Smrt u hotelu “Srpski kralj”: Osamdeset i pet godina od ubistva dr. Mehmeda Spahe
Dr. Mehmed Spaho nesumnjivo pripada redu najznačajnijih intelektualaca i reprezenata bošnjačke politike 20. stoljeća. Najveći broj povjesničara koji su se bavili njegovim likom i djelom saglasni su u mišljenju da je riječ o najuticajnijoj figuri političkog života Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata.
Piše: Mr. Alen Zečević, za Radiosarajevo.ba
Njegov uspon na bosanskohercegovačkoj i jugoslavenskoj političkoj sceni započeo je 1919. godine, dakle neposredno nakon proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada je u Sarajevu zajedno sa saradnicima utemeljio Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO). U strukturama ove, tada najjače i najorganiziranije bošnjačke političke stranke, obnašao je značajne funkcije i bio nezaobilazan faktor svih važnijih procesa od nacionalnog interesa za Bošnjake.
Dodik zavapio zbog žrijeba: Prevara! Farsa! Naš se delegat neće povući!
Utemeljitelj i visoki funkcioner JMO
Osnivačka skupština Jugoslavenske muslimanske organizacije održana je u Sarajevu, od 14. do 17. februara 1919. godine, prilikom čega je usvojen njen program i Statut. Za prvog predsjednika izabran je Ibrahim ef. Maglajlić, tadašnji tuzlanski muftija. Dva potpredsjednička mjesta dobili su dr. Hamdija Karamehmedović i dr. Halid Hrasnica.
Jedan od aktivnih sudionika tih zbivanja bio je i dr. Mehmed Spaho, dugogodišnji član stranke koji je uživao veliki ugled u narodu. Nekoliko mjeseci ranije kao bošnjački predstavnik imenovan je za člana Plenuma Narodnog vijeća Države SHS, a nakon formiranja Narodne vlade za Bosnu i Hercegovinu, oktobra 1918. godine, izabran je povjerenika u Vladi za obrt, trgovinu, poštu i brzojav.
U okolnostima sistematskih zločina koji su činjenina nad bošnjačkim civilima, pljačke njihove imovine i drugih oblika nasilja, ulagao je velike napore da pomogne ugroženo stanovništvo u istočnoj Bosni.
Ukazom o postavljanju prve vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 7. decembra 1918. dr. Spaho je inauguriran na položaj ministra šumarstva i rudarstva. Kao kandidat JMO izabran je u Privremeno narodno predstavništvo, iz čijih je poslaničkih klupa, osobito nakon ostavke date na ministarsku funkciju, oštro upozoravao na veoma težak položaj bošnjačkog stanovništva nastalog uslijed progona, otimačine imovine i slučajeva ubistava.
Na oktobarskim izborima 1920. godine za Ustavotvornu skupštinu osvojio je veliki broj glasova. Godinu kasnije JMO je napustila svoj opozicioni stav i opredijelila se za sporazumnu saradnju sa vladom. Krajem marta 1921. godine dr. Spaho je u vladi Nikole Pašića preuzeo poziciju ministra za trgovinu i industriju. No, bio je to mandat kratkoga vijeka, jer je već 1. juna podnio ostavku iskazujući neslaganje sa antibošnjačkim narativom poslanika radikalne stranke.
Potvrda Spahine dominacije
Na izborima održanim početkom februara 1925. godine JMO, koju je dr. Spaho predstavljao u svojstvu predsjednika stranke, osvojila je 15 poslaničkih mandata. Rezultat parlamentarnih izbora pokazao je stvarnu snagu Spahine politike među Bošnjacima, čime je potvrđena dominacija iste na najvišim razinama.
Dvije godine kasnije svoj liderski status potvrdio je i na oblasnim izborima, osvojivši čak 52 mandata. Privremeni prekid razvoja djelatnosti JMO izazvan je Šestojanuarskom diktaturom, kojom je 1929. godine ukinut parlamentarni život i zabranjen rad svim strankama sa nacionalim ili vjerskim predznakom.
Uprkos tome, određeni policijski izvještaji govore da je dr. Spaho u svome domu povremeno održavao sastanke sa stranačkim kolegama. Njegovo političko i društveno djelovanje je znatno ograničeno, ali ne i potpuno ugašeno. Tako je po zvaničnom pozivu muftije Emin el-Huseinija, sa još jednom grupom bošnjačkih intelektualaca, boravio u Jerusalemu na Sveislamskom kongresu. To je iskoristio da ukaže na vjerski položaj Bošnjaka i upozna svijet o zbivanjima u Bosni i Hercegovini.
Liberalizacijom političkog života u Kraljevini Jugoslaviji, obnovljen je i rad JMO. U to vrijeme razvila se intenzivna agitacija u Sloveniji i Hrvatskoj koja je, nakon nekoliko mjeseci pregovora i kalkulacija, u Bosni i Hercegovini rezultirala pojavom tzv. Spahinih punktacija.
Njima je 1933. u rezolutnom obliku JMO izrazila neslaganje sa državnim uređenjem i zauzela stav o decentralizaciji i uspostavi ravnopravnih federalnih jedinica u njihovim povijesnim granicama. Režimska reakcija je bila promptna i dr. Spaho je zbog svojih stavova sankcionisan zatvorskom kaznom od 20 dana.
