Uroš Lajovic - četvrt stoljeća ljubavi sa Sarajevom

Uroš Lajovic jedan je od dirigenata koji Sarajevsku filharmoniju prate već treće desetljeće. Možda zvuči apsurdno, ali rat je učinio da mnogi muzičari i ostali pojedinci izgube vezu sa ovim orkestrom, no ovaj rođeni Ljubljančan koristio je svaku priliku da iznova dođe u Sarajevo.

Karijeru dirigenta započeo je u Slovenačkoj filharmoniji 1972. Kao šef dirigent bio je angažovan u Zagrebačkom simfonijskom orkestru, kamernom orkestru Slovenicum i Beogradskoj filharmoniji. Dirigovao je brojnim poznatim orkestrima poput Minhenske filharmonije, Bečke filharmonije, Praške filharmonije, Seulske filharmonije, Leipzig radio orkestra, Moskovskog državnog orkestra, Belgijskog nacionalnog orkestra. Od 1991 je i predavač na Visokoj školi za muziku u Beču, gdje i danas radi kao profesor dirigovanja.

Veliki dirigent primio nas je nakon probe za koncert koji je najavljen za petak 18. septembar, a na kojem će se izvesti Žar ptica Igora Stravinskog i Treća simfonija Johannesa Brahmsa.

Opširnije o koncertu pročitajte ovdje

RadioSarajevo: Maestro Lajovic, čini se da ste vi, uz još nekoliko muzičara Sarajevske filharmonija, svojevrstan čuvar kontinuiteta ovog orkestra. Naime, po prvi put ste dirigirali našon filharmonijom prije nekih dvadeset i pet godina. Kako se osjećate u toj ulozi, šta je to što vas iznova vraća ovom orkestru.
Lajovic: Mislim da sam prvi put ovdje dirigirao 1982. A ono što me vraća u vaš grad su prijatelji. To je jedna stvar, a drugo - mi smo prije rata počeli jedan veliki posao. Bila je to inicijativa da se u gradu otvori koncertna dvorana. Radilo se o staroj sinagogi koja je imala nevjerovatne akustičke predispozicije. Na žalost, taj prostor je poslije drugog svjetskog rata izgubio mnoge svoje funkcije i htjeli smo ga vratiti. U vrijeme kada smo započeli inicijativu bilo je to nešto kao kino, dom kulture...

RadioSarajevo: Radi se o dvorani u kojoj je djelovao Radnički univerzitet Đuro Đaković. Danas se to zove Bosanski kulturni centar. Ta dvorana je trebala biti pretvorena u koncertnu dvoranu.
Lajovic: Da. Taj prostor je bio najakustičnija sinagoga u bivšoj Jugoslaviji, ali sa Đurom Đakovićem je sve to pokvareno. Taj prostor ima kupolu koja se sada ne vidi jer je naknadno izgrađen plafon u dvorani. Mi smo negdje u drugoj polovici osamdesetih doveli akustičara iz Minhena koji je izradio akustički nacrt. Onda smo trebali raspisati natječaj za realizaciju tog projekta, a onda je izbio rat. I šta se desilo - u ratu su nestali nacrti! Sada, na žalost, nema više ništa od tog projekta. Posljedice nedostatka prave koncertne dvorane se osjećaju i sada.

RadioSarajevo: Možete li usporediti tadašnji Orkestar sa ovim današnjim. Oni koji su tada posjećivali koncerte sjećaju se da je Sarajevska filharmonija krajem osamdesetih bila u velikom zamahu.
Lajovic: Da, da, tada smo radili zbilja teško stvari i ja sam namjerno zadavao takav repertoar. Najviše odijeka svakako je proizveo Bolero. Zatim, izvodili smo Simfonijske plesove od Rachmaninova, Šeherezadu, Četvrtu Mahlerovu… repertoar koji ne može svirati bilo koji orkestar... A sada opet moramo ispočetka. To su mladi muzičari koji nemaju iskustva i nemaju repertoara iza sebe.

