Uroš Lajovic - neraskidivo vezan za Sarajevo

Uroš Lajovic jedan je od dirigenata koji Sarajevsku filharmoniju prate već treće desetljeće. Sa radošću pratimo njegove ponovne dolaske u grad na Miljacki, jer kada on stane pred orkestar Sarajevske filharmonije, iz muzičara zaista izvuče maksimum.

Stoga toplo preporučujemo večerašnji koncert kojim diriguje maestro Lajovic, kada će se kao solista predstaviti specijalni gost iz Rusije, Igor Uryash na klaviru. Na večerašnjem programu je prva Beethovenova simfonija i čuveni, 3. koncert za klavir Sergeja Rahmanjinova. 

S obzirom da je Lajovic u Sarajevu gostovao prije godinu dana, 19. septembra 2009, prenosimo dio ekskluzivnog intervjua za RadioSarajevo koji je tom prilikom dao:

.......

Objavljeno 16.09.2009
Možda zvuči apsurdno, ali rat je učinio da mnogi muzičari i ostali pojedinci izgube vezu sa ovim orkestrom, no ovaj rođeni Ljubljančan koristio je svaku priliku da iznova dođe u Sarajevo.

Karijeru dirigenta započeo je u Slovenačkoj filharmoniji 1972. Kao šef dirigent bio je angažovan u Zagrebačkom simfonijskom orkestru, kamernom orkestru Slovenicum i Beogradskoj filharmoniji. Dirigovao je brojnim poznatim orkestrima poput Minhenske filharmonije, Bečke filharmonije, Praške filharmonije, Seulske filharmonije, Leipzig radio orkestra, Moskovskog državnog orkestra, Belgijskog nacionalnog orkestra. Od 1991 je i predavač na Visokoj školi za muziku u Beču, gdje i danas radi kao profesor dirigovanja.


RadioSarajevo: Maestro Lajovic, čini se da ste vi, uz još nekoliko muzičara Sarajevske filharmonija, svojevrstan čuvar kontinuiteta ovog orkestra. Naime, po prvi put ste dirigirali našon filharmonijom prije nekih dvadeset i pet godina. Kako se osjećate u toj ulozi, šta je to što vas iznova vraća ovom orkestru.
Lajovic: Mislim da sam prvi put ovdje dirigirao 1982. A ono što me vraća u vaš grad su prijatelji. To je jedna stvar, a drugo - mi smo prije rata počeli jedan veliki posao. Bila je to inicijativa da se u gradu otvori koncertna dvorana. Radilo se o staroj sinagogi koja je imala nevjerovatne akustičke predispozicije. Na žalost, taj prostor je poslije drugog svjetskog rata izgubio mnoge svoje funkcije i htjeli smo ga vratiti. U vrijeme kada smo započeli inicijativu bilo je to nešto kao kino, dom kulture...

RadioSarajevo: Radi se o dvorani u kojoj je djelovao Radnički univerzitet Đuro Đaković. Danas se to zove Bosanski kulturni centar. Ta dvorana je trebala biti pretvorena u koncertnu dvoranu.
Lajovic: Da. Taj prostor je bio najakustičnija sinagoga u bivšoj Jugoslaviji, ali sa Đurom Đakovićem je sve to pokvareno. Taj prostor ima kupolu koja se sada ne vidi jer je naknadno izgrađen plafon u dvorani. Mi smo negdje u drugoj polovici osamdesetih doveli akustičara iz Minhena koji je izradio akustički nacrt. Onda smo trebali raspisati natječaj za realizaciju tog projekta, a onda je izbio rat. I šta se desilo - u ratu su nestali nacrti! Sada, na žalost, nema više ništa od tog projekta. Posljedice nedostatka prave koncertne dvorane se osjećaju i sada.

RadioSarajevo: Možete li usporediti tadašnji Orkestar sa ovim današnjim. Oni koji su tada posjećivali koncerte sjećaju se da je Sarajevska filharmonija krajem osamdesetih bila u velikom zamahu.
Lajovic: Da, da, tada smo radili zbilja teško stvari i ja sam namjerno zadavao takav repertoar. Najviše odijeka svakako je proizveo Bolero. Zatim, izvodili smo Simfonijske plesove od Rachmaninova, Šeherezadu, Četvrtu Mahlerovu… repertoar koji ne može svirati bilo koji orkestar... A sada opet moramo ispočetka. To su mladi muzičari koji nemaju iskustva i nemaju repertoara iza sebe.

RadioSarajevo: Iako ste nastupali po cijelom svijetu i svugdje dočekani uz najveća uvažavanja, ipak ste čvrsto vezani uz regiju – Ljubljana, Zagreb, Beograd, Sarajevo... Da li je razlog tome možda jugonostalgija?
Lajovic: Nije to jugonostalgija, nego jednostavno, jedan kulturni krug. Mi smo donedavno bili zajedno - sada trebamo naučiti živjeti kao komšije. Tu vidim svoj zadatak – da ljude naučim da žive kao komšije.

RadioSarajevo: U Beču već duže vremena radite kao pedagog. Gdje sebe radije pronalazite, na pozornici ili u radu sa studentima?
Lajovic: Ja sam prvenstveno dirigent, a tek onda pedagog. Već dvadeset godina sam u Beču i do sada je kroz moju klasu prošlo oko 260 studenata. Do sada sam imao studente iz 58 zemalja. Najveća vrijednost ove velike klase je u tome što se ljudi nauče toleranciji – da toleriraju jedan drugog. Ne možeš preživjeti ako guraš samo sebe, moraš uvažavati i druge.

RadioSarajevo: Da li je to nešto što su vas učili vaši profesori - Škerjanec, Maderna, Swarowski?
Lajovic: Dok sam studirao toga nije bilo toliko. Mada već kod Swarovskog se desilo to da je konkurencija strahovito narasla, globalizacija je uzela maha.

RadioSarajevo: Kakvu ulogu u tome igra internet?
Lajovic: Kod nas dirigenata – baš nikakvu. Kod nas jedinu ulogu igra partitura. Mi se bavimo samo muzikom i živim kontaktom sa publikom, a internet je jedan virtualni kontakt. Pogotovo ono što je sad aktuelno – blog. To jer najperverznija stvar za koju znam.

RadioSarajevo: Znači da ne biste nikada pisali svoj blog?
Lajovic: Ne, zašto bih. Ja sebi biram sugovornike. Ja ne šaljem svoje poruke tek tako u svijet.

RadioSarajevo: A šta mislite o prezentaciji velikih muzičkih djela na internetu, recimo na You Tubeu?
Lajovic: Ne vjerujem da je to baš dobar spoj – koga to zanima ipak će ići na koncert i slušati muziku uživo. Ja vjerujem u kontakt sa publikom.

RadioSarajevo: Pa onda, s obzirom da je ovo razgovor za web portal, da li ikako koristite internet?
Lajovic: Samo za poruke (ha,ha)