Sporazum Cvetković-Maček: Svi pokušaji podjele Bosne (12)
U Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici: u susret neizvijesnosti
Jedan od značajnijih trenutaka u životu Kraljevine Jugoslavije nakon 1935. bilo je formiranje Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ), koju je predvodio Milan Stojadinović. Njenim dijelom je, što se nije dopalo određenim političkim krugovima, postala i JMO. Svoj ulazak u sastav nove vlade dr. Spaho je argumentirao vrlo teškim ekonomskim statusom Bošnjaka i drugim pitanjima koja su izazvala ozbiljno narušavanje privrednih prilika u Bosni i Hercegovini.
Do kraja maja 1936. godine provedeno je osnivanje JRZ u svim banovinama. Na Kongresu JRZ koji je održan 1. i 2. juna u Beogradu za predsjednika novoformirane stranke je izabran Milan Stojadinović, dok je na mjesto jednog od potpredsjednika izabran dr. Mehmed Spaho.
Dajući osvrt na Kongres i program stranke za list Pravda rekao je sljedeće:
"Mi u Drinskoj banovini, u cijeloj Bosni i Hercegovini, imali smo da riješimo još jedan krupan problem, koji možda prelazi značenje jednog običnog stvaranja nove stranke. Mi smo ovdje podijeljeni u tri vjere, a ako hoćete i u tri plemena, jer ovdje ima i dosta Slovenaca. Imali smo da provedemo izmirenje, koje ima veliko političko značenje za umirivanje političkih prilika u našoj zemlji."
Kontroverze oko smrti dr. Mehmeda Spahe
Oko smrti dr. Mehmeda Spahe, koja je koincidirala sa nekim vrlo ozbiljnim i prijelomnim povijesnim zbivanjima, stavljajući cijeli slučaj u okvire različitih teorija i kontroverzi. Njihova je pojava, u najvećoj mjeri, uslovljena činjenicom da je dr. Spaho, kako je tvrdio rahmetli akademik Muhamed Filipović, predstavljao jedinu dovoljno jaku prepreku podjeli Bosne i Hercegovine planiranu kroz sporazum Cvetković – Maček zaključen 1939. godine. Uviđajući prijetnju po teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, koja bi u praksi bila podijeljena na interesne sfere susjedne Srbije i Hrvatske, protivio se ekspanzionističkim politikama Beograda i Zagreba.
Preminuo je 29. juna 1939. godine, u jutarnjim satima. U trenutku smrti boravio je u Beogradu, (znakovito) u hotelu ˝Srpski kralj˝ na Kalemegdanu. Vijest o tragediji uzdrmala je širu bosanskohercegovačku javnost. Zbog konteksta u kojem se zbila, za kratko vrijeme se pojavilo više interpretacija koje su kao uzrok nedvosmisleno potencirale nasilnu prirodu Spahine smrti. Jedan od članova Spahinog kabineta Sakib Đulabić, sugerirajući na mogućnost atentata, zabilježio je sljedeće:
"Knez Pavle uputio je dr. Spahi poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra u svom apartmanu hotela ‘Srpski kralj’ na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim je bio lični sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Mešak) Hadžihasanović, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadašnjeg senatora Uzeir-age Hadžihasanovića. Spremajući odijelo za audijenciju, Mešak je čuo vrisak iz kupatila apartmana, jurnuo u kupatilo, našao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i tijelom uz vodovodnu slavinu. Istrčao je na hodnik u kome je zatekao šefa beogradske policije Dragog Jovanovića."
Mehmed Spaho - lider Bošnjaka između dva svjetska rata: "Otrovan da bi Bosna bila podijeljena"
Međutim, zvanični list JMO ˝Pravda˝ na dan smrti dr. Spahe objavila je članak u kojem je dala posve drugačije viđenje okolnosti. Prema tim napisima Spahina smrt je imala prirodni uzrok. On je, prema tim navodima, dobio poziv na policijsku proslavu, kojoj se zbog obaveza nije odazvao.
"Dr. Spaho odgovorio je da je preopterećen poslom i da na proslavu ne može ići, ali da će odmah doći u kabinet. Uzeo je nešto da piše. U to se odjednom uhvatio za srce i klonuo sa stolice. Lični sekretar H. Hasanović odmah je priskočio da ga pridrži, ali je već bilo prekasno. Odmah su obaviješteni ljekari, ali oni nisu mogli (ništa drugo učiniti) nego da konstatuju smrt."
Svakako, različite tvrdnje koje su prisutne u ovdašnjoj javnosti, kao što je izvijesno svjedočenje i iskaz Tomislava Duvnjaka (navodno konobara iz hotela u kojem je odsjeo dr. Spaho) da je baš on preminulom u kafu nasuo otrov, otvorile su rasprave i diskurs koji počivaju na nepouzdanim i neargumentiranim tezama.
No, bilo kako bilo, smrću dr. Mehmeda Spahe bosanskohercegovački i bošnjački politički korpus izgubio je temeljnu ličnost i nesporno najznačajnijeg lidera kojeg je imao tokom prve polovine 20. stoljeća. Njegov rad, kroz nekoliko decenija političkog djelovanja u različitim političkim prilikama, stvorili su preduslove za sazrijevanje bošnjačke političke misli i oblikovanju nacionalnog osjećanja svih građana Bosne i Hercegovine.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
