1969. ima razloga za zadovoljstvo. Nedavno je ovaj film uvršten na listu deset najboljih filmova o 2. svjetskom ratu, koju je sačinio žiri 32. Filmskog festivala u Moskvi. Ovo podrazumijeva ponovnu distribuciju u svjetskim kinima i TV kanalima - od Japana do SAD. 

Bulajić je putem skypea bio gost nedavno održane debate u organizacji Mediacentra koja je govorila o medijima i umjetnosti u doba "totalitarističke" SFRJ.  Pročitajte o čemu su govorili i drugi učesnici debate

Prenosimo najzanimljivije dijelove razgovora sa osamdesettrogodišnjim redateljem, vođenog pred publikom u Mediacentru. Razgovor je moderirao publicista Ahmed Burić. 

Na pitanje kako je uopće do realizacije tako velikog filma, Bulajić je rekao kako su tome prethodili njegovi autorski uspjesi sa filmovima Vlak bez voznog reda i Kozara. Ovi su se filmovi svidjeli inozemnim distributerima, a svidio im se sinopsis novog filma o historijskom događaju - Bitci za ranjenike. "Poslije Vlaka bez voznog reda i Kozare meni su bila otvorena vrata. Nisam morao obijati vrata da bih dobio sredstva", rekao je. Inozemni distributeri osigurali su strane glumce za ovaj film - Yula Brunnera, Orsona Wellesa, Hardya Krügera, Franca Nera. Scenarij je povjeren grupi scenarista. "Smatrao sam da je scenarij dobar. Ali tri-četiri mjeseca prije počatka snimanja pozvan sam na razgovor kod Titovih savjetnika. Oni su mi sugerisali da bi bilo 'neophodno' da Tito bude glavni junak u scenariju, a sve se to dešavalo pola sata prije no što bih trebao biti primljen kod predsjednika Tita". Bulajić je smatrao da bi u filmu glavni likovi trebali biti ranjenici, a da se Titovo prisustvo ostvari kroz njegovu naredbu 'Ranjenike ne smijemo ostaviti' koja je bila pokretač cjelokupne radnje. "U redu, napravite film kakav želite i nemojte slušati moje saradnike", rekao je tada Tito Bulajiću. 

Burić je potom postavio pitanje Bulajiću zašto nije želio režirati film koji mu je  ponuđen nakon Neretve. Bila je to Sutjeska, a u njoj je glavna uloga Tita bila povjerena Richardu Burtonu.

"Sutjeska je trebala biti onakva kakvu je zamislilo državno partijsko rukovodstvo. Ja nisam bio sklon tome, posebno da se Sutjeska prikaže kao vojna pobjeda, mada se i na porazu može napraviti dobar film. Ja sam danas happy što nisam radio Sutjesku"  

Na pitanje zašto nikada nije završio film o ratnom Sarajevu koji je bio pripreman u dogovoru sa pokojnim predsjednikom Alijom Izetbegovićem, Bulajić je rekao: 

"Možda prvi put o tome govorim, ali vi ste iz Sarajeva i reći ću. Ja samo mogao za film o Sarajevu dobiti najpoznatije glumce. Poslije Markala - sve smo mogli. Ja sam odrastao u Sarajevu, stanovao sam na Bjelavama, a otac mi je bio učitelj u školi u Nemanjinoj ulici. Ja to Sarajevo osjećam. Ali u Sarajevu nisam imao pravu pratnju.

Bakir Tanović naprosto nije bio dobar producent. Imao sam jako veliku podršku filmskih radnika, jer su i oni u tome vidjeli svoj angažman. Imali smo filmski savjet čiji je predsjednik bio Haris Silajdžić. 

Najednom se na sceni pojavio lik za kojeg su mi rekli da je vrlo uspješan biznismen, da vlada Amerikom... Šaćirbej. 

On je odmah počeo predlagati da umjesto o građanima Sarajeva napravimo film o grupi američkih vatrogasaca koji su došli u Sarajevo da gase požare. Ja nisam prihvatio takvu koncepciju filma, ali je tada Šaćirbej obećao novac i doveo sina generala Wesley Clarka u tu produkciju.

On je dobio visoke honorare i onda je nestao, a tako je propao i film"

Voditelj razgovora na ovo je postavio pitanje kako je Šaćirbeju pošlo za rukom da pokvari jedan tako veliki projekat

"On je imao podršku Alije izetbegovića i njegovog sina Bakira. Ja sam sa Bakirom imao neugodnu prepisku. Šaćirbej je krivac što nisam snimio taj film. poslije toga nisam više ni doputovao u Sarajevo" konstatirao je Bulajić.

Prisjetili smo se i legendarne scene Neretve kada se partizani u sučeljavanju sa četnicima kriju iza stećaka.

"Ja sam rođen u Crnoj Gori na granici i gledao sam te stećke od rođenja. Došao sam na ideju da ih stavim na vrh brda da pruže zaklon partizanima. Otuda ta ideja. I ta bitka sa četnicima - to je jedna od rijetkih ratnih scena. Imamo samo 18-20 minuta ratnih scena u filmu koji traje preko dva sata. Možda je to razlog što je uvršten među najbolje ratne filmove. Treba praviti razliku između ratnih i akcionih filmova."

"Da danas pravite igrani film, o čemu bi bio?" pitao je Burić

"Ja imam ideje za dva filma koja bi bila veoma suvremena. Prvi je jasna i kritička priča o tajkunima. Ta je tema vrlo inspirativna i neophodna... Drugi je film koji bi bio inspiriran Vukovarom. Ali ne bih želio da uđem u njihovu realizaciju dok nisam siguran da ih mogu dobro pripremiti" zaključio je razgovor Veljko Bulajić. 

Vezano:

"Bitka na Neretvi" ponovo u svjetskim kinima

Neću da budem Švabo (VIDEO)