Upoznajte Samira Bajrića, 'slovenačkog Tarantina'

Živopisna YouTube serija "Šuplje priče" u kratkom vremenu je postala hit u Sloveniji. Iza ovog projekta stoji Ljubljančanin Samir Bajrić - jedan tipični 'čefur', što je u ovoj državi pežorativni naziv za useljenike iz republika bivše Jugoslavije.

U produkcijskom smislu, Šuplje priče su tzv. 'no budget' projekat, iza kojeg stoji nekolicina entuzijasta, jedna kamera, ljubav prema filmu i znanje koje je Bajrić stekao na ljubljanskoj Akademiji za multimedije. 

U seriji se prepoznaje čitav niz referenci na različite filmske žanrove i estetike, a Bajrić ne krije da je potpuno lud za filmovima Quentina Tarantina, iz čijih filmova napamet zna većinu dijaloga. Slično je i sa replikama Ala Pacina i Roberta De Nira, a nadahnjuju ga redatelji Alejandro Inarritu, Martin Scorsese, Alejandro Amenabar, Sergio Leone, Brian De Palma i Francis Ford Coppola.

Ali nepresušan izvor inspiracije krije se u samoj slovenačkoj svakodnevici, koja je posljednje dvije decenije vidno obojena uticajem 'južnjačkih' kultura:   

"Naši Bosanci su toliko karakterističan narod, da druženje i miks naših alohtonih i autohtonih državljana postaje teatar komedije. A ja kao "filmadžija" ne mogu, a da to ne prenesem i ovijekoviječim u filmu".  

RadioSarajevo: Vratimo se na početak priče - kako se desio vaš dolazak u Sloveniju? 
Bajrić: U stvari, ja sam rođen u Sloveniji, a u Bosni sam u prelijepom gradu Ključu pohađao samo 1. razred osnovne škole, a zatim sam se sa roditeljima 1987. ponovo vratio u Sloveniju. Od tada živim u Ljubljani. I koliko god zvučalo čudno, velika mi je želja ponovo živjeti u BIH. 

"Školovani sam fotograf. Iako volim zamrznute slike, onih 24 ili 25 slika na sekundu, koje proizvode naprave za snimanje, ipak su mi mnogo draže. Poslije studija na Akademiji za multimedije bijo sam scenarist, producent i režiser nekoliko emisija, koje su se emitovale na televiziji. A pisanje scenarija, gluma, snimanje filmova, za mene postaje smisao života"

RadioSarajevo: Koliko su jake vaše veze sa BIH i na koji nacin se ispoljavaju?
Bajrić:  Ono što čovjeka obično veže uz neki grad jeste dobra raja. A ja u Ključu imam odličnu raju, koja me voli, a bogami i ja njih. Iskreni zagrljaji prijatelja i rodbine u Bosni, ne mogu se mjeriti sa materijalnim dobrinama zbog kojih nas većina ostaje izvan Bosne. Slovenija je prekrasna država a Slovenci su prekrasan narod. Meni je Slovenija super jer sam tu odrastao, ali iskreno rečeno Bosna mi dođe kao neka dopuna Slovenije... raja, način života, čaršija, teferiči, nigdje kao u Bosni.   

RadioSarajevo: Jesu li "Šuplje price" uistinu šuplje ili nose neki dublji smisao?
Bajrić:  Šuplje priče su coctail. Ima tu svega, šupljaka ali i istine. 

RadioSarajevo: Koliko je prisustvo bivših zemljaka iz SFRJ, tzv. čefura oblikovalo slovenačku pop kulturu? Kako se to odrazilo na muziku, film i TV, na način komunikacije, vokabular omladine?
Bajrić:  Za nas Bosance kažu, da gdje god da odemo, ostajemo Bosanci i to tako treba biti i tako jeste. Prilagodimo se mi do jedne mjere, ali Bosanac, bez obzira koji mu je pasoš u džepu, ne može biti nego Bosanac. Mislim da isto važi i za Srbe, Crnogorce, Albance, Makedonce i sve nas "odozdo". Našu kulturu i jezik ponosno ispostavljamo na javnim mjestima. A domaćini, htjeli ne htjeli, vide i čuju. Mi smo jednostavno dio njih. Zaista volim i poštujem čistu slovenačku pop kulturu. Ali kad nas pomiješate... to se sve nekako zašećeri, ili mi se samo čini?  