RadioSarajevo: Kako mislite da će se snaći u Stravinskom koji će se izvesti u petak (Žar ptica). Kakve su prve impresije sa probe?
Lajovic: Da nisam siguran u pobjedu, ne bih ni došao. Uradit ćemo to dobro!

RadioSarajevo: Možete li nam predstaviti Brahmsovu Treću simfoniju koja će se takođe izvesti te večeri? Na šta mi, kao slušatelji, posebno moramo obratiti pažnju?
Lajovic: Ta simfonija je u najidiličnija među njegove četiri simfonije. To se posebno odnosi na drugi i treći stav koji su proističu iz Brahmsovog bavljenja Goetheovim Faustom. Taj drugi i treći stav su skoro serenadnog karaktera.

Prvi stav ima jednu ogromnu težinu. Baziran je na tri tona. Naime, do tada je Brahmsova deviza ili muzička sintagma bila bazirana na tonovima f – a – e, što znači Frei aber Einsamm (slobodan, ali usamljen). No u toj, trećoj simfoniji je on prešao na motiv f – a – f što je značilo Frei aber Froh (slobodan i sretan). Ali je u jednom trenutku taj srednji ton a snizio za pola stupnja u as, dakle prešao je u mol, što znači da njegova sreća i nije bila tako besprijekorna. Dakle na ova tri tona bazira se kompletan prvi stav simfonije. Četvrti stav je herojski, ali završava rezignacijom...

RadioSarajevo: Iako ste nastupali po cijelom svijetu i svugdje dočekani uz najveća uvažavanja, ipak ste čvrsto vezani uz regiju – Ljubljana, Zagreb, Beograd, Sarajevo... Da li je razlog tome možda jugonostalgija?
Lajovic: Nije to jugonostalgija, nego jednostavno, jedan kulturni krug. Mi smo donedavno bili zajedno - sada trebamo naučiti živjeti kao komšije. Tu vidim svoj zadatak – da ljude naučim da žive kao komšije.

RadioSarajevo: U Beču već duže vremena radite kao pedagog. Gdje sebe radije pronalazite, na pozornici ili u radu sa studentima?
Lajovic: Ja sam prvenstveno dirigent, a tek onda pedagog. Već dvadeset godina sam u Beču i do sada je kroz moju klasu prošlo oko 260 studenata. Do sada sam imao studente iz 58 zemalja. Najveća vrijednost ove velike klase je u tome što se ljudi nauče toleranciji – da toleriraju jedan drugog. Ne možeš preživjeti ako guraš samo sebe, moraš uvažavati i druge.

RadioSarajevo: Da li je to nešto što su vas učili vaši profesori - Škerjanec, Maderna, Swarowski?
Lajovic: Dok sam studirao toga nije bilo toliko. Mada već kod Swarovskog se desilo to da je konkurencija strahovito narasla, globalizacija je uzela maha.

RadioSarajevo: Kakvu ulogu u tome igra internet?
Lajovic: Kod nas dirigenata – baš nikakvu. Kod nas jedinu ulogu igra partitura. Mi se bavimo samo muzikom i živim kontaktom sa publikom, a internet je jedan virtualni kontakt. Pogotovo ono što je sad aktuelno – blog. To jer najperverznija stvar za koju znam.

RadioSarajevo: Znači da ne biste nikada pisali svoj blog?
Lajovic: Ne, zašto bih. Ja sebi biram sugovornike. Ja ne šaljem svoje poruke tek tako u svijet.

RadioSarajevo: A šta mislite o prezentaciji velikih muzičkih djela na internetu, recimo na You Tubeu?
Lajovic: Ne vjerujem da je to baš dobar spoj – koga to zanima ipak će ići na koncert i slušati muziku uživo. Ja vjerujem u kontakt sa publikom.

RadioSarajevo: Pa onda, s obzirom da je ovo razgovor za web portal, da li ikako koristite internet?
Lajovic: Samo za poruke (ha,ha)

RadioSarajevo: Hvala za razgovor i mnogo uspjeha u petak!

Vezano:

Timothy Redmond, britanski dirigent u Sarajevu
vesna, radiosarajevo.ba