RadioSarajevo: Možemo li govoriti o postojanju 'čefurskog humora' kao podžanra u slovenačkoj filmskoj i TV produkciji? Koliko je 'čefurski humor' danas dominantan u slovenačkom humoru? 
Bajrić: Sviđa mi se što je jednom rekao Branko Đurić Đuro: "sa Slovencima dijelimo sličan smisao za humor. Mi Bosanci se volimo šaliti na svoj račun, a i Slovenci se vole šaliti na naš račun." Naravno, da postoji slovenački humor, koji je prije svega smiješan samo njima, pa čak i ne svima. Nisam još vidio čefurja, da se smije slovenačkom humoru. Ali kada je u pitanju smijeh na račun čefurjev, e onda se mi skupa sa Slovencima cijepamo od smijeha. 

Samir Bajrić je autor muzičkih vinjeta u Šupljim pričama, a saznajemo i da dobro svira harmoniku  

RadioSarajevo: Da li se u tom smislu vaš serijal razlikuje od drugih sa sličnom tematikom?
Bajrić: Mi zaista ne pokušavamo biti smiješni. Mi jednostavno pokušavamo pokazati nas onakve kakvi više-manje i jesmo. A to ponekad ispadne smiješno, i nama i njima.   

RadioSarajevo: Zašto toliko nasilja i psovki u epizodama? Je li zaista takva stvarnost?
Bajrić: Na žalost, jeste. Jednom sam pokušao napraviti mali ekperiment. U scenariju sam sve psovke pokušao zamijeniti blažim riječima, ali sam onda shvatio da sam uništio dijaloge. Kada sam vratio sve na staro to je bio to. Gledaoci jednostavno očekuju u filmu ono što vide na ulici.

RadioSarajevo: Riječ-dvije o Johnnyju Deppu: pojavljuje se u svakoj epizodi. Je li to neka vrsta vašeg autorskog potpisa.
Bajrić: To je lajt-motiv. Sa ekipom s kojom stvaram Šuplje priče smo se dogovorili da u svakoj epizodi neko mora da ukrade Bosancu zlatni lančić, a taj mora da ga dobije nazad, te da u svakoj epizodi mora da se pojavi Jonny Depp. A momak koji ga glumi zaista liči na njega pa nisam mogao da odolim.  

RadioSarajevo: Kakav je odaziv publike? S obzirom da ste epizode radili na volonterskoj osnovi - da li se isplatilo uložiti toliko truda? 
Bajrić: Pa publika reaguje nevjerovatno dobro. Večina naših čefurjev naprosto obožava Šuplje priče. A Slovenci vole preko serije ući u svijet čefurjev i čini mi se, da im se nekako sviđa posmatrati nas sa sigurne distance.

RadioSarajevo:  Postoje li prednosti ovakvog, tzv 'no-budget' načina produkcije?
Bajrić:  Največa prednost je da su svi koji rade na projektu tu jer jednostavno vole raditi taj posao. Niko nije tu radi para. I tako se stvara jedna neopisivo pozitivna atmosfera. 

RadioSarajevo:  Da li biste se bavili filmom i medijima da živite u BiH?
Bajrić: U Bosni sam napravio svoj prvi dokumentarno-igrani film pod naslovom 'U potrazi za Šejtanom', koji je prikazan na BH filimskom festivalu u New Yorku. Živjeti u Bosni i baviti se filmom, to je za mene bolje od Švicarske. 

RadioSarajevo: Kakvi su planovi? 
Bajrić: Šuplje priče trebale bi dobiti novu epizodu u roku od nekoliko mjeseci. A sa slovenačkom ekipom spremamo se na snimanje dugometražnog filma. A sa svojom bosanskom rajom imam u planu uskoro početi snimati još jedan igrano dokumentarni film o položaju mladih u Bosni i Hercegovini.

RadioSarajevo: Puno uspjeha i hvala na razgovoru

Na ovom linku pogledajte fotografije sa snimanja serije